Zorajina najteža odluka u životu izazvala raspravu u Europi: ‘Razumijem strahove ljudi’

Zoraya ter Beek je 29-godišnja Nizozemka dobila je suglasnost za asistiranu smrt zbog psihičkih patnji. Ona će tijekom narednih tjedana biti podvrgnuta eutanaziji, a njena odluka izazvala je debatu o ovoj proceduri širom Europe. Zoraya je u intervjuu za The Guardian opisala sve detalje svoje patnje, ali i kako će izgledati procedura eutanazije.

Zoraya pati od kronične depresije, anksioznosti, traume i poremećaja ličnosti. Ona također ima autizam. Prošli tjedan je nakon tri i pol godine pokušavanja, dobila konačnu suglasnost za eutanaziju. Izvještaji o slučaju pojavili su se u medijima u travnju i izazvali diskusiju u čitavom svijetu. Zoraya je svjesna toga.

“Ljudi misle da kada imate mentalnu bolest, ne možete jasno razmišljati, što je uvredljivo… Razumijem strahove ljudi od ovakvog načina umiranja jer misle da će umrijeti pod pritiskom”, rekla je.

Physically healthy Dutch woman Zoraya ter Beek, 29, granted euthanasia approval over her severe depression https://t.co/5TEQ03NnRN pic.twitter.com/t5Izxq5dRO

— New York Post (@nypost) May 18, 2024

‘To je dug i kompliciran proces’

Zoraya je naglasila da je u Nizozemskoj pravo na eutanaziju na snazi već 20 godina, po Zakonu iz 2002. godine, a pravila koja se primjenjuju su stroga i sigurna. Prema nizozemskom zakonu, da bi se kvalificirala za asistiranu smrt, osoba mora doživljavati “nepodnošljivu patnju bez trunke izgleda za poboljšanje”. Ona mora biti potpuno informirana i kompetentna da donese takvu odluku.

Zorayini problemi su počeli u ranom djetinjstvu. Usprkos sigurnom okruženju koje joj je osigurao njen partner, nastavila je samoozlijeđivanje i imala je suicidne misli. Koristila je terapiju, lijekove i šok terapiju. Ipak, to nije riješilo njene probleme i poslije 10 godina, iscrpila je sve mogućnosti liječenja, kaže. Ona je podnijela zahtjev za eutanaziju u prosincu 2020. godine.

“To je dug i kompliciran proces. Ne ide to tako da tražite asistiranu smrt u ponedjeljak, a u petak ste već mrtvi. Tijekom ove tri i pol godine nikada nisam oklijevala oko svoje odluke. Osjećala sam se krivom – imam partnera, obitelj, prijatelje i nisam slijepa, vidim i osjećam njihov bol. Osjećala sam i strah, ali apsolutno sam odlučna da prebrodim to”, objasnila je ona u intervjuu za The Guardian.

Što ne valja s pretjeranim ugađanjem i sloganom ‘misli na druge’, psiholozi: ‘Postoji problem’

Dodala je da su je liječnici u svakoj fazi uvjeravali da može zaustaviti proces. Njen partner je bio prisutan tijekom većine razgovora, ali je nekoliko puta morao otići kako bi liječnici bili sigurni da ona govori svjesno. Zoraya je odlučila da umre u kući u kojoj živi sa svojim dugogodišnjim partnerom.

“Počet će tako što će mi dati sedativ i neće mi davati lijekove za srce dok ne upadnem u komu. Za mene će to biti kao zaspem. Partner će biti sa mnom, ali sam mu rekla da je u redu ako bude osjetio da mora da napusti sobu prije trenutka smrti”, objasnila je ona u intervjuu.