Veliki hrvatski igrač usred rata napustio grad kojim vladaju Srbi, podjele su tamo bile stalne

Nakon što se u ’90-ima razbuktao rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, za mnoge se život brzo promijenio, a takvu sudbinu, prije nego je postao veliki igrač, pamti i nekada vodeći hrvatski tenisač Ivan Ljubičić, rodom iz Banja Luke. Svoj rodni kraj napustio je u ratnim vremenima, ranih ’90-ih, a sve velike stvari u sportskoj karijeri došle su kasnije.

U Hrvatskoj, pamti kako se razvijao u Rijeci, koja mu je i danas posebno bliska srcu, a odražava se i na njegove emocije u odabiru nogometnog kluba za koji navija, a obzirom na to da mu je Rijeka na prvom mjestu. U nastavku svojeg igračkog razvoja pamti i razdoblje u Italiji, gdje se spojio sa svojim dugogodišnjim trenerom Riccardom Piattijem, njegovim svojevrsnim drugim ocem.

Dok je rat trajao, Ivanov otac Marko je neko vrijeme još ostao u svojem banjalučkom kraju, nakon što je ostatak obitelji, uključujući Ivana, otišao iz područja na kojem se razbuktao rat. Veliki hrvatski tenisač otišao je na sigurnije mjesto, napustio je Banja Luku, a nakon odlaska iz svojeg rodnog grada u kojem glavnu riječ vode Srbi, puno godina kasnije se svega prisjetio pokazujući bolnu uspomenu iz vremena rata, svoj karton s oznakom izbjeglice, u objavi koju je imao na Instagramu.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Ivan Ljubicic (@ivanljubicic)

U tenisu doživio gotovo sve

Gradeći svoj put u karijeri na terenu, Ljubičić je u tenisu doživio gotovo sve. Kao igrač, bio je treći na svijetu, bio je pobjednik Davis Cupa s glavnom ulogom u reprezentaciji Hrvatske u dolasku do naslova iz 2005. godine, osvojio je olimpijsko odličje, broncu u društvu Marija Ančića u konkurenciji parova 2004. u Ateni, a jedina prava bolna točka su mu neko vrijeme bili Grand Slam turniri.

No, i na njima je s vremenom uspio doći daleko, do četvrtfinala Australian Opena 2006. i polufinala Roland Garrosa u istoj godini, a nakon što je igračkoj karijeri došao kraj, okrenuo se poslu menadžera u teniskim vodama i trenerskom poslu. Tu je najveći trag ostavio u suradnji s Rogerom Federerom, kojeg je dobro upoznao u igračkim danima, a kasnije je sa slavnim Švicarcem radio kao trener.

Jednom prilikom, dok je u emisiji Nedjeljom u 2 bio gost kod Aleksandra Stankovića, Ljubičić je pričajući o svojim uspjesima na terenu imao i zanimljivi pogled dok se bavio pitanjem – što je to talent. Kazao je da to nije samo sirova fizička stvar, već i mentalna, talent za rad, a on je taj mentalni dio svoje priče gradio nakon što je još kao mlađi tinejdžer odlazio iz rodnog grada.

Pričao o djetinjstvu

Ivan Ljubičić je puno godina nakon odlaska iz rodnog kraja pokazao svoj karton izbjeglice u objavi na Instagramu, a u dokumentarcu talijanskog Sky Sporta o njegovom životnom putu i spasu u tenisu, pričao je o svojim uspomenama iz Banja Luke, u kojoj su podjele bile stalne.

“Rođen sam u Banjoj Luci i sjećam se da su, iz dana u dan, dolazili školu i pokazivali – ovaj je Srbin, ovaj je Hrvat”, rekao je Ljubičić u dokumentarcu, a dodao je i kako je morao brzo odrastati, bez čvrstog uporišta koje za mnoge druge daje njihov rodni kraj.

“Sanjao sam 20-25 godina o svojem domu, osjećaj je kao da mi je djetinjstvo bilo ukradeno. Pamtim taj osjećaj usamljenosti, nedostajala je mogućnost da dobijem nekakvu orijentacijsku točku”, prisjećao se Ivan Ljubičić svojeg bolnog iskustva, prije uspjeha na terenu na kojem je postao jedan od najvećih hrvatskih tenisača u povijesti.

Nastavak teniske priče na Lošinju

Ljubičić je igračku karijeru završio u travnju 2012., tada su mu bile 33 godine, a sada, nedugo nakon što je u ožujku proslavio 45. rođendan, jedan od svojih sportskih projekata ima na otoku Lošinju, gdje je utemeljio i u rujnu 2021. otvorio vlastitu tenisku akademiju za rad s mladim igračima i za održavanje brojnih turnira različitog ranga.

Naučio je na svojem putu puno od svojeg dugogodišnjeg trenera Riccarda Piattija, koji vodi teniski centar u talijanskoj Bordigheri, ali i od mnogih drugih s kojima se susretao tijekom karijere i s kojima je surađivao, ponajprije od Rogera Federera čiju dugovječnost u svjetskom vrhu nije lako nadmašiti.

Na svojem putu, Ivan Ljubičić prije svih uspjeha u tenisu ne zaboravlja ni teška vremena iz djetinjstva i odrastanja. Više puta je s javnosti dijelio što ga je to učinilo mentalno snažnim, pomažući mu da postane veliki igrač i trener.