Što ne valja s pretjeranim ugađanjem i sloganom ‘misli na druge’, psiholozi: ‘Postoji problem’

“Ugađanje ljudima” nije medicinska dijagnoza ili osobina ličnosti koju mjere psiholozi. Umjesto toga, to je neformalna oznaka koju ljudi koriste za opisivanje raznih ponašanja, kao što je pristajanje na zadatke za koje osoba nema dovoljno znanja ili vremena, ili je unutarnji glas vuče da ipak treba biti “dobra osoba” i napraviti ono što se od nje traži. Popratno s time ne idu želje i potrebe te osobe već ono što se od nje očekuje.

Naime, osoba koja konstantno ugađa drugima ipak ima različite osobine od onih kao što su ljubaznost, velikodušnost ili altruizam. Iako ljudi mogu napraviti uravnotežen i namjeran izbor da drugima čine usluge, osobi s tendencijom ugađanja bit će teško reći ne. Takve osobe mogu pristati na stvari koje ne žele ili ne mogu učiniti. Međutim, takve osobe u životu su naučile ljudima pomagati i onda kada to nije potrebno, kada to od njih nitko ne traži.

U magazinu Medical News Today, psiholozi ističu da su ljudi koji ugađaju drugima oni koji često zanemaruju vlastite potrebe kako bi zadovoljili druge. Ljudi koji ugađaju drugima mogu imati poteškoća u razlikovanju onoga što im se (ne)sviđa, traženju hobija te drugih životnih izazova. Spoznavanje njihovih pravih želja i ciljeva može im biti teško. Također mogu imati poteškoća da kažu ne stvarima koje ne žele raditi.

Potrebno je dozvoliti ljudima prostor za vlastite odluke

Oni koji ugađaju drugima često će se jako potruditi da se svide ljudima, da izbjegnu nesuglasice i ublaže osjećaj da će biti napušteni. Takvo ponašanje često može dovesti do ogorčenosti i izgaranja u prijateljskoj ili ljubavnoj vezi, zbog čega se osoba koja to doživljava osjeća iscrpljeno. Ako osoba stalno ugađa drugima i zatomljuje svoje potrebe i želje, kažu psiholozi, to može dovesti do depresije i anksioznosti. Takvo ponašanje postaje problem, smatraju stručnjaci.

U Hrvatskoj je poprilično svjež slučaj slogana tijekom pandemije korona virusa: “Misli na druge”. Ovaj slogan kojega smo redovito gledali u javnom prijevozu, na televiziji, na društvenim mrežama; tiče se upravo zadovoljavanja potreba drugih ljudi (barem tako glasi slogan). Ovim se putem ograđujemo od bilo kakvih komentiranja koja je poanta toga slogana, ali jedno je sigurno – on pojedincu nameće da prije misli na potrebe drugih nego li na svoje potrebe. Što u tome ne valja? Pa, dosta toga.

Možemo reći da je ovim sloganom srozana autentičnost čovjeka i njegov je izbor stavljen na kušnju. Ako osoba ne učini ono što joj se “savjetuje”, ona prestaje biti dio “zdrave” zajednice i ne čini dobro drugima oko sebe. Jasno nam je da je zbog ovog slogana došlo do raznih podjela u društvu. “Ako nisi s nama, protiv nas si!, “Nemaš pravo na svoje mišljenje, drugi znaju bolje što je dobro za tebe nego ti sam”, samo su neki od osjećaja koje ovaj slogan iz doba pandemije sugerira pojedincima koji ne žele slijediti pravila.

Jedna od najvećih pogrešaka koju roditelji u Hrvatskoj rade: ‘Time djeci oduzimamo moć’

Odbačenost, krivnja, prihvaćenost?

Naime, to je samo jedan aspekt onoga što je ovaj slogan mogao izazvati u pojedinca, stoga bi bilo dobro da se ljudima pruži sloboda izbora, a ne da ih se ograničava i sputava, ili krivi za nešto. Krivnja se, naravno, javlja ako pojedinac  ne učini ono što se sloganom poručuje. Osobe koje vole ugađati drugima, s “Misli na druge” nisu imale problema, pristale su na savjet.

Zapravo, ostavljamo poluotvorenu ovu tezu, na vama je kako ćete to shvatiti. Nadalje, ugađanje drugima također se može povezati s emocionalnom ovisnošću. Emocionalna ovisnost javlja se kada osoba ima nezadovoljene psihološke potrebe koje može pokušati zadovoljiti unutar bliskih međuljudskih odnosa, pišu iz Psychcentrala.

Istraživanje iz 2019. pokazuje da se oni s emocionalnom ovisnošću mogu bojati i izbjegavati biti sami. Psiholozi sugeriraju da ljudi koji su emocionalno ovisni žude za tuđom validacijom. Ova čežnja može navesti osobu s emocionalnom ovisnošću da odustane od svojih želja kako bi ispunila želje svog partnera ili slijedila društvena očekivanja. Takve osobe često osjećaju strah i emocionalnu prazninu. Bilo kako bilo, važno je da osoba razumije svoje motivacije i potrebe, a u tome mnogima pomažu psiholozi i psihoterapeuti, čiji je posao pomoću tehnika i metoda omogućiti pojedincu da sam pronađe svoje autentično “ja” ispod brojnih slojeva svoje ličnosti.