Poznati Hrvat kod Tita je upadao s pištoljem: Osiguranje u Beogradu samo se sklanjalo

Što napisati o toj legendi! Odvažan i s pričom kakva se rijetko susreće, takav je bio davni hrvatski junak koji se proslavio borbama u različitim krajevima svijeta, rođeni Ličanin Marijan Matijević, profesionalni hrvač od čijeg je rođenja ove godine obilježeno 146 godina.

Rođen je u Dubokom Dolu 10. siječnja 1878. godine, a popularnost je stekao nakon što je hrabro prihvatio poziv na izazov koji je vidio u Berlinu, gdje je ranije otišao kako bi zarađivao za život. Fizički poslovi su Matijevića ojačali, a ta snaga došla je do izražaja poslije pobjede nad tadašnjim moćnim atletskim prvakom Hugom Weberom, koji je bio uvjeren da ga nitko neće moći nadmašiti u nadmetanju snage i ponudio je nagradu od 500 zlatnih maraka za bilo koga tko ga uspije dobiti u hrvanju, a Hrvat iz Like je taj izazov uspio svladati na impresivan način.

Webera je uhvatio, podignuo je ljudsku mrcinu’ od oko 150 kilograma iznad glave i bacio na pod, a čovjek koji je zbog svoje snage stekao nadimak Hrvatski Samson potom je otvorio novu priliku u kojoj je proputovao svijetom i gradio svoju popularnost.

Nadjačao i slavnog boksača

Među poznatim borcima koje je Matijević slomio svojom snagom, bio je i Talijan Primo Carnera, koji je bio boksački prvak svijeta, a okušao se i u hrvanju. Bilo je to na jednoj od rijetkih priredbi s koje je i Hrvat iz Like otišao ranjen, ali ne u borbi s protivnikom, već zbog meteža među gledateljima koji su pratili borilački spektakl u Rijeci. Pretrpio je lom desne ruke i nekoliko uboda nožem nakon nereda koji su izbili, mjesecima se liječio u Budimpešti, ali to nije zaustavilo njegovu karijeru u kojoj je proputovao svijet.

U slavi koju je stekao i zbog svojeg karaktera koji ga je vukao na pomaganje drugima, umjesto da zadržava novac samo za sebe, hrvatski borac došao je ‘na radar’ i Josipu Brozu Titu. Priča ide da ga je Tito cijenio, Matijevićeva unuka Irena je svojedobno za srpski Blic pričala da je njezin djed triput dolazio u posjet u Beogradu, a uvijek je dolazio naoružan pištoljem koji je imao kod sebe.

“Osiguranje nikad nije ni pomišljalo da bi mu ga oduzelo. Samo su mu se sklanjali s puta”, govorila je unuka o potezu svojeg slavnog djeda. Bio je poznat po svojoj snazi iako tjelesno nije bio impozantan, sa 170 centimetara visine i s kilažom koja nije prelazila 100 kilograma. Matijevića to nije sputavalo da se namjeri i na naizgled mnogo jače ljude.

Marijan Matijevic https://t.co/hKwOI0MXiy pic.twitter.com/Nvk8Nll90c

— John Wood (@oldtimestrength) March 16, 2019

Druženje s Nikolom Teslom

Na svojem putu i na turnejama, Marijan Matijević bio je i u Americi, ondje se upoznao s Nikolom Teslom, a zbog svojih pothvata, u Americi je nagrađen medaljom na kojoj je kratko i jasno natpisom bilo otkriveno što označava: “Najjači čovjek na svijetu”.

Ta titula nije došla samo zbog toga što je hrvajući se rušio druge, već i zbog drugih priča koje su ga pratile. Imao je turneje po Sjevernoj i Južnoj Americi, bio je i u Kini, a na svim svojim postajama pamtio se kao nepobjediv. Nitko slavnog hrvatskog borca nije uspio svladati nakon što se na njega namjerio hrvajući se.

Pored toga, govorilo se da je slavni Hrvat golim rukama lomio konjske potkove, savijao čelične cijevi, vukao brodove, da je pod zubima razvlačio željezni novac… Pritom nije zaboravio odakle je došao, o čemu govori jedna njegova poruka na starinskom hrvatskom kojom je poručio da su ga krivo predstavili kao Austrijanca, još u doba tadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

On this day the 10th January 1878. In Duboki Dol near Gračac in Lika, Marijan Matijevic, the strongest man in the world at that time .
When introduced as an Austrian , Marijan would correct the announcer
“Ladies and gentlemen, I am not Austrian. I am a Croat !”.#Croatia pic.twitter.com/mHhwFS91GH

— Ivan Marusic (@paracho1) January 10, 2023

‘Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici’

“Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac. Ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita – starca, di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci… Di namjernik dobri nikada zanoćiti neće pod vedrim nebom, gladan i žedan, i gdje zlonamjeran tuđin nikad nije miran omrčao niti spokojan osvitao…” bile su Matijevićeve riječi.

Poseban je bio životni put ovog hrvatskog junaka, koji je 1951. preminuo u Zagrebu u 74. godini, a pokopan je na Božić te godine na Gradskom groblju u Županji. Umro je nakon što ga je slomila teška upala pluća, a prije toga, posljednju borbu imao je samo sedam dana prije nego je preminuo.