srdan vrancic/cropix

Utišao je Zvezdu i postavio Hrvate na tron Jugoslavije, a onda je poslan na posebnu misiju

Autor: Andrija Kačić Karlin

Polako odbrojavamo do Olimpijskih igara i u našem feljtonu prisjećamo se brojnih legendi. Za reprezentaciju bivše Jugoslavije odigrao je 94 utakmice i postigao 687 koševa. Osvajač je zlatne medalje na Olimpijskim igrama 1980. u Moskvi, te olimpijske bronce četiri godine kasnije u Los Angelesu. On je istinska živa legenda Cibone i naše košarke, Mihovil Nakić

Mihovil Nakić rođen je u Drnišu 31. srpnja 1955. godine. Košarku je počeo igrati u Zagrebu u školi u Sigetu. Natjecateljski je počeo igrati s 14 godina u Mladosti, a potom nastavio u Industromontaži, čiji dres nosi od 1973. do 1976. godine. Zatim je Nakić bio šest mjeseci na koledžu u SAD-a, Po povratku u Hrvatsku, igrao je za Cibonu od 1977. do 1987. godine. U desetogodišnjem periodu u dresu Vukova s Tuškanca, bio je jedan od glavnih klupskih igrača kada su osvojeni trofeji: Kup europskih prvaka 1985. i 1986. godine te Kup europskih kupova 1982, i 1987. godine,

Osvojio je i prvenstvo Jugoslavije 1982., 1984, i 1985., kao i kup Jugoslavije 1980., 1981., 1982., 1983., 1985, i 1986, godine. Bila je to doista jedna velika generacija Cibone koja je osamdesetih godina prošlog stoljeća gazila sve pred sobom, kako u Jugoslaviji tako i u Europi.

Foto: Nenad Dugi / CROPIX

Strijelac odlučujućeg koša

Treba reći da je Mihovil Nakić bio jedan od onih kojem se bez razmišljanja moglo dodati loptu kada je trebalo pogoditi i preokrenuti rezultat. Bio je strijelac odlučujućeg pogotka koji je Ciboni donio naslov prvaka Jugoslavije 1984. godine, u utakmici protiv Crvene Zvezde.

Potrebno je istaknuti da je za Cibonu odigrao 414 utakmica i postigao 4830 koševa, što ga svrstava među košarkaše s najvećim brojem odigranih utakmica i postignutih koševa tog zagrebačkog trofejnog kluba. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije Mihovil Nakić je od 1975. do 1985. godine odigrao 94 utakmice i postigao 687 koševa. Prije nastupa u seniorskoj reprezentaciji, osvojio je zlatnu medalju na Europskom juniorskom prvenstvu koje je 1974. godine igrano u Jugoslaviji.

Mihovil Nakić je na Olimpijskim igrama 1980. godine u Moskvi osvojio zlatnu medalju, a 1984. godine u Los Angelesu brončanu. Na Europskom prvenstvu u Italiji 1979. godine osvojio je također brončanu medalju. Na Mediteranskim igrama u Splitu 1979. godine osvojio je srebro, a 1983. godine u Casablanci zlato. Na Univerzijadi 1979. godine osvojio je srebrnu medalju.




Vrhunac za sportaša

Inače, treba reći da je Mihovil Nakić diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Po završetku karijere bio je glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza od 1991. do 1996. Poslije toga obnašao je dužnost sportskog direktora Cibone. Od 1997. godine je sportski veleposlanik Republike Hrvatske pri Vijeću Europe.

Kada se započne razgovor o igračkoj karijeri, Nakić ističe: “Olimpijske igre u karijeri sportaša su vrhunac u sportskom dijelu. Valja naglasiti da su oba turnira na kojima sam osvojio medalje bila obilježena bojkotima: u Moskvi nije bilo Amerikanaca, a u Los Angelesu, pak, zemalja Istočnog bloka. Iskreno, nisam imao veliku ulogu u Moskvi, za razliku od Los Angelesa kada sam bio u prvoj petorci, Atmosfera u selu, sportski duh, teško je to opisati, to treba doživjeti i zato su Igre nešto posebno.”

“Ponosan sam što sam tijekom karijere igrao s najvećim košarkaškim imenima s prostora bivše Jugoslavije. Bili su to velikani poput Kreše Čosića, Dražena Petrovića, Željka Jerkova… Ali, ne treba zaboraviti i izdvojiti i veliki Kićanovićev, Slavnićev, Dalipagićev, Delibašićev… doprinos uspjesima, Ta je generacija ljudima mnogo značila, bila je izvor mnogim zadovoljstvima.“




Tuđman je poskakivao od bijesa, ali ga je čvrsto stisnuo: ‘Lažu da se kiselo smijao’

‘Divno vrijeme’

Kada govori o svojim košarkaškim uzorima, Nakić nikoga ne izdvaja već ističe da se divio Plečašu, Omašiću, Bočkaju, Čosiću, Giergi, Daneuu. Ipak, priznat će da je poseban pečat u povijest Cibone utisnuo dolazak Kreše Čosića, a potom 1984. Dražena Petrovića, kada je započelo najtrofejnije razdoblje u povijesti kluba.

Mihovil Nakić vrhunski je intelektualac i jedan od naših najvećih košarkaša i sportaša svih vremena. Njegova riječ ima težinu: “Sjećam se kako smo proslavili tu pobjedu protiv Crvene zvezde 1984. godine, i to mojim košem u zadnjim sekundama. Jer, najljepše stvari su nas tek čekale. Inače, Zagreb je tih dana proživljavao jednu fenomenalnu, ne samo sportsku atmosferu – živjelo se za Cibonu ali i za ostale zagrebačke sportaše.”

“Jer, kada smo 1982. godine osvojili naslov, a za nas je igrao Krešimir Ćosić, i Dinamo je postao prvak nakon 24 godine čekanja. Bilo je to divno vrijeme, zaista. Tu euforiju je uistinu valjalo doživjeti. Jednom sam ušao u Namu, a prodavačica mi je rekla – Vi i Dinamo ste nam jedino veselje! Kad doživiš tako lijepe riječi, te uspomene su mi puno draže od svih drugih patetičnih priča. No, ti uspjesi su razmazili ljude koji misle da je samo prvo mjesto vrijedno pažnje. Danas je to iluzija”.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.