I nogomet je imao svog cara – Franza Beckenbauera!

Novinari su njegove igri opisivale 'gospodskim', a uistinu je i bio gospodin na terenu i izvan terena. Nakon fenomenalne igračke karijere imao je i vrhunsku trenersku karijeru, a kao nogometni dužnosnik također je plijenio šarmom i poštenjem. Još za igračke karijere novinari i navijači su mu nadjenuli nadimak – Kaiser – što i nije bilo čudno jer se u svom sportskom životu ponašao kao plemić, kao car. Stil mu je odisao elegancijom i profinjenošću, posjedovao je hladnokrvnost i nevjerojatno umijeće vođenja loptom, a u obrani se držao fair-play postulata

On je   u svim razgovorima jedan od kandidata za najboljeg nogometaša svih vremena. No, nikad ga nitko nije isticao kao prvog i najboljeg, možda samo zbog jednog razloga. Za razliku od Maradone, Pelea, Messija, Cruyffa i Platinija, Nijemac Franz Beckenbauer bio je obrambeni igrač, “libero” ili centarhalf i u svojoj igri toliko je bio jak, uvjerljiv, pouzdan i raspoložen da se u nekim trenucima svoje karijere smatrao najboljim nogometašem na svijetu.

Novinari su njegove igri opisivale “gospodskim”, a uistinu je i bio gospodin  na terenu i izvan terena. Nakon fenomenalne igračke karijere imao je i vrhunsku trenersku karijeru, a kao nogometni dužnosnik također je plijenio šarmom i poštenjem. Još za igračke karijere novinari i navijači nadjenuli su mu  nadimak – Kaiser – što i nije bilo čudno jer se on ponašao u svom sportskom životu baš kao plemić, kao car. Stil mu je odisao elegancijom i profinjenošću, posjedovao je hladnokrvnost i nevjerojatno umijeće vođenja loptom, a u obrani se držao fair-play postulata. Cijenili su ga i vlastiti suigrači  i suparnici.

U  reprezentaciji Zapadne Njemačke bio je nezamjenjiv petnaestak godina (103 nastupa), a kruna karijere dogodila mu se 1974. godine kada je s nacionalnom  momčadi na domaćem terenu, na Olimpijskom stadionu u Münchenu, osvojio naslov svjetskog prvaka. Bio je kapetan njemačke reprezentacije i prvi je primio pokal, a ta    fotografija je obišla   svijet i nalazi se u svim je svjetskim novinskim arhivima i nogometnim muzejima. Da bi zaokružio svoju nevjerojatno uspješnu sportsku, ne samo igračku, karijeru valja odmah izdvojiti da je kao trener njemačke reprezentacije 1990. godine osvojio naslov svjetskog prvaka na smotri u Italiji, porazivši s 1-0 Maradoninu Argentinu.

Osvojio svjetske naslove i kao igrač i kao trener

No, kao igrač imao je i silnih klupskih uspjeha – ta  Beckenbauer   je bio zaštitni znak najboljeg minhenskog Bayerna u povijesti. S Bayernom  je kao igrač osvojio  četiri puta njemačko prvenstvo (1969.,1972.,1973.,1974.) i četiri puta europske pokale, tri puta Kup prvaka i Kup kupova. Nadalje,1972. i1976. godine izabran je za najboljeg nogometašaEurope. Potom je 1977. prešao u newyorški “Cosmos”,  a1980. se vratio  uNjemačku, uHamburger SV, s kojim je1982. godine osvojio njemačko prvenstvo.

Otišao je u trenere i od 1984. do 1990. godine vodio je njemački “elf”, a osvajanjem naslova svjetskog prvaka 1990.,  postao je jedini nogometaš koji je osvojio svjetske naslove i kao igrač i kao trener. Nakon trenerskih uspjeha posvetio se nogometnom dužnosništvu, pa je tako od1994. do2009.  godine obnašao dužnost  predsjednikaBayerna.

Zanimljivo, Beckenbauer je kao dijete počeo igrati nogomet na mjestu napadača. Kao osmogodišnjak zaigrao je u lokalnom Münchenu. Bio je navijač tada nižerazrednog kluba München 1860, pa ga je  dječačka maštarija   tjerala na treninge   kako bi jednog dana zaigrao za taj klub. No, spletom okolnosti, umjesto plavog dresa Münchena, dogodio mu se – crveni dres Bayerna. Naime, dobio je poziv   juniorske selekcije Bayerna, kojem je trebao središnji napadač što je tada Beckenbauer i bio.

Prvu je utakmicu  kao senior odigrao za Bayern  u lipnju 1964. godine, kao nepuni 19-godišnjak i to protiv Stuttgarter Kickersa.

 Bayern je tada bio član Južne njemačke regionalne lige i odmah se za sljedeću sezonu plasirao u tek osnovano novo prvoligaško natjecanje, preteču današnje Bundeslige. Bayern je imao velike ambicije. Klupska uprava je vrijedno radila i prvi kup su osvojili 1967.,  a iste godine Bayern je osvojio i europski Kup kupova. Svi su znali da će uskoro doći i dominacija Bayerna. Zbog sjajnih nastupa i velike odgovornosti u igri, Beckenbauer je već 1968. godine postao kapetan Bayerna.

Tijekom Beckenbauerove karijere u Bayern Münchenu, klub je osvojio tri prvenstva zaredom (1972.-1974.), kao i tri naslovaKupa prvaka zaredom (1974.–1976.), zbog čega je Bayern osvojio trofej –   zauvijek. Nakon deset godina u prvoj momčadi Bayerna, Beckenbauer je 1977. godine prihvatio ponuduameričkogNew York Cosmosa iz NASL lige. Za Cosmos je igrao četiri sezone, do1980. godine i osvojioSoccer Bowl tri puta (1977., 1978., 1980.). Beckenbauer je otišao u mirovinu nakon dvije godine igranja zaHamburger SV, od 1980. do 1982., s kojim je osvojio naslov prvakaBundeslige,  te nakon još jedne godine igranja uNew York Cosmosu,1983. godine.

“Kaiser” je kao član reprezentacije Zapadne Njemačke nastupio na tri Svjetska prvenstva – u Engleskoj 1966.   osvojio je drugo mjesto – poražen je u čuvenom finalu protiv Engleske 2-4.  Četiri godine kasnije u Meksiku,  Zapadna Njemačka osvojila je treće mjesto, a na svjetskoj smotri 1974., baš u Zapadnoj Njemačkoj, Beckenbauer je predvodio svoju reprezentaciju do svjetskog trona. U međuvremenu je Zapadna Njemačka   s Beckenbauerom kao kapetanom osvojila i europsku smotru 1972. godine.

Njemačka je s mladim Beckenbauerom sjajno igrala  na SP-u 1996. u Engleskoj. Beckenbauer je zabijao golove Švicarcima, Urugvajcima, Rusima, a i u finalu je   protiv Engleza bio sjajan. Taj finale jedan je od najkontroverznijih u nogometnoj

povijesti s odlučujućim, trećim pogotkom Engleza   na čuvenom Wembleyu. Engleska je   tada nadvisila SR Njemačku sa 4-2, ali je treći pogodak Engleza Geoffa Hursta i danas – kontroverzan.

Beckenbauer se’ osvetio’  Maradoni

Naime, lopta je nakon udarca Hursta preletjela vratara Tilkowskog, udarila u vratnicu i odbila se negdje kod gol-crte. Nitko nije bio siguran ni tada, a nije ni danas, je li lopta prešla gol-crtu. No, bilo kako bilo, švicarski sudac Dienst je na intervenciju svog pomoćnika – priznao   pogodak. Engleska je bila prvak svijeta, ali svijet je upoznao Beckenbauera.

Nijemci su se već na sljedećem SP-u, u Meksiku 1970. godine, uspjeli osvetiti Englezima.Zapadna Njemačka je pobijedila u prve tri utakmice do susreta sEngleskom u drugoj rundi. Engleska je do kraja prvog poluvremena vodila 2-0, ali spektakularni gol Beckenbauera u 69. minuti,  vratio je Nijemce u igru koji su potom i  pobijedili u produžecima. Zapadna Njemačka je dosegla četvrtfinale, gdje se suočila sItalijom, u utakmici koja je ostala poznata kao – “Nogometni susret stoljeća”. Unatoč frakturiključne kosti nakon jednog prekršaja, Beckenbauer je nastavio igrati, jer je momčad iskoristila maksimalne dvije izmjene. Nakon produžetaka bilo je 4-3 za Talijane. Ipak, Zapadna Njemačka je pobijedila 1-0Urugvaj u utakmici za treće mjesto.

Svjetsko nogometno prvenstvo 1974. održano je uZapadnoj Njemačkoj, čiju je reprezentaciju Beckenbauer odveo do pobjede, uz tešku 2-1 pobjedu u finalu protiv favoritaNizozemske, čiji je “totalni nogomet”  godinama bio nasavladiv. Šok za njemačke navijače na Olimpijskom stadionu u Münchenu dogodio se već u prvoj minuti –  Cruyff je tek uzeo loptu sa centra i driblinzima ušao u njemački kazneni prostor gdje ga je srušio Bertie Vogts. Engleski sudacTaylor bio je hrabar i dosudio   jedanaesterac za gostujuću Nizozemsku.   Neeskens je zabio i Nijemci su bili na koljenima. Bujicu psovki na njemačkoj klupi u toj prvoj minuti igre zamijenio je usklik   Helmuta Schöna, njemačkog izbornika: “Samo da se Mü            Ostatak priče  je već legendaran – Müller je doista postigao gol i to  pobjedonosni za naslov svjetskog prvaka, dok je Breitner prethodno   izjednačio rezultat. A Beckenbauer je bio najbolji igrač utakmice – silovito je neutralizirao izvrsne nizozemske napadače koji su pravim jurišima tražili izjednačenje u zadnjem dijelu utakmice. No, bio je to i posljednji Müllerov gol za reprezentaciju, jer se nakon finala i osvajanja svjetskog naslova oprostio  od reprezentacije. Baš kao i Franz Beckenbauer.

Beckenbauer kao trener, vodio je Njemačku na Svjetskom prvenstvu 1986. godine u Meksiku i bio poražen u finalu od tada superiorne Argentine sa 3-2, Argentine koju je   predvodio Diego Maradona koji je tada bio u životnoj formi!  No, Beckenbauerova “osveta” uslijedila je četiri godine kasnije na SP-u u Italiji.  Bila je to zadnja postava Zapadne Njemačke prije ujedinjenja s istokom zemlje, a u finalu su Beckenbauerovi izabranici nadvisli upravo Maradoninu Argentinu s 1-0.

Potom se Kaiser posvetio nogometnom radu i kao trener i kao dužnosnik. Radio je kao trener jednu sezonu u francuskom Olympiqeu iz Marseillesa, nakon što ga je 1991.  doveo do naslova francuskog prvaka. Potom je preuzeo   Bayern i brzo osvojio dva velika naslova nakon dugogodišnjeg posta – Bundesligu 1994.  i Kup Uefe 1996. godine. Potom je postavljen za  predsjednika

Bayerna, ali nešto kasnije i dopredsjednika Njemačkog nogometnog saveza. Bio je i na čelu Organizacijskog odbora  Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine.

Danas, kao član Uprave Bayerna i počasni predsjednik kluba, redovito komentira utakmice na njemačkim televizijskim postajama. Član je i Izvršnog odbora Fife, krovne svjetske nogometne organizacije.