Gošća kod Stankovića o moliteljima: ‘Mole da kontroliraju nagone, a što ako ne uspiju’

Umjetnica i društvena aktivistica Arijana Lekić-Fridrih, široj javnosti poznata po protuprosvjedima protiv molitelja na trgovima, gostovala je kod Aleksandra Stankovića u HTV-ovoj emisiji ”Nedjeljom u 2”. Govorila je o položaju žena u društvu, rodnoj ravnopravnosti, a dotaknula se i incidenta s bivšim saborskim zastupnikom Ivanom Pernarom.

“Kad se dogodio napad bivšeg saborskog zastupnika Ivana Pernara, moje razmišljanje je bilo: “Je li to što se meni dogodilo dovoljno strašno da ja to prijavim? Jesam li ja žrtva i da li ja zapravo nanosim time nepravdu drugim ženama kojima su se dogodile puno gore stvari?”. A zapravo jesam bila žrtva i apsolutno sam trebala tužiti, drago mi je da sam ga tužila”, rekla je Lekić-Fridrih.

Zatim je komentirala molitelje na trgovima. “Ja podržavam i apsolutno respektiram vjernike i vjernice svake vjeroispovijesti i njihovo pravo da konzumiraju vjeru. Smatram da bilo kakva molitva u startu ne bi trebala biti na glavnim gradskim trgovima, a osobito je smiješan paradoks da se ove, nazovimo to molitve, događaju primjerice u Osijeku, ispred katedrale, i u Rijeci. Poruke koje dolaze s tih skupova su mizogine i apsolutno potiču na netoleranciju i na neravnopravnost spolova”, istaknula je umjetnica.

“Što ako žena to ne želi?”

“Kad ti muškarci traže da postanu duhovni autoriteti u obitelji, moje prvo pitanje je zapravo: Što ako žena to ne želi? Na koji način ćemo natjerati ženu da to postane? Ta su okupljanja po meni protuzakonita prema zakonu o ravnopravnosti spolova. Netko bi trebao postaviti pitanje ustavnosti s obzirom na to da nam Ustav zapravo garantira jednakost između muškaraca i žena “, komentirala je Lekić-Fridrih.

Zatim je pojasnila svoj performans pred moliteljima, istaknuvši kako ona šuti i ne ometa molitvu. “Moj rad se zove “tiha misa”. Dakle; ja šutim. Meni je ideja da se čuje za što oni zapravo mole. Ja kad dođem u bilo koji grad, ja stojim dok traje molitva i ja sam u tišini. Moja tišina je pijetet za ubijene žene, za žene žrtve nasilja, a oni mole primjerice se i za to da ih Bog zaštiti od nagona koje osjećaju kada vide ženu koja nije časno odjevena. Za to se recimo moli u Splitu”, pojasnila je Lekić-Fridrih.

U emisiji je otkrila i kako je primila brojne prijetnje, koje uredno prijavljuje policiji.  “Prijetnje se ponavljaju, ali uglavnom dolaze od jednog vrlo neobičnog, neočekivanog profila ljudi, a to su uglavnom neki ljudi koji imaju Facebook profile koji nisu lažni, neki članovi društva koji su ugledni, koji su visoko obrazovani, ali nemaju problema napisati što bi mi sve napravili u seksualnom smislu, na koji način bi me točno pokušali ubiti, na koji način bi me ubili, da znaju gdje živim. To su sve stvari koje ja prijavljujem jer mislim da trebam”, opisala je umjetnica koja je prijetnje koje dobiva izložila na Trgu bana Jelačića bez cenzure.

“Zašto oni moraju biti autoriteti?”

“Ako oni imaju hrabrosti meni pisati u inbox što bi mi napravili, onda vjerojatno nemaju problema s time i da to šira javnost vidi, da vidi kakvi su ljudi. Najveća uvreda u Hrvatskoj biti “Srpkinja ili lezbijka”. Ja nisam ni jedno ni drugo, da jesam, ne bih imala nikakav problem s tim identitetom, ali čini se da je to ono što bi me trebalo najviše zaboljeti. I to na neki način govori dosta o društvenoj klimi i o hrvatskoj realnosti. Meni je to dosta zanimljivo zato što se to ne mijenja godinama”, poručila je i rekla kako smatra da ljudi koji kleče na trgovima implicitno pozivaju na nasilje.

Umjetnica kojoj je Pernar dirao grudi pobijedila na sudu: ‘Bilo je traumatično’

“Oni kažu da mole Boga da kontroliraju njihove nagone, jer inače će se dogoditi što ako oni ne uspiju iskontrolirati svoje nagone? Zašto ih toliko smeta jednakost muškaraca i žena? Zašto oni moraju biti autoriteti? Zapravo sve to proizlazi iz odnosa moći. Ja ne znam i ne vjerujem da muškarci zapravo smatraju da je njihova uloga toliko poljuljana da svoju muževnost moraju tražiti na podovima. Ja mislim da je to jedan politički pokret koji za cilj ima nešto sasvim drugo”, zaključila je Lekić-Fridrih.