Riješen misterij najizdržljivijih životinja na Zemlji: ‘Pomoći će nam da uništimo rak’

Dugoživci (Tardigrada), koljeno mikroskopskih životinja koje su zbog svog izgleda prozvani “vodeni medvjedići”, najizdržljivije su životinje na Zemlji. Mogu preživjeti u najizazovnijim okolišima. Putovali su i do Međunarodne svemirske postaje u svrhu istraživanja.

Pronađeni su posvuda, od pustinja do toplih izvora, a možda i u svemiru, što znamo zbog pada uzorka sa svemirskog broda na Mjesec. Ta sićušna višenožna stvorenja mogu se osušiti i pasti u anabiozu (stanje koje nalikuje na smrt), ali kada su izložena vodi, čak i desetljećima poslije, vraćaju se u život.

Znanstvenici tvrde da su napokon otkrili tajanstveni mehanizam koji aktivira mehanizam preživljavanja tih životinjica u ekstremnoj hladnoći ili drugim teškim uvjetima te kakve bi on mogao imati posljedice za ljude.

Slobodni radikali

Tijela dugoživaca proizvode nestabilne slobodne radikale kisika i neparni elektron, poznat kao reaktivni kisikov spoj koji može izazvati pustošenje na proteinima i DNK-u ako se prekomjerno nakupljaju.

Mehanizam preživljavanja pokreće se kada cisteini, jedna od aminokiselina koja tvori proteine u tijelu, dođu u dodir s tim kisikovim slobodnim radikalima i oksidiraju se. Taj je proces signal koji omogućuje dugoživcu da zna da je vrijeme za ulazak u anabiozu.

Slikovito rečeno, radikali postaju čekić koji se koristi za razbijanje stakla na protupožarnom alarmu.

Otkriće bi moglo pomoći u razvoju materijala koji mogu reagirati na teške uvjete poput dubokog svemira ili terapija koje bi mogle onesposobiti stanice raka, kaže biokemičarka i voditeljica studije Amanda L. Smythers sa Sveučilišta Harvard (Boston, Massachusetts, SAD).

Pomoć u borbi s rakom

U nemilosrdnim staništima poput Antarktike, planinskih vrhova i dubokomorskih izvora, dugoživci se suočavaju s ekstremnim temperaturama ili dehidracijom. Pritom povlače svojih osam ruku i smanjuju količinu vode koju pohranjuju.

Smythers i kolege počeli su istraživati taj fenomen zahvaljujući rastućem broju literature koja je sugerirala da su cisteini uključeni u pokretanje procesa anabioze.

Rezultati studije otkrivaju puteve koji bi mogli pomoći u razvoju materijala koji se mogu prilagoditi teškim uvjetima, poput inženjeringa vatrogasne opreme koja bi mogla stvoriti zaštitnu ljusku kada uvjeti postanu preteški ili pak razvoja učinkovitih kemoterapija za uništavanje zloćudnih tumora prekidanjem zaštitnih mjera koje stanice raka čine tako teškim za uništavanje.

Zašto je nastala teorija zavjere o HAARP-u? Mnogi ga krive za jake oluje u Hrvatskoj