Srbin otišao iz Obrovca, a onda se vratio u Hrvatsku: Nije mahao ‘srpskom Dalmacijom’ kao neki

Puno je čudnih priča, zanimljivih sudbina. Neke teške i okrutne ispočetka, a lijepe kasnije, a ima ih lijepih koje završe ružno. Na ovim prostorima, bremenitim potresnim događanjima mnogi su u ratovima devedesetih godina izgubili živote, domove, perspektive, sve. U ovom feljtonu prisjetiti ćemo se jedne priče…

Često se spominje pojava vratara Milana Borjana, danas kanadskog državljanina i nogometnog reprezentativca. Koji je 1995. godine bježao iz Knina u koloni koja je išla na traktoru, usred oslobodilačke hrvatske akcije „Oluja”. Posve legitimne i neophodne i stjecanju i hrvatske cjelovitosti i neovisnosti, dakako.

Borjan je dekadama kasnije politički opasnim izjavama, poput onih „kako je rođen u srpskoj Dalmaciji” dizao tenzije. Danas se malo primirio, valjda nakon one utakmice Hrvatske i Kanade na svjetskoj smotri lani u Kataru, kada je bio prava verbalna meta hrvatskih navijača.

Jedna nadahnjujuća priča

Borjan je svojim izjavama obezvrijedio sve žrtve rata, i hrvatske i srpske. Kao rođeni Kninjanin nije nije nimalo pridonio suživotu svojih sunarodnjaka i domicilnih Hrvata.

No, dosta o njemu. Evo jedne posve drugačije i plemenitije priče. Čak i nadahnjujuće. Dakle, ovako je to nekako bilo. Među onima koji su 1995. godine u akciji Oluja bili primorani da odu iz Hrvatske našla se i obitelj Marka Jagodića Kuridže, MVP finala srpskog Kupa 2021. godine, kasnije i kapetana srpske košarkaške reprezentacije.

U tužnoj koloni bio je i tada osmogodišnji dječak Marko, rođen 15. svibnja 1987. u Obrovcu kod Zadra. Njegova obitelj je završila u Požegi Kraj Užica gdje ga je Markov stariji brat Srećko počeo voditi na košarkaške treninge.

Krenuo bratovim stopama

Marko je krenuo bratovim stopama, prve košarkaške korake napravio je u Košarkaškom klubu Sloga. Kada je bio u osmom razredu prešao je u Suboticu, gdje je nastavio s košarkaškim treninzima u tamošnjem Spartaku. Tu je proveo tri i pol godine i došao do prve momčadi, ali kada se Spartak financijski raspao i završio u najnižem rangu natjecanja Marko je otišao u Novi Sad. Tamo je također proveo tri i po godine, u istoimenom klubu.

Nakon Novog Sada put ga je vodio odveo u Čapljinu, ondje je bio kraće vrijeme, potom odlazi u Banja Luku. U tom gradu je igrao za Borac, da bi se potom vratio u Čapljinu. U sezoni 2011./12. u prvenstvu Bosne i Hercegovine bio je proglašen najkorisnim igračem. Hrvatski trener Jasmin Repeša, trener koji je rođen u Čapljini, često je boravio u svom rodnom kraju i pomagao je lokalnom klubu. Prilikom jednog boravka zapazio je Marka Jagodića Kuridžu, prepoznao je njegov veliki potencijal.

Preporučio ga je tada Ciboni i treneru Veljku Mršiću. U srpnju 2012. godine Marko se vratio u Hrvatsku, ovog puta u svojem poslu, Cibona je s njim potpisala ugovor. Prije Cibone u igri je bila i Igokea, ali do dogovora nije došlo.

Ostavio trag

Jagodić Kuridža je u prvoj sezoni sa Cibonom osvojio prvenstvo i Kup Hrvatske, a sljedeće godine na finalnom turniru ABA lige u Beogradu, zajedno s Darijom Šarićem, bio najzaslužniji za Cibonin naslov prvaka regionalne lige. Prvo su u polufinalu “cibosi” izbacili Crvenu zvezdu, a potom u finalu i gradskog rivala Cedevitu koju je tada vodio upravo Jasmin Repeša. Njemu je utjeha bila da je baš on otkrio košarkaša pred kojim je bila lijepa karijera.

Po nekom nepisanom pravilu, proveo je i u Ciboni tri i po sezone, a zatim se preselio u Češku, u Nymburk, i s tamošnjim istoimenim klubom osvaja prvenstvo Češke. Poslije te epizode 2016. prelazi u Belgiju, u momčad Ostendea, s kojom osvaja dva prvenstva Belgije i dva nacionalna kupa.

U to vrijeme je u Sloveniji Jurica Golemac u Kopru počeo slagati respektabilnu momčad Primorske, pa poziva i Marka da mu se pridruži. KK Primorska igra ABA Drugu ligu koju osvaja u sezoni 2018./19., a Marko Jagodić Kuridža biva proglašen najkorisnijim košarkašem natjecanja.

Jasna poruka

Naposljetku, u prosincu 2019. godine došao je u Crvenu zvezdu, gdje je zalaganjem i borbenošću osvojio navijače. No, sjetimo se, njegov boravak u Zagrebu bio je obilježen i kulturnim i primjerenim izjavama: “Kada sam dolazio u Zagreb, priznajem, bilo me strah kako će me prihvatiti. Nikoga nisam poznavao, a došao sam iz Čapljine u slavni klub i veliki grad. Baš sam se pozitivno iznenadio. Svi su bili vrlo korektni”.

Pričao je nerijetko: “Zamislite da kao Hrvat morate doći u Srbiju igrati među 15 nepoznatih Srba! Eh, tako sam se ja osjećao. Igrače sam znao s TV-a, pratio sam Cibonu kao i Partizan i Zvezdu, ali oni mene nisu. Nisam znao hoće li me uopće pozdraviti ili mi reći da odje**m… Ali, kažem, nikakve predrasude nisam osjetio. Čitali su me svi bih li ostao živjeti u Zagrebu. Bih, sigurno, neka mi kupe ‘gajbu’ i ništa mi više ne treba. Znao sam da je grad fin, ali, brate, oduševio me”.

Cibona je kasnije upala u financijsku krizu, ‘gajbu’ junak naše priče nije dobio, ali je kasnije napravio impresivnu karijeru.