Sanader kao ‘ubojica zmajeva’ glavni pomagač Pavića i Horvatinčića

Uz dopuštenja izdavača, Dnevno.hr ekskluzivno prenosi dio sadržaja iz uvoda knjige 'Mjesto zločina Hypo' koja je isprepletena s dosad nepoznatim ili nedovoljno objašnjenim pojedinostima o aferi Hypo u prijevodu Borisa Perića.

‘Doktor’ Ivić Pašalić bio je glavni pregovarač za ulazak Hypo Alpe Adria Banke u Hrvatsku, a ta banka je, u dogovoru s bivšim austrijskim upraviteljima Hypo-a, od samog početka koncipirana kao ‘poduzeće za davanje usluga političkoj, medijskoj i gospodarskoj tajkunskoj oligarhiji, pri čemu je s tom bankom mogao surađivati gotovo svatko tko je bio u vezi s organiziranim kriminalom ili s Pašalićevom skupinom’. Ivo Sanader je, pak, bio ‘ubojica zmajeva’ – nakon Tuđmanove smrti srušio je Pašalića i razvlastio ‘ultradesne krugove’ te postao glavnim političkim zaštitnikom svih poslova Hypo banke u Hrvatskoj kao i hrvatskih tajkuna – navodi su to u uvodu sada već kultne knjige ‘Mjesto zločina Hypo’ novinara Die Zeita Richarda Schneidera koja krajem svibnja izlazi u Hrvatskoj u izdanju Jesenskog i Turka.

Uz dopuštenja izdavača, Dnevno.hr ekskluzivno prenosi i dio sadržaja uvoda te knjige s dosad nepoznatim ili nedovoljno objašnjenim pojedinostima o aferi Hypo u prijevodu Borisa Perića.

Izuzevši uvodno poglavlje znakovitog naslova ‘Sumrak bogova’ gdje Schneider navodi ‘austrijsko-njemačku’ pozadinu skandala koju sada istražuju njihovi istražitelji, popularno zvani ‘CSI Hypo’, autor u poglavlju ‘Kontrola rizika na koruški način’ i ‘Ratni profiteri’ spominje okolnosti u kojima je Hypo banka iz Klagenfurta došla u Hrvatsku. Ocjena je paušalna.

Omiljeno bankarsko svratište

– Celovec (Klagenfurt) je bio susretište klike dvoličnih profitera i korumpiranih političara, koji su od Beograda preko Zagreba do Münchena, te od Italije preko Crne Gore sve do Švicarske ili Liechtensteina vukli svoje poslovne niti – a do danas stoje u službi određenih političkih interesa na buretu baruta Balkanu, navodi Schneider podsjećajući da je, kako tvrdi, hrvatska vlada tada raspolagala mnogim inozemnim računima.

– Na osnovi zemljopisne blizine Celovec (Klagenfurt) je bio omiljeno bankarsko mjesto. Tako je, primjerice, u svibnju 1991. samo kod banaka za Korušku i Štajersku otvoreno 13 deviznih računa, na koje su kasnije uplaćivane donacije iz čitava svijeta. Pravo potpisa imali su kasniji premijer Hrvoje Šarinić, tada još predstojnik Tuđmanova ureda, i Gojko Šušak, kasniji ministar obrane. Svi računi svedeni su u srpnju 1998. na nulu i zatvoreni – tvrdi Die Zeitov novinar dajući kontekst prvom ulasku Hypo banke u Hrvatsku.

– Dokumentirani ulazak banke započeo je u trenutku kad je na Balkanu još govorilo oružje. „Kreditnim ugovorom br. 82“ od 10. siječnja 1995. – Operacija Bljesak i Operacija Oluja još su predstojale – Celovčani su Republici Hrvatskoj odobrili kredit u visini od tadašnjih 140 milijuna šilinga (oko deset milijuna eura), koji je, određen na pet godina, trebao poslužiti „kupnji zgrada za diplomatska predstavništva“ mlade države. Taj „komercijalni kreditni ugovor“ izričito „nije sklopljen u okviru javne uprave“, pri čemu se o sigurnostima lapidarno kaže da se Hypo banci „dati povoljna jamstva“. S hrvatske strane taj ugovor potpisao je samo tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić, što ukazuje na nedostatak važeće vladine odluke. U svakom slučaju, taj kredit danas se ponovno pojavljuje na listi hrvatske devizne kontrole: On očito nikad nije vraćen, zaključuje Schneider navodeći da su nakon toga, sve stvari donekle poznatije. Naime, nakon toga spominje plan Tuđmana i Pašalića, prema izvješću tajne službe, skovan sredinom devedesetih da se na ‘200 obitelji prenese pravo raspolaganja hrvatskim državnim vlasništvom’

Pronevjerene milijarde

– Pašalić je zato stupio u pregovore s Hypo Alpe Adria bankom (HAAB), koja je tada još nosila skromno ime Koruška zemaljska i hipotekarna banka. Politički vrh, stoji u tajnom spisu, odlučio se za HAAB, „jer su uz pomoć te banke mogli dati u optjecaj preko milijarde dolara pronevjerenog državnog imetka, koji je preko pseudo-investicija, koje je smišljala HAAB, kontinuirano preko Italije, Liechtensteina ili Švicarske tekao natrag u Hrvatsku ili druge republike bivše Jugoslavije – navodi Schneider navodeći pritom da mu je nejasno aludiraju li hrvatski istražitelji i na druge pretpostavke izvlačenja novca i skladištenja u Klagenfurtu.

– Preko stjecanja atraktivnih lokacija u Istri, a potom i u Dalmaciji, pa u kontinentalnoj Hrvatskoj, uz potporu političke elite dugotrajno se osiguravalo s jedne stane pranje novca, a s druge dohodak nove državne strukture – stajalo je u izvješću koje Zeitov novinar pripisuje hrvatskim istražiteljima. Većina imena ljudi iz Hrvatske povezanih s Hypom, koja potom nabraja hrvatska obavještajna služba, kod bivših menadžera Hypo-a izazivaju što vesela, što zastrašujuća sjećanja – piše u uvodu ‘Mjesta zločina Hypo’

Nadahnuta lista

Schneider pritom navodi, kako on tvrdi, glavne aktere s hrvatske strane – ističemo njegov redoslijed – Ivić Pašalić, Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Goran Štrok, Tomislav Horvatinčić i naravno, kako kaže, na ‘nadahnutoj listi’ pojavljuje se i veliki korisnik usluga Hypo-a Vlado Zagorec.

Budući da Schneider i sam navodi da Sanader, sada pod istragom, postaje veći igrač u Hypo aferi tek nakon izbacivanja Pašalića i preuzimanja premijerskog kormila, indirektno postavlja i pitanje glavnih aktera koji su svoju aktivnost ponajviše razvili u vrijeme Sanadarove najveće snage. Nakon preuzimanja premijerskog položaja 2003. godine. To su Ninoslav Pavić i Tomislav Horvatinčić. O Ninoslavu Paviću, barem u uvodu, ne navode se pojedinosti u sudjelovanju u Hypo aferama iako se istražuje preuzimanje Slobodne Dalmacije i Hypo krediti, no novinar Die Zeita puno je konkretniji o Tomislavu Horvatinčiću.

– Tomislav Horvatinčić, zagrebački poduzetnik, veliki sponzor HDZ-a i osnivač HOTO-grupe, koja se specijalizirala za uredske zgrade i trgovačke centre. Kako se čuje, s promjenjivim uspjehom. Koncem 2005., Hypo je preko svog dioničkog društva za nekretnine iznenada kupio 22-katni Hoto Business Tower i Castellum Centar. U prvom slučaju radi se o uredskom tornju, u kojem je glavni najmodavac hrvatski Telekom; kod Castelluma o zgradi iz 19. stoljeća, u kojem su smješteni uredski kompleks i najbolji zagrebački restoran Gallo. Bila je to najveća trgovina nekretninama, koja se ikad odvila u Hrvatskoj. Samo godinu dana ranije Hypo je financirao izgradnju, odnosno renoviranje nekretnina, prikazujući kupnju kao vlastiti trijumf. I tu je ulazak Hypo-a navodno uslijedio samo zato jer HOTO-grupa nije mogla otplaćivati kredite. Prema jednoj dodatnoj glasini iz Zagreba taj način postupanja navodno je dogovoren prije početka izgradnje. Kratko vrijeme nakon što je BayernLB preuzela Hypo, Business Tower je za 71,6 milijuna eura prodan diseldorfskom Signa Property Fundu. Koliko je bila potreba za korekcijom vrijednosti kod tog gigantskog projekta nije poznato, navodi se u uvodu knjige

To su samo neki od navoda o aferi Hypo u Hrvatskoj, za koju su, Schneider tvrdi, trebali i politički pomagači.

‘Čovječuljak Bandić’

– Na primjeru Istre postaje jasno da u aferu Hypo nisu bili uključeni samo HDZ i njegovi pomoćnici u županijama, kako se u Hrvatskoj zovu savezne pokrajine, nego i političari drugih stranaka. U izvještaju SOA-e njihova se imena navode bez uvijanja- navodi se u uvodu knjige i spominju glavna imena- redom – Ivo Sanader, Ivan Jakovčić, Stevo Žufić, Božidar Kalmeta, ali i Milan Bandić. Isključujući poznate HDZ-ovce Sanadera i Kalmeta, te čelnike IDS-a Jakovčića i Žufića, ovdje samo izdvajamo manje poznate detalje o Bandiću i Hypo. Naravno, iz Schneiderove knjige.

– Milan Bandić, bivši član SDP-a i već četvrti put gradonačelnik Zagreba. Sin uzgajivača duhana, rođen 1955. u blizini gradića Grude u zapadnoj Hercegovini nije bez određena šarma: „Poput igračke čovječuljka koji neprestance ustaje, taj je političar preživio sve korupcijske skandale i poraze, ne bi li odmah potom ustao ojačan i popularniji nego ranije“, – pisao je list Die Presse u povodu posljednjih hrvatskih predsjedničkih izbora, na kojima se kandidirao kao nezavisni kandidat… Na glasu je kao jedan od najaktivnijih političara u povijesti grada i slovi kao poseban promotor Hypo-banke i Horvatinčićevih projekata koje ona financira. Jedan od tih građevinskih pothvata isprovocirao je masovni ustanak u Zagrebu, u sklopu kojeg je došlo do 142 uhićenja. Za vrijeme nereda morao je intervenirati čak i hrvatski predsjednik i Bandićev bivši stranački kolega Ivo Josipović. Samog gradonačelnika to jedva da je uznemirilo. On sa svojom bivšom suprugom i kćerkom stanuje u Novom Zagrebu u jednom dvostrukom stanu od 240 četvornih metara, koji se sastoji od dva spojena apartmana. Gornji kat koji je u zemljišne knjige upisan na njegovo ime, bio je u travnju 2010. još opterećen hipotekom u visini približno 172.000 švicarskih franaka u korist HABC-a, dok se kod donjeg kao vlasnik pojavljuje hrvatski Hypo-Consultats, piše u uvodu ‘Mjesta zločina Hypo te, umjesto našeg komentara, navodimo samo Schneiderovu opasku:

‘Svi ti političari povezani su prema hrvatskoj tajnoj službi sa skandaloznom bankom iz Celovca’