Hrvatska legenda odlazi u mirovinu: Nije dopustio da ga veliki šok zaustavi, sad ima novu misiju

U mirovinu odlazi još jedan istinski hrvatski rukometni velikan. Ivan Čupić će svoju zadnju utakmicu u karijeri odigrati u četvrtak u Kutiji šibica protiv Nexea. Premala je to dvorana za tako veličanstvenu karijeru.

Karijera Ivana Čupića počela je prije više od 20 godina. Bilo mu je samo 16 godina kada je kao talentirani klinac debitirao u rođenom Metkoviću. Nije krenuo put Zagreba kao mnogi. Tj. je, ali ne put RK Zagreba već je potpisao za Medvešćak. Zatim odlazi u Španjolsku, a onda u Gorenje što mu je bio veliki iskorak u karijeri gdje ju je oživio nakon što u Španjolskoj nije sve ispalo po planu.

Upravo je prije odlaska u Sloveniju dogodila se nesreća koja mu je obilježila karijeru, ali nije dao ni u jednom trenutku da ga to zaustavi na putu prema statusu legende. Ono što se dogodilo ide u sferu nevjerojatnih.

Ikona rukometa

“Čupić je doživio nesreću kad se vraćao s večere koju tradicionalno organiziramo u Crikvenici. Šetao se do hotela, pri tom se spotaknuo i u padu se pokušao uhvatiti za metalnu ogradu. Nažalost, prsten koji mu je bio na lijevoj ruci je zapeo za ogradu i otkinuo mu dio prsta. Operirali smo ga, međutim, nije bilo spasa, morali smo amputirati taj dio, preostao mu je prvi članak. Ukoliko oporavak prođe dobro, a nema razloga da tako ne bude, Čupić će nastaviti svoju rukometnu karijeru” rekao je tadašnji liječnik “Kauboja”.

O nesreći je sam Čupić za 24sata rekao: “Milijun puta bio sam u nedoumici, pitali su se drugi pa kako, zašto, govorili da neće biti kao prije i kada slušaš to svakoga dana, i ti počneš negativno razmišljati. Imao sam karakter, taj metkovski inat koji ne daje nikome gušta da bude po njegovom, nego samo po mome. Obitelj mi je bila strašna podrška, a moj je karakter i inat pokazao nakon dva mjeseca da ću biti najbolji što mogu.”

Propustio je Čupić Olimpijske igre u Pekingu, ali bio je zato spreman za sjajnu sezonu u Gorenju. U Sloveniji je ostao dvije godine, a onda stigao u njemačkog velikana Lowena gdje će se isprofilirati na najvećoj sceni. U Lowen je stigao nakon što je s Hrvatskom dva puta bio srebreni, oba puta bili su Francuzi ispred Hrvatske.

Šira hrvatska javnost Čupića je upoznala na domaćem prvenstvu 2009. “Čupko” s dugom kosom. trakicom za glavu i s devet i pol prstiju postao je miljenik nacije zbog svoje hladnoće pri realizaciji. Bio je siguran, ali i emotivan. Upravo su mu Francuzi najviše boli donijeli. Taj poraz u Areni 2009. nikada vjerojatno Hrvatska neće prežaliti pa tako neće ni Čupko.

“Poraz od Francuske u finalu SP-a 2009. i polufinalu Olimpijskih igara 2012. su mi dva najteža poraza. Francuzi su jednostavno bili prvi najbolji, mi drugi najbolji. Dobivali smo ih, ali oni nas uvijek kada je trebalo, bili su naš Real Madrid i obilježili su mi ta 164 nastupa. Baš težak period, nema me doma po mjesec-dva, moji me se požele, a ja u depresiji. Nisam bio ni dobar igrač, roditelj, muž. Samo te dvije utakmice nikada nisam ponovno pogledao” prisjetio se.

Bio je prvak Europe s Kilecom, ali potpuna ikona i status legende dobio je u Vardaru. 2017. u Kolnu Vardar je s 24:23 srušio PSG u finalu Lige prvaka, a gol u zadnjoj sekundi zabio je baš Čupić i time ušao u legendu. Dvije godine kasnije ponos Makedonije ponovio je isti uspjeh. 2021. došao je u Zagreb i polako se približio kraju. Pričalo se za njega da kao ni Balić nije morao ni trenirati. Jednostavno mu je rukomet i zabijanje bili urođeni. Nije ni čudo što se baš zato s Balićem slagao najbolje i za kojeg je rekao da mu je stariji brat.

Kraj koji dolazi u četvrtak, ali ostaje u rukometu. Bit će pomoćni trener Zagreba. Nažalost, nikada nije ostvario svoj san, a to je zlato s reprezentacijom. Tko zna, možda jednom kao trener uspije napraviti upravo to.