U BEOGRADU SU GA PONIZILI, A ONDA JE PRELOMIO I IZABRAO HRVATE! Došao je u turbulentno vrijeme, a jedna stvar mu nikako nije išla na ruku

On je bio ”Dinamov Makedonac”. A sjajan igrač, jedan od najboljih makedonskih nogometaša svih vremena. A danas? Živi na planini ponad Skopja, s umjetnim koljenom, umjetnim kukom. Igra se s unucima! I on je tema našeg feljtona o igračkim legendama ovih prostora…

Vasil Ringov proslavio se u skopskom Vardaru, a u Dinamo je došao 1983. godine, nije bio loš, ali se nije dugo zadržao. Pamte se neki njegovi prvenstveni golovi, a najviše se pamti vratnica u 0-0 utakmici Kupa prvaka između Dinama i Porta, pred 60 tisuća ljudi na maksimirskom stadionu. Bio je to udarac s tridesetak metara direktno tamo gdje se spajaju zapravo vratnica i greda. Teška je šteta što ta lopta nije našla put do mreže.

U tadašnjem nogometu bio je praktički lijevo krilo, Ringov je sjajno centrirao, točno je ciljao čelo napadača. A znao je elegantno zabiti. Rođen je u Strumici i nogomet početo trenirati u lokalnoj Belolasici koja je bila solidan drugoligaš. Kako su klubovi velike četvorke u bivšoj državi, Dinamo, Hajduk, Crvena zvezda i Partizan imali svoje talente tako su zapazili i Ringova. Najbrži je bio Partizan.

Nije se snašao u Beogradu

No, u Beogradu se nije snašao. Čak su mu rekli da bi bilo „zgodno da se bavi nekim drugim sportom, a ne nogometom”. Očito mu je to rekao netko posve nestručan. Pa se uputio u Tetovo, tada je Teteks bio jak, a Ringov bio ubojita oštrica. Što je više zabijao to je jačao interes za njega, te se odlučio za Vardar. U šest godina igranja za Vardar, a to je bilo u prvome mahu, u 154 utakmice dao je 60 golova.

I stigao je u Dinamo 1983. godine. Kao veliko pojačanje. A Dinamo je uživao na lovorikama slave, sezonu ranije Dinamo bio je prvak nakon 24 godine čekanja. Ringov se prisjeća:

“Došao sam kao pojačanje šampionskoj generaciji, mnogo se od mene očekivalo. Međutim, bilo je to turbulentno razdoblje u Dinamu i očito sam došao u pogrešno vrijeme. Otišao je trener Miroslav Blažević, koji je inzistirao na mom dolasku, mnoge su se stvari promijenile i ja se u svemu tome nisam baš najbolje snašao i vratio sam se u Skoplje. Nažalost, takve se stvari događaju, bio je to splet nesretnih okolnosti. Nije mi se svidjelo ozračje, bilo je tu prepucavanja i događalo se mnogo toga negativnog. A i danas se redovito čujem s Mlinarićem”.

I završio je u ligi petice, njemačkoj Bundesligi, Eintrachtu iz Braunschweiga. No, to više nije bio onaj stari Ringov. Brzo se vratio u Vardar, odigrao polusezonu i načet teškim ozljedama zaključio karijeru.

Ćiro Blažević je kasnije govorio:

”U Dinamo sam ga možda trebao dovesti ranije, malo mlađeg”.

Vasila Ringova baš pamtimo po jednom silno zanimljivoj izjavi. Pročitajte je i promislite!

„Iskreno, ja ne priznajem mnogo trenere. Uvjeren sam da su 70 posto najvažniji igrači, a trideset posto pripada trenerima. I to dam trenerima i previše dao. Moja deviza je da su na terenu glavni igrači. Uostalom, to je bila i Bobekova deviza. Čuvenog Stjepana Bobeka iz Partizana, inače zagrebačkog dečka”, pamti se njegova izjava.