Želite li vratiti kupljenu robu: Saznajte zakone koji vas štite!

Dok poslovna praksa preporučuje maksimalno izlaženje kupcu u susret, Zakon u slučaju da kupac želi povrat novca za neoštećenu kupljenu robu takvu odluku prepušta trgovcu.

U mnogim zapadnim zemljama poslovna praksa je staviti zadovoljstvo kupaca na prvo mjesto, povrat novca nezadovoljnim kupcima u takvim slučajevima podrazumjeva se kao nešto najnormalnije. U Hrvatskoj bi možda tako trebalo biti ali u praksi to ne ovisi o propisima nego o praksi i volji samih trgovaca.

Dok poslovna praksa preporučuje maksimalno izlaženje kupcu u susret, Zakon u slučaju da kupac želi povrat novca za neoštećenu kupljenu robu takvu odluku prepušta trgovcu.

“Sam pojam dobre i poštene poslovne prakse nije definiran zakonom te on proizlazi iz svakodnevnog ophođenja s potrošačima, ali su Zakonom uređena sva postupanja suprotna pojmu poštene poslovne prakse, a koja su određena odredbama čl.32 do 38. Zakona o zaštiti potrošača“, kaže Igor Vujović i z Društva za zaštitu potrošača Hrvatske.

Kupac ima pravo na povrat novca samo u slučaju da kupljena roba ima neki od materijalnih nedostataka navedenih u čl. 401. Zakona o obveznim odnosima:

1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet,

2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata,

3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti,

5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari (reklame, označavanje stvari i dr.),

6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji,

7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu

Također, ako proizvođač jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena računajući od njezine predaje kupcu, a ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, prema čl. 426. Zakona o obveznim odnosima potrošač i u ovom slučaju ima pravo na povrat novca.

“Dakle, u našem zakonodavstvu ne postoji rok u kojem se potrošač ima pravo predomisliti te zatražiti povrat novca za proizvod koji je ispravan. Iako na razini EU postoji 10 temeljnih načela od kojih jedno uređuje mogućnost da se potrošači predomisle u vezi kupnje određenog proizvoda, u Zakonu o zaštiti potrošača RH takva mogućnost postoji samo za slučajeve sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovca te sklapanja ugovora na daljinu(e-trgovina,itd.). Takvi se ugovori prema čl. 72 Zakona o zaštiti potrošača mogu raskinuti u roku od 14 dana od njihova sklapanja. U zemljama EU je uobičajena praksa trgovaca da uvažavaju reklamacije potrošača bez obzira na činjenicu imaju li nedostatak ili ne, što je zapravo i pokazatelj da se uloga potrošača kao jednog od glavnih pokretača tržišta više cijeni na razini EU nego u Republici Hrvatskoj“, ističe Igor Vujović iz „Potrošača“ za zgexpress.net.