IDE DO KRAJA, RAZLOG JE ALARMANTAN: Poznati istraživački novinar jedanaesti dan štrajka glađu

Da je novinarstvo ‘kruh sa sedam kora’ poznato je svima koji se tim pozivom bave. No odluka na novi štrajk glađu mnoge je prijatelje i kolege Domagoja Margetića prilično iznenadila.

Margetić je proteklih mjeseci ušao u bračnu luku, imao jednu od gledanijih emisija na lokalnim televizijama i radio je na novoj knjizi. I onda se gotovo preko noći sve promijenilo. Navodno je stao na žulj bosanskohercegovačkim moćnicima otkrivši sumnjive aktivnosti u bolnici koja je od ranije u kuloarima spominjana kroz razne kontekste. Kreće brodolom na svim poljima, a po vlastitim riječima Margetićevoj supruzi su na vrata pokucali ‘paraobavještajni aparati’ nakon čega se odlučila na razvod. “U zadnjem razgovoru, moja mi je supruga Bela jasno rekla kako vjeruje svim tim pričama o mojoj prošlosti koje je čula sa više strana. Uvjerili su je da sam je oženio isključivo zbog toga da dobijem državljanstvo Bosne i Hercegovine, pa sad ona zbog toga traži razvod.”

Vraća se u Zagreb i dobiva novu lošu informaciju. “Nakon svih pritisaka, niz loših vijesti se nastavlja. Danas me direktor Mreže TV obavijestio u telefonskom razgovoru kako se u novoj sezoni informativnog programa Mreže TV istraživački TV magazin Necenzurirano više neće prikazivati. Narodski rečeno, ukinuta mi je emisija.” U novoj jesenskoj shemi dio emisija je ukinut, a Margetić se tako našao među otpisanim voditeljima. U tom trenutku se odlučuje na štrajk glađu.

“Zbog pritisaka, prijetnji, neriješenog slučaja pokušaja moje likvidacije, stalne izloženosti diskreditacijama, ugrožavanja egzistencije, izostanka reakcije i javnosti i struke, te na kraju ukidanja emisije, a svemu je očito zajednički cilj da konačno budem ušutkan i uništen, ujutro ću započeti štrajk glađu. Time želim izvršiti pritisak na vlast koja me ilegalnim i kriminalnim metodama pokušava ušutkati, diskreditirati i uništiti. Želim izvršiti pritisak na institucije, ali i na struku da postanu svjesni kako naša međusobna novinarska solidarnost jest nešto što bi trebalo postati pravilo. I konačno pritisak na vas, na javnost da shvatite da ne možete nas koji radimo u interesu javnosti i za javnost, da nas ne možete komotno prepustiti samima sebi i da prolazimo kroz pakao pritisaka i napada a sve zbog toga jer smo radili u javnom interesu. Pritisak na vas da shvatite da ste vi odgovorni kad nas novinare napadaju i ušutkavaju. Nazalost ništa mi drugo nije preostalo da obranim sebe kao čovjeka i novinara. Toliko.”

Par dana kasnije odlučuje se na najtežu odluku, štrajk do smrti.

“Jučer sam odlučio štrajkati glađu do kraja. O tome sam obavijestio koga je potrebno. A ovdje se neću dalje o tome javljati. Svi znaju da štrajkam, a znaju i one osobe koje to mogu promijeniti. Toliko.”

Zdravstvena situacija sve mu je lošija.

“Danas sedmi dan štrajkam glađu. Nakon što mi je jučer popodne pozlilo, kolabirao sam, ali se stanje navečer smirilo. Danas sam baš loše. Nemam više onu staru težinu pa da mogu štrajk glađu izdržati onako na nogama kao prije. Nisam dobro i ako se ovo danas nastavi vrlo brzo ću završiti u krevetu. Baš osjetim kako brzo gubim snagu. Ali jednako tako sam odlučan ići do kraja. Veća je lista razloga za, nego protiv. Puno veća.

Ovo društvo je od mene napravilo čovjeka koji više nema što izgubiti. Sve ste mi uzeli, baš sve. Kao da nije bio dosta sav pakao koji sam prolazio od sredine 90-ih i mojeg otvorenog pisma Tuđmanu o kriminalu, korupciji i zločinima, nastavili ste me gaziti, uništavati, iživljavati se, obilježavati me, napadati, prijetiti. Mojem prijatelju Ivici, koji je jedan od zadnjih preživjelih svjedoka naših devedesetih godina i onoga u čemu smo tada sudjelovali, dao sam u zadatak organizaciju sahrane. Koje neće biti. Ivo moj, sad te i javno obavezujem da ispuniš tu moju želju.

1. Kad umrem ne želim više nikakav spomen nigdje od trenutka smrti. 2. Ne želim javnu sahranu. 3. Želim da me kremiraju. 4. Na ispraćaju ne smije biti nitko – dopuštam da na ispraćaju budu jedino (ovdje nabrajam trojicu prijatelja koji smiju biti prisutni). 5. Želim da na ispraćaju bude prisutan moj Šomi, drugarčina nad drugarčinama. 6. “Obitelji” i to svima, potpuno zabranjujem bilo kakav pristup, niti ikad ikakvo spominjanje mojeg imena. 7. Ne želim da mi se zna za grob. 8. Nigdje, ali apsolutno nigdje ne želim da mi se napiše ime i prezime, pa tako niti ploču ili ikakvo ime igdje na ikakvom groblju. Dakle, ne smije mi nikad nigdje više pisati ime. 9. Na sahrani ne želim nikakva vjerska obilježja. Ničija! Odvjetnički ured Ozrena Tatarca imat će ovlaštenje o mojoj smrti uputiti obavijest Hrvatskom novinarskom društvu, te na još svega par adresa. Svo zlo kojem mi je učinilo ovo društvo, opraštam. Također, doista ljudski molim za oprost za sve što sam ja vama napravio nažao. Na kraju svega uvijek ostaje jedno ponizno oprosti. Drago mi je, jer ne osjećam ogorčenje. Osjećam tugu, boli me sve što su mi pojedinci napravili, i što mi je ovo društvo u cjelini napravilo. Željeli ste me naprosto izbrisati. Prvo kao nezgodnog svjedoka. Zatim kao novinara koji nije htio ušutjeti i naplatiti svoju šutnju pa ostaviti na miru ratnoprofitersku elitu, koja je sve svoje stekla na krvi, leševima, pljački, ruševinama. Željeli ste me jednostavno izbrisati kao da nisam ni postojao.

Svaku moju priliku za koliko-toliko normalan život uništavali ste spletkama, igrama, u svoje ste prljave igre umiješali članove moje obitelji. Uništavali ste mi život na takve i na toliko načina da bi mnogi drugi davno već umrli od muke. A vi – javnost, voajerski ste se naslađivali svim tim paklom kroz koji sam prolazio. Vama je to bila igra, ajde da vidimo šta je danas s onim Margetićem. Meni ste uzeli sve. Baš sve. Ni mrvice mi niste htjeli ostaviti da na njima gradim svoj mali svijet. Ništa. Hvala za sve, i molim vas oprostite za sve. Od mene toliko. Ni za što više nemam ni volje ni snage. (Molim vas da komentare, pametovanja, savjete, odgovaranja i nagovaranja zadržite za sebe. Hvala.)”

Jedanaesti je dan štrajka, vikend.

“Danas je jedanaesti dan štrajka glađu. Loše sam. Ne osjećam više snagu ni u nogama, niti u rukama. Pokušavam ne leći duže u krevet, jer kad se to dogodi stvari idu samo lošije. Izgubio sam cca 7 kg, na ionako ne preveliku težinu koju sam imao zadnje vrijeme. Radim na knjizi, koja bi po svemu sudeći mogla biti posljednje što ću napisati. Iako, nisam siguran da ovakva javnost uopće više zaslužuje da joj se bilo što napiše. Ovo pišem, zapravo, da odgovorim na pitanja u porukama, jer nemam snage za pojedinačna dopisivanja. Od štrajka glađu neću odustati. Toliko od mene. Lijepi pozdrav svima.”

Brojne poruke s molbama za prestankom štrajka dolaze od prijatelja i pratitelja. Novinari i HND nisu dali nikakva vlastita očitovanja o situaciji. S obzirom na težinu okolnosti, jedino će prisilna hospitalizacija i infuzija spasiti Margetića, a veliko je pitanje i ulazi li u temeljno ljudsko pravo i pravo na samoubojstvo. Nadamo se da do tragedije ipak neće doći.