Reprezentacija se od toga nije dugo oporavila, a sve je pokrenuo predsjednik i loša izjava

Puno velikih uspjeha su od hrvatskog osamostaljenja ostvarile reprezentacije u mnogim sportovima, a u tenisu, u priči hrvatske nacionalne momčadi u Davis Cupu jako dobro pamti se 2005. godina, kada je u trofejnu riznicu došao prvi od dva naslova u elitnom svjetskom reprezentativnom natjecanju. Slavilo se u finalu u Bratislavi, s napravljenim završnim korakom protiv domaće Bratislave, a iako se to veselje jako pamti i lijepo ga se prisjetiti, ovo je više priča o onom što se zbivalo kasnije.

Rijetki su u stanju zapapriti samima sebi kao što se to zna dogoditi s Hrvatima, reći će neki zlobni, no u situaciji nakon velikog veselja u Bratislavi ispalo je baš nekako u tom stilu. Dogodio se nepotrebni udarac za reprezentaciju iz unutarnjih redova, u priči u kojoj je važnu riječ imao Radimir Čačić, koji je tada bio predsjednik Hrvatskog teniskog saveza, a uz bivšeg ministra, u priči su bile i dvije hrvatske legende s reketima, Goran Ivanišević i Nikola Pilić.

Iako je posljednji meč u karijeri bio odigrao godinu ranije na travi Wimbledona, Ivanišević je te 2005. u finalu bio uvršten u hrvatsku momčad za nagradu za sve što je dao na terenu, a Pilić je vodio reprezentaciju s izborničke klupe, slaveći svoj četvrti naslov u trenerskoj ulozi u Davis Cupu, nakon tri ranija osvojena s Njemačkom. Trebalo je ispasti tako da Ivanišević na izborničkoj klupi naslijedi Pilića, no tako nije završilo s obzirom na to da je javno bio otkriven plan koji kod Gorana Ivaniševića nije pao na plodno tlo.

Čačićeve riječi iznenadile

Poslije hrvatskog dolaska do trofeja pobjedom nad Slovacima, na kraju tog vikenda koji je privukao i puno stranih novinara, Radimir Čačić je pred jednim od njih, poznatim Talijanom Ubaldom Scanagattom, otkrio da je ideja da Ivanišević kad-tad dođe na klupu, ali da će Pilić ipak ostati u reprezentaciji, možda u savjetničkoj ulozi, a možda i još neko vrijeme kao izbornik.

Ivaniševiću se nikako nije svidjelo kada je za to čuo. Osjetio je da ga se gura u stranu i u tom trenutku došlo je do loma. Stvari se više nikako nisu uspjele pokrpati na način da se Goran Ivanišević ipak predomisli i preuzme izbornički posao, a od nastavka puta na klupi je ruke dignuo i Nikola Pilić, što je hrvatsku reprezentaciju ostavilo obezglavljenu dok je veliki uspjeh na terenu bio još svjež.

Krenule su nakon toga analize, počela je i potraga za krivcem ili krivcima. Radimir Čačić je pritom prst usmjerio prema novinarima uz riječi da se dogodila “organizirana medijska prljavština i blaćenje”, po njegovu objašnjenju, ali mimo toga, sve upućuje na to da se radio plan u koji Goran Ivanišević nije bio uključen, nije znao što se sprema, a nakon što se sve razotkrilo, više nije bilo popravka.

Ljubičić podmetnuo leđa

Umjesto da Hrvatska nakon pobjede u Bratislavi dalje krene spokojna, došlo je do toga da se morao tražiti novi izbornik jer Goran Ivanišević to više nije htio biti, a u neugodnoj situaciji dok se bližilo prvo kolo u 2006. godini, protiv Austrije u blizini Graza, leđa je podmetnuo Ivan Ljubičić koji je tada bio u naponu igračke snage, glavni hrvatski adut na terenu, ujedno i glavni junak s puta do prvog naslova u Davis Cupu.

Ispala je to teška godina za hrvatsku reprezentaciju iako je to prvo kolo u Austriji završeno uspješno, s pobjedom s 3-2, ali slijedio je potom i oproštaj u četvrtfinalu, s gubitkom nade porazom od Argentinaca s 3-2 u zagrebačkom Domu sportova. Kao da nije bilo dosta što je Hrvatska nanijela udarac samoj sebi zbog priče u kojoj su sudjelovali Čačić, Ivanišević i Pilić, u tom susretu s Argentincima dogodilo se da je prije početka borbe za pobjedu zbog ozljede leđa otpao Mario Ančić, pa je Ljubičić na leđa dobio još teži teret s obzirom na to je drugi glavni igrački adut postao Marin Čilić, ali ne Čilić za kakvog danas znamo, već neiskusni i doslovno golobradi, s nepunih 18 godina.

Čilić je odigrao u jednom singlu, igrao je i u paru s Ljubičićem, s dva poraza u tim mečevima, a potom je Ljubičić u odlučujući meč kod 2-2 na teren poslao Sašu Tuksara, iskusnijeg od Čilića, no nije završilo po željama s obzirom na to da je Tuksara svladao Juan Ignacio Chela, za ukupnu pobjedu gostiju iz Južne Amerike. Hrvatska tako nije obranila titulu, a oporavak od svih problema je kasnije bio dug i zahtjevan, između ostalog, i s ispadanjem iz Svjetske skupine pa povratkom u elitni rang, zatim i polufinalom iz 2009. godine, dok je momčad s izborničke klupe vodio Goran Prpić, a novi sjajni nalet došao je nakon što je izbornik postao Željko Krajan, s finalom iz 2016. godine i naslovom iz ’18., u posljednjem izdanju Davis Cupa kakav je bio nekad i kakav se više dopadao većini teniskih zaljubljenika.

Skupi jastučići i neobična ideja o dva grada

Razdoblje u kojem je Radimir Čačić bio predsjednik Hrvatskog teniskog saveza imalo je i druge epizode, neke slavne poput one s naslovom iz 2005. godine, a taj pozitivni dio priče uglavnom je bio povezan s Čačićevim poduzetničkim duhom i iskustvom, jer je znao kako namaknuti novac, kako financijski pokriti priču da funkcioniraju stvari o kojima je znao nešto manje. No, bilo je i u tom financijskom dijelu priče povremenog izlaženja ‘iz tračnica’, zbog načina kako se trošilo, kao o jednoj situaciji kada se spominjao visoki račun za organizaciju jednog domaćeg susreta, između ostalog, zbog skupih jastučića za goste koji su mečeve pratili u svečanoj loži.

Rano u svojem boravku u HTS-u, Čačić je na jednom susretu s novinarima pokazao i da nije sasvim unutra što se tenisa tiče, barem što se tiče Davis Cupa, s obzirom na to da je iznio ideju da se domaći nastup reprezentacije u jednom vikendu odradi u dva grada, u Zagrebu i Rijeci, što po pravilima ipak nije moglo proći. Ipak, takvo povremeno ‘proklizavanje’ bilo je manji problem nego priča iz 2005. godine, ali i jedna nakon toga, kada se ponovno otvarala mogućnost da Goran Ivanišević postane izbornik.

Bilo je to pri kraju 2011. godine, trajali su pregovori, no do dogovora nije došlo uz tvrdnju iz HTS-a da je Ivanišević tražio previše novca za izbornički posao, navodno 100.000 eura godišnje. U svojem pogledu na stvar, Ivanišević je, pak, kazao da je odluka da ga se odbaci bila na samo jednom čovjeku. “Nije me odbio Upravni odbor jer se o meni nije ni glasalo. Odbio me samo jedan čovjek, on je odlučio kao što je odlučio i prije sedam godina da ne budem izbornik, a to je Radimir Čačić”, prozvao je predsjednika HTS-a.

Drugi lom bio je i konačan

Kako se pokazalo, taj drugi lom je bio i konačan što se tiče dolaska Gorana Ivaniševića na klupu hrvatske reprezentacije, krenuo je drugačijim putem, u samostalnoj trenerskoj karijeri u kojoj je kasnije radio s Marinom Čilićem, a sad je u uspješnoj suradnji s Novakom Đokovićem.

Čačić je predsjednik HTS-a bio do proljeća 2012. godine, nakon 10 godina boravka na čelu krovne hrvatske teniske organizacije, a ostao je duže nego se činilo da će se dogoditi, s obzirom na to da je u veljači 2010. u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića obznanio da podnosi ostavku u HTS-u, i to zbog podignute optužnice u Mađarskoj zbog skrivljene prometne nesreće sa smrtnim posljedicama za muškarca i ženu u drugom automobilu.

Tada je Čačić svoje riječi pojasnio odredbama Zakona o sportu, točnije, odredbi o tome da ljudi s optužnicama ne smiju biti na vodećim mjestima u sportskim savezima, no u HTS-u je ipak ostao i nakon objave da odlazi. Upravni odbor HTS-a je ostavku odbio pojašnjavajući da nema zakonske obveze da Čačić ode, uz dodatak da bi prihvaćanje ostavke nanijelo nepopravljivu štetu funkcioniranju Saveza, kako je stajalo u objašnjenju.

Bio je domaćin na turneji trofeja Hrvatskom

Radimir Čačić nije završio svoje razdoblje na čelu HTS-a poslije ostavke zbog optužnice u Mađarskoj, zbog izazivanja prometne nesreće zbog koje je kasnije u toj zemlji bio i osuđen na 22 mjeseca dugu zatvorsku kaznu, a iz zatvora u Puli izašao je ranije, nakon što je odslužio 12 mjeseci.

U Hrvatskoj je potom nastavio političku karijeru, postao je varaždinski župan, a na tom poslu je tijekom 2019. u Varaždinu dočekao priliku da još jednom izbliza vidi trofej za pobjednika Davis Cupa, koji je pamtio iz hrvatskog slavljeničkog finala u Bratislavi i dolaska popularne ‘Salatare’ u Hrvatsku, u kojoj je trofej proveo 2006. godinu.

Te 2019., ‘Salatara’ se u Hrvatsku vratila nakon naslova iz ’18., a Čačić je bio domaćin varaždinske postaje turneje trofeja Hrvatskom, primio je u posjet Nikolinu Babić, sadašnju predsjednicu HTS-a, a s pogledom na trofej misli su se vratile na sve što je prošao dok je vodio Savez, možda i na stresove, na lomove koji se pamte, iako bi se svi uvijek radije sjećali slavljeničkih dana…