Jednu od najjačih afričkih reprezentacija – Kamerun – stvorio je naš Vladimir Beara

Autor: Andrija Kačić Karlin

Iako su mlađe generacije uglavnom čule za Samuela Eto'oa, najpoznatiji kamerunski nogometaši ipak su Roger Milla i Thomas N'kono, koje je, uz Bella, N'Gueau, N'Djeya i Ebonga odgojio naš proslavljeni golman Vladimir Beara (86). 

Pokojni Vladimir Beara, jedan od najvećih vratara svih vremena  je sredinom ’70-ih godina prošlog stoljeća bio izbornik Kameruna, njihovu najpoznatiju generaciju učio je nogometu, ali i životu, pristojnom ponašanju za stolom…
– Dolazak u Kamerun za mene je bio kulturološki šok. Nadao sam se kako ću se baviti samo nogometom, no bavio sam se svime više nego nogometom. Za početak nabavkom opreme, dresova i kopački jer ti momci nisu imali ništa. Na treninge bi dolazili bosonogi ili u japankama, a sve je dodatno komplicirao odnos posvađanih plemenskih vođa čija su djeca uglavnom igrala nogomet – prisjećaom se Beara…
“Dolazak u Kamerun bio mi je kulturološki šok. Bavio sam se svime više nego nogometom. Za početak, nabavkom opreme. Svi su bili bosi ili u japankama. Odmah po dolasku uveo sam im ‘njemački dril’, kombinaciju onoga što sam naučio od Luke Kaliterne i Seppa Herbergera. Podmladio sam momčad Towera, uveo nove, mlade igrače i odveo ih na turneju. Kupili smo im odijela, cipele, učio sam ih kako se ponašati u zrakoplovu, u hotelu, za stolom, kako jesti priborom, jer su do tada jeli uglavnom rukama… Za njih je to bilo nešto posve novo, no malo pomalo su prihvatili ono što sam od njih tražio, slušali su me i postali su prava momčad. Bio sam im savjetnik i drugi otac, a zvali su me ‘Majstor’.
Bearin najveći uspjeh bilo je osvajanje Afričkog kupa, za što je nagrađen odlikovanjem za iznimne zasluge, kojeg nikad nije preuzeo, kao što nikad nije prihvatio ponudu Ministra sporta da oženi Miss Kameruna.
– Dvije godine u Kamerunu bile su za mene previše. Postavio sam temelje reprezentacije koja je 1982. otišla na SP, a 1984. OI, što je bilo veliko iznenađenje. No, nostalgija me vukla kući u Split pa sam im na prijevaru pobjegao. U Ministarstvu su čuvali moju putovnicu, pa sam osobne stvari u tajnosti par dana ranije poslao brodom, a onda im rekao da putujem samo na par dana posjetiti obitelj. Nikad se nisam vratio, jednostavno, nisam više mogao izdržati, teško sam podnosio život u Africi. Nekoliko puta sam se i razbolio, dobio sam dizenteriju i malariju koju su mi izliječili nekim njihovim biljnim čajem jer mi lijekovi za ‘bijelce’ nisu pomagali. Afrika je prelijepa, ali život u njoj je za mene bio pretežak – govorio je Beara.
Beara je Kameruncima ostao u lijepom sjećanju. Milla i N’Kono u intervjuima i danas ističu kako ih je stvorio ‘Majstor’, koga su pozvali u goste na SP 1990. u Italiju, gdje su ‘Lavovi’ otišli do četvrtfinala, no zbog smrti sina nije otišao.
– Žao mi je, bila mi je želja da ih opet vidim, pozdravim…. Pokojni Vlatko Marković kazao mi je kako moja slika i danas visi u njihovom Savezu, te kako me orden još uvijek čeka, ha, ha, ha… Govorio je Beara nekoliko mjeseci prije svoje smrti.
“Kupili smo im odijela, cipele, učio sam ih kako se ponašati u zrakoplovu, u hotelu, za stolom, kako jesti priborom, jer su do tada jeli uglavnom rukama
Na dvije godine provedene u Kamerunu legendarnog golmana podsjećali su u njegovom stanu brojni suveniri, drvene, bakrene te posebno vrijedne figure izrađene od slonovače, kojim ga je darivao kamerunski Ministar sporta.

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.