Psihologinja opisala fenomen koji se događa netom prije smrti: ‘Možda to možemo iskoristiti za sebe’

Psihologinja Ruth Ogden sa Sveučilišta John Moores u Liverpoolu (Engleska, UK) istražuje percepciju vremena i smatra da ljudi često zanemaruju dragocjenost vremena, jer su posvećeni radu, obitelji i sebi. No tek kada dožive iskustvo koje ih podsjeća na ograničenost vremena, ljudi počinju cijeniti taj neprocjenjiv resurs.

U svom novom eseju, Ogden se prisjeća svog osobnog iskustva koje ju je potaknulo na istraživanje. Prije osamnaest godina, dok je bila studentica, doživjela je prometnu nesreću.

Tijekom tih trenutaka prije sudara, vrijeme joj se činilo usporavajućim, gotovo kao da je stalo. Ta elastičnost vremena i njegova promjenjivost u različitim situacijama postale su očite i postavile temelje njegovog istraživačkog rada.

Zanimljivi eksperimenti

Njezino istraživanje posljednjih petnaest godina usmjereno je na pitanja poput: Zašto se vrijeme usporava u situacijama bliskim smrti? Percipiraju li doista stariji ljudi da im vrijeme brže prolazi? Kako naš mozak obrađuje vrijeme?

Eksperimenti koje je provela, uključuju izlaganje ljudi ekstremnim situacijama kako bi istražila njihovu percepciju vremena. Neki su sudionici bili izloženi električnim šokovima kako bi se inducirala bol, drugi su prelazili virtualne mostove visoke stotinu metara, a neki su proveli čak dvanaest mjeseci u izolaciji na Antarktici. Temelj tog istraživanja leži u nastojanju da se razumije kako naše okruženje oblikuje naše doživljavanje vremena.

Otkrila je da fleksibilnost vremena čini njezinu percepciju inherentnim dijelom načina na koji ju obrađujemo. Naš mozak nije precizan poput sata koji bilježi sekunde i minute s točnošću. Umjesto toga, naša percepcija vremena ovisi o svijetu oko nas.

ŠEST GENIJALNIH TRIKOVA: Evo kako ćete ovladati vlastitim emocijama!

Emocionalna iskustva

Također je otkrila da je naša percepcija vremena povezana s emocionalnim iskustvima. Područje mozga odgovorno za emocionalne reakcije također igra ulogu u procesiranju vremena. Tijekom emocionalnih trenutaka, aktivacija u mozgu pokušava održati stabilnost, mijenjajući percepciju vremena.

Kada doživljavamo strah, radost, anksioznost ili tugu, emocionalna i vremenska percepcija međusobno djeluju. To rezultira osjećajem da vrijeme brže prolazi ili usporava.

Promjene u doživljaju vremena najizraženije su tijekom razdoblja ekstremnih emocija. Tijekom iskustava bliskih smrti, poput prometne nesreće, vrijeme usporava do točke zaustavljanja.

Nedavna pandemija covida-19 dramatično je utjecala na percepciju vremena. Ljudi su počeli doživljavati nevjerojatne promjene, gdje su se sati ponekad osjećali kao tjedni, a dani se stopili u jedno. Istraživanja su pokazala da je čak 80% sudionika osjećalo kako se vrijeme usporavalo tijekom drugog engleskog lockdowna.

Možemo li iskoristiti tu sposobnost mozga?

Nagle promjene u rasporedu zbog pandemije potaknule su ljude da pažljivije razmišljaju o vremenu. Počeli su cijeniti svoje slobodno vrijeme više nego ikada i manje žele “gubiti vrijeme” na dugim putovanjima na posao. Postavlja se pitanje kako se društvo i poslodavci mogu nositi s tom promjenom u percepciji vremena.

No jedan od nedostataka veće svijesti o vremenu jest dublje shvaćanje njegove konačnosti. Kako navršava 40 godina dok njezino najstarije dijete kreće u srednju školu, a najmlađe u osnovnu, znanstvenica shvaća koliko brzo vrijeme prolazi.

To ju je potaknulo na razmišljanje o mogućnosti kontrole vlastitog doživljaja vremena. Pita se možemo li iskoristiti sposobnost mozga da “izobliči” vrijeme kako bismo ju nekako prilagodili i kontrolirali.

Iako možda još nismo u potpunosti svjesni svoje moći nad vremenom, istraživanje Ogden svakako nas podsjeća na dragocjenost vremena.