Foto: Guliver Image /AP Photo/Darko Vojinovic

OVO JE JEDINI PREOSTALI IZBOR ZA PUTINA! Majčici Rusiji odmogla i sestrica Srbija: ‘Ratove vode generali, a ne bivši zaštitar sa svojim prijateljima’

Autor: Mario Stefanov / 7dnevno

Za Rusiju više nije od koristi ni savjet zapovjednika zapadnog fronta, feldmaršala Karla Gerda Von Rundstedta, vrhovnom zapovjedniku njemačkih oružanih snaga, feldmaršalu Wilhelmu Keitelu, neposredno nakon iskrcavanja saveznika u Normandiji – dogovorite primirje, budale, što vam je drugo preostalo? S Rusijom, naime, nakon toliko prolivene krvi u Ukrajini više nitko ne želi pregovarati o primirju. Za Moskvu ostaje samo jedna opcija – povlačenje snaga.

U protivnom, razorit će ih ukrajinske snage u svojim protuudarima. Očito je da Rusi nisu sposobni ostvariti vojni uspjeh i bilo kakvo ozbiljnije napredovanje. Upornim nastavkom davno propalog rata samo gube ljudstvo i tehniku. S lagera se izvlače stara oklopna borbena vozila različitih namjena, tenkovi i oklopni transporteri koji u uvjetima suvremenog ratišta mogu služiti samo bezglavim i samoubilačkim pokušajima pomicanja fronta.

Sve je izgubljeno

Ukrajini nanose enormne materijalne i ljudske gubitke, ali u vojnom pogledu ne uspijevaju ništa.
Po svemu je razvidno da je rat u Ukrajini za Moskvu nepovratno izgubljen. Ne mogu više promijeniti stanje na ratištu i ne mogu pobijediti ukrajinske snage ni zapadnu vojnu tehniku koja pristiže Ukrajini.

U pitanje dolazi čak i za Kremlj minimalistički cilj rata, zadržavanje anektiranih dijelova Ukrajine.
Jedini realni preostali izbor za Rusiju je, nakon godine neuspješnog ratovanja, povlačenje snaga barem na crte prije invazije na Ukrajinu od 24. veljače 2022. Iako je čak veliko pitanje hoće li i njih moći efikasno obraniti. Ali ako se na njima uspiju ukopati i uspostaviti efikasnu obrambenu liniju, barem bi mogli pokušati nekako isposlovati pregovore o prekidu vatre upravo onako kako je von Rundstedt savjetovao njemačkom vrhovnom zapovjedništvu kada je shvatio da saveznike više ne mogu odbaciti u more s normandijske obale, ali ga nitko nije htio slušati.

Ukrajinske oružane snage ubrzano jačaju, moral je, unatoč gubicima, održan na visokoj razini, opremaju se potrebnom tehnikom, a nakon sustava protuzračne obrane i tenkova te oklopnih vozila uslijedit će isporuke i borbenih aviona. Rusi se opako varaju ako misle da ukrajinske avione koje će dobiti od saveznika mogu uništiti na zemlji, na aerodromima i bazama. Neće moći ni identificirati odakle polijeću. Avion može biti baziran na jednome mjestu, a borbeno djelovati s drugoga. Sjeverni Vijetnam je tijekom Vijetnamskog rata svoje borbene avione MiG-21 skrivao u šumama, odakle su ih teškim helikopterima Mi-6 premještali iz skrivenih pozicija na poletno-sletne staze neposredno prije djelovanja.

U krajnjem slučaju uvijek su mogli odletjeti za Kinu i onamo sletjeti gdje ih Amerikanci nisu mogli napadati ili pak u pojas neposredno uz kinesku granicu, ulazak u koju je Kina držala vojnom provokacijom. Ukrajinci će u slučaju potrebe imati na raspolaganju i takve opcije.

Nova snaga

Prema svim raspoloživim podacima, ukrajinski protuudar bit će razoran. Stanje ukrajinske oružane sile je stabilizirano, osigurava se dovoljno ljudstva i vojne tehnike koja je potrebna za napadne operacije, kao i dovoljne količine streljiva u svim kalibrima koje koristi ukrajinska vojska. Svoj skromni, ali važni doprinos dala je i Srbija kontinuiranim isporukama streljiva posrednim putovima preko isporuka trećim subjektima u vidu fiktivnih tvrtki i kupaca kako se to i inače radi u ratovima. Simuliranim poslovima prikriva se prava destinacija isporučenog naoružanja i drugog ratnog materijala.




Na blatnom ratištu Ukrajine nikakvih dobrih vijesti za Kremlj nema. Na političkoj razini također je nastupio potpuni debakl za Moskvu.
Europa se nije smrznula bez ruskih energenata ove zime niti su uslijedili socijalni nemiri, a bez obzira na inflaciju i podizanje cijene energenata, nikakvih pobuna na koje Rusi računaju neće ni biti. Europska javnost podržava pružanje pomoći Ukrajini na bilo koji način osim izravnim sudjelovanjem u ratnim operacijama, o čemu su stavovi u većoj mjeri podijeljeni.

Pružanje pomoći Ukrajini dok god je potrebno europska je javnost potpuno podržala. Očito je da Europa nije pokleknula, i tu ruska politika više ništa ne može postići. Od samog početka invazije Kremlj gotovo jednako kao i stanje na ratištu zanimaju učinci rata na ekonomiju i politički sustav Zapada, u prvome redu Europske unije i europskih država, koje su najugroženije posljedicama ruskog rata, i potom transatlantske zajednice i Zapada kao cjeline pod vodstvom SAD-a. Rusija, dakako, ne može nadigrati globalnu moć SAD-a izravnim sučeljavanjem, ali ratom u srcu Europe može izbiti iz ruku Zapada predvođenog SAD-om glavni instrument projekcije i održanja američke moći, a to je sustav zajednice država kolektivnog Zapada, kako ga voli nazivati ruska geopolitika, stvoren nakon 2. svjetskog rata.

Traže se zločinci

Taj je sustav ekonomski, politički i vojno porazio SSSR u hladnom ratu i po ocjeni ruskih stratega sada ugrožava Rusiju ili u najmanju ruku sprečava njezino uzdizanje na globalne razine moći. Da bi to postigao, Kremlj smatra da rat mora održavati, da u principu ne mora i pobjeđivati u okviru određenog vremenskog roka, ali ni u kojem slučaju ne smije početi gubiti. To je ono što Ukrajina i saveznici ofenzivnim djelovanjem moraju spriječiti.




Na globalnoj razini, pak, nikakav pad postojećeg međunarodnog poretka nije na vidiku. Štoviše, zapadna politika ne čini grešku i ne odbacuje one koji ne sudjeluju u sankcijama Rusiji, nego ih privlači k sebi i ne stvara se nepovratni raskol na međunarodnoj sceni.
Nadalje, dok se ruskom ministru vanjskih poslova prisutni na geopolitičkoj konferenciji u Indiji nediplomatski smiju i izruguju, što je dosad neviđeno, s druge se strane sprema sudište za ruske ratne zločine u Ukrajini. Na međunarodnoj konferenciji u Lavovu dogovoreni su prvi koraci potrebni kako bi Rusija odgovarala za ratne zločine. Stvara se novi međunarodni centar za procesuiranje zločina agresije (ICPA), najavila je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Rusija i predsjednik Vladimir Putin moraju odgovarati za strašne zločine protiv Ukrajine, rekla je von der Leyen u svojoj videoporuci. Moramo učiniti sve što je u našoj moći da počinitelje privedemo pravdi, poručila je. Dodala je kako Europska unija smatra da se mora osnovati poseban sud za procesuiranje ruskog zločina agresije na Ukrajinu i svih zločina koji su tijekom te agresije počinjeni.

Dok na ratištu ginu ruski prisilno mobilizirani kmetovi i kažnjenici pušteni iz zatvora, bogata elita i njihova mladunčad izuzeta od mobilizacije pljačka imovinu stranih kompanija koji je Rusija de facto nacionalizirala i potom pustila u novu sesiju za rusku ekonomiju i društvo razorne privatizacije.

Besramno bogaćenje

Oligarhija uvezana s Kremljom međusobno se obračunava za imovinu stranih tvrtki koje su se zbog sankcija povukle iz Rusije. Također se do smrti tuku za upravljačke pozicije u onim stranim tvrtkama koje su, maskirane ruskom upravom, nastavile poslovati u Rusiji, pri čemu su bile prisiljene u upravljanje uključiti vlasti odane oligarhe. Za to se u Rusiji plaća velika cijena onima koji figuriraju kao novi vlasnik ili uprava. To se čini na isti način na koji je General Motors ostao za cijeloga rata u nacističkoj Njemačkoj maskiran Opelovom upravom koji su vodili pouzdanici Nacionalsocijalističke stranke. Odatle i statistički privid da je Rusiju napustilo samo 10 posto stranih tvrtki. To ne odgovara stvarnosti jer se u praksi primjenjuje metodologija kakvu je primjenjivao američki General Motors u nacističkoj Njemačkoj. Za takve usluge maskiranja sada se u Rusiji plaća teški novac ili udjeli u tvrtkama za koje se grabe i otimaju pouzdani kadrovi Kremlja i lokalni gospodari života u provincijama.

Kmetove i kažnjenike, jednako kao i kroz cijelu rusku povijest, šalju u imperijalne ratove izvan Rusije, u druge države i na druge narode, dok se autokratska vlast u Moskvi valja u bogatstvima. Oligarhijska kasta novih boljara pod okriljem carskog samozvanca u Kremlju puni džepove, dok osramoćenu vojsku i nastavak prljavog rata u Ukrajini, umjesto generala, u praksi vodi vlasnik privatne zaštitarske tvrtke, nekadašnji robijaš i uspješan makro. Carev miljenik.

Susjedne države kao što je primjerice Finska prema takvoj Rusiji već grade ograde i neprobojne zidove pa je i ruska enklava Kalinjingrad već u blokadi.

Koliko je sramota ruskog vojnog i političkog poraza duboka, svjedoči i žestok odgovor prisutnih na konferenciji u New Delhiju na Lavrovljeve sulude tvrdnje da je Ukrajina napala Rusiju i da Moskva cijelo vrijeme pokušava zaustaviti rat.

Posramljeni Lavrov

Oni rat uistinu mogu zaustaviti, baš kao što kaže američki državni tajnik Antony Blinken, za jedan dan, samo se trebaju početi povlačiti. Rusi su rat izgubili i na njima je taj potez ako ne žele tonuti sve dublje u blato ne samo vojnoga poraza nego i sramote. Više, na žalost kremaljskih narcisa sklonih misticizmu i deluzijama, bez povlačenja iz Ukrajine nema bilo kakvih razgovora.
Postoji velik broj indicija da je donesena definitivna odluka Ukrajine i saveznika da s ruskim agresorom nema pregovora i da on mora biti poražen i kažnjen za agresivni i u biti imperijalistički rat iako su kremaljskim patuljcima i napaljenim misticima puna usta borbe protiv zapadnog imperijalizma.

Internetski navijači i ratni jurišnici iz fotelja mogu se samo nadati da će Ukrajina uspjeti izdržati i da će agresor biti poražen. U protivnom, u rat će se uključiti NATO jer Zapad nije lud da dopusti bilo kakvu situaciju koja bi se mogla proglasiti ruskom pobjedom dok Kina strpljivo gleda i čeka rasplet kako bi znala što dalje činiti. U tom slučaju relativno male europske profesionalne vojske ne bi bile dovoljne i mobilizacija vojnih obveznika bila bi neizbježna.

Internetski ratnici u realnim će uvjetima moći nastaviti svoje ratovanje, no u blatnim rovovima nitko ih neće pitati za nove komentare. Izbjegavanje mobilizacije, treba pripomenuti, bilo bi malo teže jer bi se odvijala pod okriljem i kontrolom NATO-a.

Izvlačenje iz neuspješnog rata za Rusiju je jedini preostali izlaz. Ukrajinska obrana neće pasti zbog volje ukrajinskog naroda da sačuva svoju državu i nacionalnu samobitnost. Uz to, Zapad nakon svega što je politički i vojno uložio ne može dopustiti bilo kakav ishod koji bi se mogao proglasiti ruskom pobjedom. Upravo da Rusija i ostvari napredak na frontu, osvojeno neće moći zadržati jer će dobiti uzvratni udarac.

Nema mudrosti

Rusija se našla u takvoj klopci da nema ni milimetar manevarskog prostora, osim, dakako, okretanja za 180 stupnjeva i napuštanja ratne avanture. Moskva čak ne može isposlovati ni primirje, o čemu zorno svjedoče izjave bivšeg izraelskog premijera Naftalija Bennetta koji je s turskim kolegama pokušavao posredovati još u ožujku prošle godine. Jedini izlaz za Putina ostaje povlačenje na početne crte na dan 24. veljače 2022. i potom pokušaj dogovaranja primirja. To mu je jedina šansa. No od Kremlja je to iluzorno očekivati jer samo mudri državnici i vojskovođe znaju kada se treba povući, a takvih u Moskvi nema.

Autor:Mario Stefanov / 7dnevno
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.