BIO JE HRVATSKI SPECIJALAC, DANAS PODUČAVA I PUTUJE

Kada je Mate Šimunović 1928. krenuo na put sa psom Globusom, vjerojatno nije ni sanjao da će za 19 godina prevaliti put na pet kontinenata dug 360 000 kilometara. Kako biste shvatili o  kakvom se podvigu tu radi, uzmite da je zamišljena linija koja dijeli planet na sjevernu i južnu polutku duga 40 000 kilometara.

Mate je rođen u mjestu Stilja kod Vrgorca, samo 89 kilometara od Omiša, odakle je junak naše priče Vedran Bađun. Rođen je 4. 8. 1975. u Splitu, a za sebe kaže da je odrastao u “spoju mora, rijeke, planine, kanjona i otoka“. Putuje, piše i fotografira, ali to ni približno nije sve iz njegova bogatog opusa. Sportom se počeo baviti “otkad zna za sebe”, a prva ljubav mu je muay thai kojim se dugo bavio. Potom je oko bacio na drugu borilačku disciplinu s elementima plesa – capoeiru angolu. Borio se na Tajlandu pa po muay thai pravilima, odgajao je nove borce, ali uspjeh u standardnom smislu nikad ga nije zanimao:

“Ako mislite na nekakve svjetske titule, onda sam neuspješan jer me nikada nisu zanimale. Jenostavno sam rođen bez želje za titulama. Borio sam se za svoj gušt i dok mi je bio gušt.”

Da u borilačkim vještinama pliva kao kao riba u vodi, dokazuje sljedeća izjava:

“Nisam trener kick-boksa, nego tajlandskog boksa. Za mene je kick-boks jedan kupus u koji je udrobljeno sve i svašta. Discipline kao što su glazbene forme semi contact, light contact, light kick stavljaju se u isti koš s full kontaktom, low kickom i K1 styleom. Apsurdno je da se sve zove kick-boks”.

Svoje bogato poznavanje borilačkih vještina Bađun je okrunio postavši sudac za FFC organizaciju, no dugoročno ga ni to nije moglo zadržati kao ni bilo koji drugi okvir.

On je završio jednu od najtežih obuka koja postoji – obuku za komandosa, kao Sylvester Stallone, ali bez glume i efekata, te je bio pripadnik hrvatskih specijalnih postrojbi. Već je ovo što je navedeno dovoljno da prosječan konformist “procijeni” je li priča o Vedranu Bađunu prenapuhana, autentična ili nešto drugo, a pravu dubinu kojom raspolaže ovaj iznimni čovjek nismo još ni zagrebali.

U kronološki pomiješanom nizu događaja i iskustava čovjeka koji je “sve to odjednom” valjalo bi spomenuti da je Bađun radio kao rendžer u zaštićenim krajobrazima Splitsko-dalmatinske županije. Tek kada sve sumiramo, dolazimo do točke u njegovu životu u kojoj se sve doima pomalo nestvarno, kao da iz neke paralelne stvarnosti dolazi lik kojemu je sve to bilo prelako pa se odlučio, ni manje ni više, nego “lutati po svijetu” njegovim neutabanim stazama. Iz neistraženih područja Amazonske prašume povremeno objavljuje svoja iskustva među kojima su susreti s piranjama, zmijama, komarcima, šamanima i samim sobom! Ekstremni fizički i psihički napori kod ovog se čovjeka doimaju kao jutarnji ritual prije odlaska na posao – teško je jer ti fali još tih petnaest minuta sna, ali znaš da moraš naći snagu da ustaneš iz kreveta i još moraš paziti da ne staneš na lijevu nogu. Možda je tajna Bađunovih podviga u tome što u njih ulazi bezrezervno, sa strašću – baš s onim sastojkom koji nedostaje suvremenom čovjeku, a nagrada je uvijek nova doza životnog elana koja mu omogućuje da kroz život plovi a da ne luta.