‘MODRIĆ MI OLAKŠAVA SAV TAJ POSAO, MA ON JE ČUDESAN’: Prva dama Vatrenih sasvim otvoreno: ‘Baš uživam u ovome, a o Zlatku ću ovo reći!’

Njen je osmijeh zarazan, volja čelična, njene su organizatorske sposobnosti poput generalskih, a omiljena je u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Ona je osoba od najvećeg, jedinstvenog povjerenja svih nogometaša i samog izbornika Zlatka Dalića.

Da, Iva Olivari, uz sve epitete koje ćemo ponoviti i nekoliko puta ako treba , jest i zaštitni znak „vatrenih„, i to godinama. Ona je – team menager. Prva ženska osoba koja je to postala u svijetu nogometa.

I što ona radi? Ne sjedi samo na klupi, barata brojevima za izmjene igrača, rješava papirologiju i sudjeluje na sastancima prije utakmica. Ona radi i jednostavno i apsolutno sve.

Uz Vatrene dugi niz godina

Za igrače i izbornika je na dispoziciji 24 sata dnevno. Ona se bavi rezervacijama hotela, putovanjima, a pod putovanjima se podrazumijevaju i njihova privatna putovanja. Kad idu negdje sa svojim suprugama, primjerice oko Božića, pa komuniciranje s Fifom, Uefom, gostujućim savezima – sve to čini Iva Olivari.

Njeno mjesto na klupi tijekom utakmice, na sastancima prije samo je vrh ledenog brijega njenog posla. U Savezu je dugo, nekih tridesetak godina, većinu igrača poznaje još iz vremena kad su bili tinejdžeri. Neke, poput Modrića i Mandžukića poznaje više od petnaestak godina…

Morate znati da opseg njenog posla u drugim Savezima radi i nekoliko ljudi. Ona je u našoj nogometnoj reprezentaciji „Katica za sve” a poznata je po tome da ne griješi i ne – zaboravlja. I kad netko nešto smetne s uma pita Ivu, ona nađe rješenje i izlaz iz problematične situacije. Bez nje se ne može!

Sjedimo s njom na kavici, neposredno nakon što je izbornik Zlatko Dalić objavio popis nogometaša za Katar, za svjetsku smotru koja počinje za desetak dana. Vidimo da je usplahirena, uzbuđena, čeka ju golem posao, poput gradnje mosta preko Atlantskog oceana. Može ona to, davno je stavila potporne stupove…

Ipak, kaže nam…

”Ne, nisam se još riješila treme. Vjerujte, Trema je uvijek prisutna jer svakoj utakmici pristupam jednako. Kod mene nema velikih i malih utakmica. Sve se mora odraditi maksimalno profesionalno i stalno vrtim u glavi jesam li sve napravila„.

Pomisli čovjek da će se zbuniti ako je pitate kako joj je kao ženi u tolikom društvu muškaraca.

”Ne razmišljamo tome, baš nikad. Ali evo, ovako, čak bih rekla da mi je to ponekad i prednost. Kada s nečim nisu zadovoljni vjerujem da bi prije prigovorili muškoj osobi nego meni. Respektiraju me u svakom smislu i ne smijem se žaliti. Zaista uživam u ovome poslu, ne krijem svoje emocije i sretna sam osoba što pripadam ovome društvu uspješnih sportaša koje predvodi Zlatko Dalić. Ističem, Zlatko je jako jednostavan i direktan i ima puno povjerenja u svoje suradnike„.

Moramo je pitati kako je igrači oslovljavaju, odgovora je više, a svi su zanimljivi:

”Većina me zovu imenom, nekad se zalomi gospođa, a kad dođu ovi jako mladi i novi zalomi im se i – teta. Meni je sve to simpatično i drago. Nevjerojatno je s koliko se truda i pažnje igrači uvažavaju. Bio netko deset godina u reprezentaciji ili došao prvi dan, svi imaju isti tretman, jedan prema drugome„.

No, dobro, pitamo, tko je zadužen za doček novih igrača i upoznavanje:

„Taj posao savršeno radi naš kapetan Luka Modrić. S koliko on osjećaja pristupi debitantu, upozna ga, porazgovara s njime, upozna s drugima. Sjećam se kako ga je Luka Sučić gledao kada je došao u reprezentaciju. Modrić ga je doslovce spašavao, tješio da se previše ne izgubi. Da, takav vam je naš Luka Modrić. On tu i meni olakša posao”.

Sjedite na klupi s pričuvnim igračima i stručnim stožerom, kako to izgleda?

„Morate znati da smo svi potpuno fokusirani na utakmicu. Kao da smo u transu. Tako to i treba biti. Pa, kad me se pozove da pripremim dokumentaciju ili izmjenu skočim kao oparena. Razgovaramo li? Da, malo i to samo o utakmici, tko je što primijetio. Smijemo li se? Ima i toga, ali pazimo da nas ne vide, da nas ne snime kamere. Rukama pokrivamo usta i lice da se ne vidi naš smijeh„, priča nam Iva Olivari.

Inače, bila je ona i juniorska prvakinja Jugoslavije u tenisu u kojem su joj predviđali lijepu budućnost, ali se s 15 godina ozlijedila i morala je prestati trenirati. Hrvatskom nogometnim savezu priključila 1992. godine, javila se na natječaj za posao i pozvali su je da počne raditi u međunarodnom odjelu. Najviše je naučila od Zorislava Srebrića i pokojnog Ante Pavlovića, a team menadžerica je od 2014. godine. Kada je postavljena na to mjesto bila je to senzacija.

A danas? Čini taj posao stručno, zdušno, kao da je riječ o jutarnjem ispijanju kave. I sve štima, sve putovnice, dokumenti, papiri od igrača su uvijek kod nje. Rijetko kada „pukne„, a ako se to dogodi to je zbog neizmjerne sreće. Kadar s njenim sprintom po terenu nakon polufinalne pobjede protiv Engleske na svjetskoj smotri u Rusiji 2018. godine je obišao svijet. Držala je štikle u rukama i trčala prema igračima…

Samo smo joj dometnuli da iznova želimo vidjeti takvu scenu i poželjeli joj sretan put. Njoj i njenim i našim „vatrenima„.