Foto : Srdjan Vrancic / CROPIX

Hrvatski Notre-Dame krije brojne tajne: Zbog ključne pogreške i danas ima prepoznatljiv znak

Autor: Maja Hrgović/7dnevno

Zagrebačka katedrala u posljednjih je nekoliko godina postala punokrvni simbol obnove nakon dvaju potresa u metropoli: možda i više nego ikad prije u svojoj bogatoj povijesti, skelom zaogrnuta, ona je lakmus-papir za testiranje stvarnog stupnja iscjeljenja grada nakon kolektivne traume iz 2020.

Za Zagrepčane koji svakodnevno podižu pogled prema mjestu na kojemu su donedavno stršili njezini impozantni tornjevi, spori je ritam obnove emotivan i bolan, a te su se emocije pojačale kad je prošlog tjedna konačno obznanjeno da je katedrala skraćena za trideset metara. “Tornjevi su skinuti u visini jer su bili previše oštećeni.

Plan je bio skinuti oko 10 metara, ali se tijekom uklanjanja kamenih blokova pokazalo da su oštećenja veća te je skinuto oko 15 metara, a nisu već imali ni otprije u potresu stradali dio od nekih 12 metara. Može se reći da je sad katedrala oko 30 metara niža. Dosad je s cijele katedrale skinuto 4000 blokova, od kojih je svaki težak oko 100 kilograma”, rekao je Ante Mlinar iz splitske tvrtke Spegra, koja je izvođač zahtjevnih radova na obnovi baštine.

Zagrebačka katedrala.
Foto: Lucija Ocko / CROPIX

Golema promjena

Pogled iz Donjeg grada ne daje naslutiti koliko je ta promjena dramatična. Tek iz perspektive Gornjeg grada otkriva se da su veliki dijelovi obaju tornjeva skraćeni – prvotni je plan bio skratiti ih na visinu od 85 metara, no zbog oštećenja su ga u procesu obnove skratili za dodatnih deset metara. Tako južni toranj trenutno dostiže tek 75 od 105 metara, a sjeverni će se sa svoja izvorna 104 metra “spustiti” na svega 75 metara u idućim tjednima. Golema je to promjena u odnosu na nekadašnju punu visinu koja je s metalnim križevima dosezala 108 metara.

“U prvoj varijanti razmišljali smo da ostanu zvonici na visini od 85 metara. No kad smo skinuli dijelove do te visine, vidjeli smo koliko je loše stanje elemenata. Odluka da se skinu sva rebra koja se tiču gornjeg dijela zvonika, gdje su gusti nizovi prozora, bila je ispravna i sad možemo reći da je stanje poprilično sigurno”, objasnio je profesor s Građevinskog fakulteta Damir Lazarević, koji je ujedno i autor koncepta konstrukcijske obnove katedrale. Neočekivano smanjivanje visine tornjeva spada, prema Lazarevićevoj procjeni, pod hitne mjere – u sklopu kojih je dosad uklonjeno oko 500 kubika kamena s oba tornja, ukupno oko 1000 tona. Uklonili su se najopasniji dijelovi koji su prijetili okolini, dvoru i trgu. Ogoljeno je, dakle, ali sigurno – a radovi se nastavljaju.

Blokovi zvonika koji su bili oštećeni skidani su tijekom proteklih šest mjeseci i mogu se vidjeti poredani ispred prvostolnice, svaki označen svojim barkodom. Nakon što se svaki od njih 3D skenira, klesari će po tim uzorcima raditi nove blokove. Skela koja obavija tornjeve prošle je godine izazvala neobičan val oduševljenja: obavijena industrijskom metalnom konstrukcijom, katedrala zaista izgleda impresivno. S tek ponešto ironije bila je prošle godine, kad su se skele tek podigle, pokrenuta i peticija “Zadržimo skele na zagrebačkoj katedrali – trajno!”

Zagrebačka katedrala.
Foto: Vanesa Pandzic / CROPIX

Simbiotski par

“S trenutnom skelom zagrebačka katedrala izgleda bolje nego ikad, a njezinim zadržavanjem znatno bismo smanjili troškove daljnje restauracije koja time postaje nepotrebna. Krajnji je cilj peticije otvaranje skeletnih tornjeva kao novog zagrebačkog javnog prostora. Tako bi se stvorio novi atraktivni javni prostor”, stoji u toj peticiji koju je pokrenuo jedan arhitekt, Filip Pračić, a u apelu su mu se pridružili mnogi kolege. Zagrebačka katedrala i građevinske skele postale su u proteklih 80 godina gotovo prirodan simbiotski par: još od 40-ih godina prošlog stoljeća to je zdanje više-manje stalno pod skelom, barem dijelom. Obnova se doima vječnom.




“Zbog ove dugogodišnje tradicije postavlja se pitanje: nije li skela dio stalnog postava katedrale? Čuvanje i održavanje skele tako treba gledati kao dio očuvanja graditeljskog nasljeđa i ambijentalne vrijednosti katedrale”, šaljivo će Filip Pračić. Zagrebački Notre-Dame nosi puno ime katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava. Sagrađena je 1880. godine u neogotičkom stilu, a posljednju ozbiljnu rekonstrukciju doživjela je 1906. godine. Razlog njezina višedesetljetnog skrivanja ispod raznih građevinskih skela litotamnijski je vapnenac, obilato korišten zagrebački arhitektonsko-građevni kamen.

Zovu ga još i litavac, u njemu su fosilizirani ostaci ježinaca, školjkaša i vapnenačkih algi. Iskopavao se na obodu Medvednice (u kamenolomima Bizek i Vrapče potok), obrađivao i ugrađivao u brojne zagrebačke građevine, zidine i sakralne objekte po kojima je Zagreb danas prepoznatljiv na kulturnoj karti Europe i svijeta. Pločama litotamnijskog vapnenca obložena je zgrada Skupštine Grada Zagreba, sokol na Banskim dvorima (s vidljivim presjecima fosilnih ježinaca), vijenac zgrade pošte u Jurišićevoj, od njega su izgrađena pročelja i stupovi Gradske kavane i Gradske štedionice, veličanstvene arkade na Mirogoju…

Zagrebačka katedrala. Foto: Dragan Matic/Cropix/Arhiva

Mnogo šupljina

Problem je u tome što ovu vapnenačku stijenu spužvaste teksture odlikuje vertikalna i horizontalna promjenjivost sastava i građe te mnogo šupljina neotpornih na atmosferilije. Drugim riječima, kamen je to koji se s vremenom puno troši – toliko da obnova ne može sustići njegovo mehaničko i kemijsko trošenje. Rješenje se pronašlo u zamjeni oštećenih i dotrajalih dijelova zamjenskim materijalom – drugom vapnenačkom stijenom, talijanskim travertinom, koji je po fizičkim svojstvima mnogo postojaniji.




Bilo bi zanimljivo saznati koliko Zagrepčani uistinu znaju o najpoznatijem simbolu svoga grada. Znaju li Parižani o Notre-Dameu više nego Zagrepčani o svojoj katedrali? Kako bilo, povijest ovog zdanja uistinu je povijest grada i biskupije koja započinje krajem 11. stoljeća, točnije 1093., odnosno 1094. godine, kad ugarski kralj Ladislav utemeljuje Zagrebačku biskupiju. Prvi se put tada spominje i Kaptol kao jedno od dvaju srednjovjekovnih naselja iz kojih je kasnije nastao najveći i glavni hrvatski grad. Iako nije sačuvana povelja o osnutku Zagrebačke biskupije, postoji tzv. Felicijanova isprava iz 1134. u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije, kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo.

Zagrebačkoj biskupiji, kao nasljednici sisačke kasnoantičko-ranokršćanske biskupije, pripao je teritorij Pannoniae Saviae pa je Zagrebačka (nad)biskupija do podjele na više biskupija u 20. stoljeću zauzimala trećinu teritorija današnje Hrvatske. Zagrebačka katedrala prva je gotička građevina u Hrvatskoj, najveća i najvažnija građevina hrvatsko-ugarskog kraljevstva 13. stoljeća. Prema povijesnim podacima, prva je crkvica na mjestu današnje zagrebačke katedrale sagrađena između 9. i 11. stoljeća, a gradili su je majstori iz Italije medvedničkim kamenom.

Zagrebačka katedrala.
Foto : Srdjan Vrancic / CROPIX

Burna povijest

Ta je crkvica iz nepoznatih razloga uklonjena i umjesto nje, vjerojatno krajem 12. i početkom 13. stoljeća, sagrađena je veća crkva u romaničkom slogu, načinom gradnje i obradom kamena koji upućuju na francuski utjecaj u to vrijeme prisutan u mađarskoj arhitekturi. Kralj Ladislav odredio ju je za katedralu, a gradnja je počela nakon njegove smrti, vjerojatno nakon 1102., i trajala je više od sto godina. Katedrala je posvećena 1217. prilikom polaska kralja Andrije II. u V. križarski rat. Od samog početka katedrala je bila posvećena Blaženoj Djevici Mariji, odnosno Uznesenju Marijinu na nebo.

U burnoj povijesti zagrebačke katedrale, epizoda s provalom Tatara osobito je dramatična. Tatari su nadrli 1242. godine i toliko nasrnuli na katedralu da je ona gotovo pretvorena u ruševinu. Iste je godine Gradec, drugo srednjovjekovno naselje, bulom ugarskog kralja Bele IV. proglašen slobodnim kraljevskim gradom, kao zahvala za pomoć u otporu naletima Tatara. Od prve katedrale očuvana je sakristija i ostaci koji pokazuju da je bila građena u prijelaznom romaničkom stilu.

Većina Hrvata vjerojatno ne zna da je sveti Stjepan u punom nazivu katedrale zapravo ugarski kralj Stjepan. Biskup Stjepan II. nakon provale Tatara dao je za potrebe katedralnog bogoslužja podignuti kapelu sv. Stjepana Prvomučenika. Ta građevina romaničko-gotičkih oblika danas je ugrađena u kompleks Nadbiskupskog dvora. Kako je tekla obnova nakon provale Tatara? Biskup Timotej započeo je gradnju nove katedrale u gotičkom stilu te je izgradio središnju i dvije pokrajnje apside s oltarima te sakristiju. Novu katedralu, nastalu na ostacima stare i urušene predtatarske katedrale, posvetio je sv. Stjepanu, ugarskom kralju. Svetište i sakristija koji su tada izgrađeni sačuvani su do danas. Posveta oltara Blažene Djevice Marije u južnoj apsidi 1285. označava završetak izgradnje svetišta i sakristije.

Zagrebačka katedrala.
Foto: FaH / POOL / HBK / Drazen Pajtlar / CROPIX

Gradnja zvonika

U iduća dva stoljeća nastavljena je obnova katedrale te su nadograđeni svodovi zapadnog dijela crkve i donji dijelovi dvaju zvonika u gotičkom stilu. U drugoj polovici 15. stoljeća, za vrijeme biskupa Osvalda Thuza, cijela je građevina natkrivena te je počela gradnja zvonika na južnoj strani pročelja. U vrijeme turskih napada na Europu od 14. do 18. stoljeća, kad Zagreb postaje važna pogranična utvrda, Gradec i Kaptol okružuju se čvrstim bedemima i kulama kao sustavom zaštite, a biskup Thuz započinje gradnju katedralnih utvrda. Gradnja je trajala sve do 1517., kad ih je završio upravitelj Zagrebačke biskupije, ostrogonski nadbiskup Toma Bakač.

Pred ulazom u katedralu podigao je kulu koja je po njemu nazvana Bakačeva. Sredinom 16. stoljeća, točnije 1557., Zagreb se prvi put spominje kao glavni grad.
Pred napadima Tatara i Turaka katedrala je (dijelom) opstala, no prirodne nepogode bile su joj trajna prijetnja. Prvi veliki požar koji je zahvatio zagrebačku katedralu izbio je 1624., a uzrokovao ga je grom koji je zapalio krov katedrale. U tom požaru izgorio je čuveni glavni oltar biskupa Osvalda iz 1489., prema kojemu je kipar Ackerman izradio novi drveni oltar. Dijelovi tog oltara, Bogorodica i anđeli svirači, pronađeni su po župnim crkvama te su u novije vrijeme postavljeni na sjeverni zid svetišta.
Drugi veliki požar zahvatio je katedralu 1645. i nanio joj veliku štetu.

U obnovama unutrašnjosti katedrala je obogaćivana vrijednim inventarom, poput baroknih oltara i propovjedaonice kipara Mihaela Cusse, koja se i danas nalazi u srednjoj lađi. Završena je i izgradnja južnoga zvonika u renesansno-baroknom stilu, koji je ujedno bio i promatračnica. Radove je izvodio majstor Ivan Albertal. U tom razdoblju dolazi do barokne obnove cijeloga grada te se mijenja obličje Gradeca i Kaptola. Ruše se stare drvene kuće, a podižu raskošne palače, samostani i crkve. Bogatstvu grada pridonose brojni trgovački sajmovi, prihodi od posjeda i mnoštvo obrtničkih radionica.

NEVJEROJATNO OTKRIĆE U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI! Kada su pomaknuli pod i klupe, naišli su na VELIKO IZNENAĐENJE!

Prva oštećenja

Potres 9. studenoga 1880., magnitude 6,3 prema Richteru s epicentrom na području Medvednice, pogodio je Zagreb u 7 sati i 33 minute. U katedrali su se urušili svodovi u svetištu i koru, oštećeni su zvonici, zdrobljeni oltari i probijen pod. Temeljita obnova katedrale provedena je u neogotičkom stilu po nacrtima graditelja Friedricha Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bolléa. Bollé je rođen u Kölnu, stoga zagrebačku katedralu obnavlja prema kelnskoj, što je najvidljivije u gornjim dijelovima novih zvonika. Da bi se otvorio bolji pogled s Kaptolskog trga, uz velike rasprave struke i građana, uklonjen je zapadni dio obrambenoga zida s Bakačevom kulom te je do izražaja došlo novo pročelje i tornjevi visoki 105 metara. Obnova je trajala do 1902. godine te je tada dobila prepoznatljiv neogotički izgled s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili one barokne iz 18. stoljeća.

Opsežne restauratorske zahvate i gradnju monumentalnih tornjeva omogućilo je bogatstvo katedralne riznice i dražba na kojoj su se pribavila sredstva za obnovu. Ipak, novca nije bilo dovoljno pa se štedjelo na materijalu: pri Bolléovoj obnovi zbog ekonomskih je razloga i blizine kamenoloma upotrijebljen spomenuti nekvalitetni vapnenački kamen, ponajviše u novim zvonicima i zapadnom pročelju. Nije dugo trebalo čekati na prva oštećenja i znakove propadanja. Prva obnova dijela južnog zvonika započela je već 1938. godine, a prekinuta je uspostavom komunističke vlasti.

Zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac poslije Drugog svjetskog rata osuđen je u montiranom sudskom procesu na 16 godina zatvora i prisilnog rada te je daljnjih pet godina lišen svih građanskih prava. Umro je 10. veljače 1960., a pokopan je u zagrebačkoj katedrali tri dana poslije. Grob blaženoga Alojzija Stepinca smješten je u sredini kora zagrebačke prvostolnice, točno iza glavnog oltara. Izrađen je od srebra u kombinaciji s drugim metalima. Na srebrnim pločama predočeni su događaji iz njegova života. Stepinčev je grob uspostavljen dok je Crkvom upravljao papa Ivan Pavao II. Papa je katedralu posjetio o 900. obljetnici njezina osnutka i tada se molio na grobu kardinala Alojzija Stepinca, za kojega je rekao da je “najsvjetliji lik i istinski čovjek Crkve” te ga 1998. proglasio blaženikom Katoličke crkve.

‘Tiha prisutnost’ u zagrebačkoj katedrali: Ovo je čovjek iz sjene koji brine o važnim detaljima

Kraj obnove

Obnova katedrale nastavljena je 1968. godine. Tada je obnavljan vrh sjevernog zvonika, a potom, uglavnom zahvaljujući pomoći iz hrvatske dijaspore, potpuno je obnovljen dotrajali krov i zamijenjen bakrenim pločama 1974. godine.

Odbor Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale osnovao je nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić 1987. Nakon odabira projektanata i izvođača konzervatorskih i restauratorskih radova obnova je počela uoči Božića 1990. Dijelovi poda galerija, kamenih ograda i baldahina na njima u cijelosti su se zamijenili novim elementima, a sve su galerije u tim radovima protupotresno ojačane, no to – ironično – nije označilo kraj obnove katedrale koja će, izgleda, trajati vječno.

Haulik je dao oslikati prozore

Za vrijeme biskupa Aleksandra Alagovića nastavljeno je uređivanje unutrašnjosti katedrale. On je uklonio Ackermanov oltar, čiji su dijelovi razdijeljeni župama biskupije, dok je na njegovo mjesto postavljena velika slika Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Alagovićev nasljednik biskup (kasnije i nadbiskup) Juraj Haulik uklonio je i prodao oltarnu sliku župi u Pregradi, gdje se i danas nalazi. Umjesto slike, dao je podići neogotički glavni oltar. Haulik je također dao oslikati prozore svetišta koji su dovršeni i postavljeni do 1849. godine. Riječ je o najstarijim vitrajima u Hrvatskoj.

Zagrebačka biskupija postala nadbiskupija

Sredinom 19. stoljeća, odnosno 1850., administrativnim ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i okolnih naselja Zagreb postaje jedinstven grad. Dvije godine poslije, 11. prosinca 1852., odlučnim zauzimanjem Hrvatskog sabora i bana Josipa Jelačića papa Pio IX. bulom “Ubi primum placuit” uzdignuo je Zagrebačku biskupiju na razinu nadbiskupije, a godinu dana poslije, papin izaslanik Viale-Prela u zagrebačkoj je prvostolnici ustoličio Jurja Haulika za prvog zagrebačkog nadbiskupa i metropolita.

 

Autor:Maja Hrgović/7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.