fbpx
Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL

EUROPA NAM ŠALJE MILIJARDE EURA, A VLADA NEMA PLAN KAKO IH INVESTIRATI! Nacionalni plan oporavka i otpornosti ne otkriva baš ništa

Autor: Guste Santini

Vlada premijera Andreja Plenkovića usvojila je Nacionalni plan oporavka i otpornosti (NPOO). Za razliku od Strategije 2030 (koju još željno očekujemo), dokument je dostupan javnosti. Opseg dokumenta je impresivan – 1158 stranica. Vladajući tako pokazuju oporbi da mogu napisati po opsegu dokument koji ona ne može ni pročitati. Oporba će, iživcirana svekolikom dominacijom premijera Plenkovića, pridružiti NPOO ostalim dokumentima kako bi skupljao prašinu. Vladajući s nestrpljenjem očekuju kako će birokracija ocijeniti domaću zadaću. Možda tu ima više od samog nestrpljenja. Premijer je rekao kako će u idućem periodu aktivno komunicirati s europskim tijelima kako bi se utvrdio konačni oblik NPOO-a. Narodski rečeno – Bruxelles će odlučiti što ide, a što neće ići jer NPOO nije argumentiran, kako u pitanju zašto će se utrošiti u neka, a ne u druge programe, s jedne strane, i, s druge strane, učinci dobivenih sredstava daleko su ispod potrebnih stopa rasta (stranica 1106). Usput rečeno, Plan oporavka američkoga gospodarstva Joea Bidena po opsegu je četiri puta manji, a po sadržaju jasan i precizan plan aktivnosti. Mišljenja sam da bi oporba morala putem svojih stručnjaka analizirati i raspraviti NPOO kako bi precizirala svoj izlazak iz krize, odnosno svoju gospodarsku politiku. Naime, Vlada premijera Andreja Plenkovića je u NPOO-u ukazala na probleme na način koji je u svakom pogledu neusporediv s načinom na koji je to učinjeno prilikom prezentacija NPOO-a u Saboru. U materijalu će naći navode koji zabrinjavaju, što su dosad tvrdili samo katastrofičari (npr. stranice – 93, 721, 799, 1050 i 1102).

Analiza stanja

Kao što je poznato, NPOO je refleks na rezoluciju: Prijedlozi EGSO-a za obnovu i oporavak nakon krize uzrokovane Covidom-19: “EU se treba voditi načelom da je zajednica koja dijeli zajedničku sudbinu”, koju je usvojio Europski gospodarski i socijalni odbor 11. lipnja 2020. Europski gospodarski i socijalni odbor rezoluciju je usvojio na plenarnom zasjedanju održanom 10. i 11. lipnja 2020. sa 221 glasom za, 0 protiv i 6 suzdržanih. U jednoj od prethodnih rasprava ocijenio sam kako je rezolucija, u osnovi, više nego dobro polazište kako bi Lijepa Naša konačno ostvarila ekonomsku suverenost koja je odlučujući čimbenik nacionalne suverenosti. Datum usvajanja je važan jer je Vlada premijera Plenkovića morala već “sutradan” formirati ekspertni tim koji će objektivno i stručno odgovoriti na postavljena pitanja i promicati hrvatske gospodarske i ine interese kada je riječ o prijedlozima. Na raspolaganju smo imali više od deset mjeseci, dakle, dovoljno vremena da sastavimo dokument koji će, u operativnom pogledu, omogućiti učinkovit oporavak i transformaciju hrvatskoga gospodarstva. Stariji se sjećaju izreke Jakova Sirotkovića kako je plan osnovno sredstvo i instrument ekonomske politike. Umjesto pravog plana na temelju kojeg bi se pokrenuli svekoliki potrebni resursi kako bismo pokrenuli gospodarski razvoj, dobili smo obilje informacija kojima je cilj samo obrazložiti zašto je EU dobro učinio kada je odobrio 6,3 milijardi eura bespovratnih sredstava i kredit po povoljnim uvjetima u iznosu od 3,6 milijardi eura. Usput rečeno, u ovakvim planovima potrebna je suradnja državne birokracije, ali nije dobro da ona donosi prijedloge (sama sebi daje zadatke).

Umjesto pristupa Vlade Andreja Plenkovića u izradi NPOO-a, bilo je potrebno, uz inventarizaciju problema i planiranih projekata (što je sadržano u NPOO-u), identificirati pravo stanje u Hrvatskoj (nastavno raspravljam o gospodarstvu). Analiza stanja uvijek je u ovim i ovakvim poslovima polazište koje omogućuje dijagnozu koja je nužna pretpostavka za prognozu (terapiju). Narodski rečeno, kad dođete doktoru, on vas upućuje da obavite standardne pretrage kako bi otpočeo proces utvrđivanja dijagnoze i propisivanja terapije. Analizu stanja moguće je započeti SWOT analizom. Ona odgovara na četiri važna pitanja na koja valja odgovoriti, s jedne strane, i, s druge strane, ona su u stalnoj interakciji i usko vezana pa ih u stvarnosti ne dijelimo – snaga, slabosti, prilike i prijetnje.

Pravo stanje

Kratko rečeno, SWOT analiza nam kazuje koliko je snažno i otporno hrvatsko gospodarstvo na rizike danas; koje su prisutne slabosti hrvatskog gospodarstva danas; koje su mogućnosti (prilike) u idućem razdoblju bez pomoći u EU-u; koje su prijetnje imajući u vidu postojeću procjenu odnosa snage i slabosti te neizvjesnosti. Hrvatska će u idućem razdoblju imati na raspolaganju 9,9 (6,3 + 3,6) milijardi eura kako bi se oporavilo gospodarstvo i 24,5 milijardi eura putem kohezijskih fondova, što zajedno iznosi 34,4 milijarde eura. Da bismo shvatili i razumjeli, kako voli reći premijer Plenković, dobro je reći kako ćemo u idućem razdoblju dobiti financijsku podršku od (pazite!) cijelih 70% BDP-a iz 2020. godine (49.139 milijuna eura). Vladajući će reći kako su sredstva dobivena zahvaljujući premijeru Plenkoviću, a oporba (i ne samo ona) reći će kako veličina pomoći, mjerena BDP-om, najbolje ocrtava pravo stanje hrvatskoga gospodarstva. Po mojem mišljenju, u ovom slučaju je oporba u pravu.

NPOO nam ne kazuje što će se činiti kako bi se ostvarila planirana “potrošnja” dobivenih sredstva. Jednostavno treba stvoriti pretpostavke kako bi se investirala, u hrvatskom slučaju nezamislivo velika, sredstva. Kažem investirati jer mi je sasvim jasno da bi ova, ili bilo koja druga, hrvatska vlada mogla bez problema potrošiti navedena sredstva. Možemo mi i više. U trošenju nam nema premca. Međutim, to svakako valja shvatiti i razumjeti, kako bi rekao premijer Plenković, loše investirati znači bančiti, ali s tom razlikom što bančenje traje dok traje eksploatacija projekta, a ponekad i dulje. Stariji se sjećaju izraza “Obrovac” koji je bio sinonim za tragične investicijske odluke. U javnosti se ne raspravlja u što su se i zašto investirala dosad raspoloživa i utrošena sredstva. Ono o čemu se raspravlja je – koliko je sredstva ugovoreno i koliko je povučeno. Malo je reći malo – nedovoljno je prava riječ. Tako se stječe dojam kako nas ne zanima rasprava o traženju i nalaženju najboljih projekata koji će dinamizirati gospodarski i svaki drugi razvoj. Uzmimo slučaj Pelješkoga mosta. Razlozi za izgradnju Pelješkoga mosta nisu sporni iako je u vrijeme premijera Ive Sanadera vođena “strastvena” rasprava treba li nam ili ne treba Pelješki most. Ono što je bitno shvatiti i razumjeti jest, kako bi rekao premijer Plenković, da će izgradnja Pelješkoga mosta povećati bogatstvo hrvatskih građana koje će nam pokloniti EU.

Procjena rizika

Izgradnja Pelješkoga mosta nije povećala gospodarsku aktivnost hrvatskoga gospodarstva. To je bitan dio priče o kojem se moralo voditi mnogo više računa pri izradi NPOO-a.

Posebno je značajno razlikovati privatne od javnih investicija. U slučaju privatnih investicija bitno je odgovoriti na pitanje – za koliko će se vremena pokriti investicijski izdaci. Tako dolazimo do kapitalnih koeficijenata koji su daleko veći u slučaju javnih u odnosu na privatne investicije. U slučaju javnih investicija nije najvažniji izračun povrat investiranih sredstva, već ponuda javnih dobara građanima. To znači da ćemo investirati čak u slučaju kad će odnosna investicija zahtijevati dodatne godišnje izdatke. Uzmite slučaj autocesta čije se korištenje plaća. Cijenu ne određuje tržište, nego država koja propisuje cijenu korištenja ceste. Osobno sam više puta isticao kako su ceste od presudne važnosti pa njihovo korištenje nije primjereno naplaćivati kako bi one vršile svoju temeljnu funkciju – integriranja i povezivanja cjelokupnog teritorija Lijepe Naše. Javne investicije traju desetljećima, a privatne pet ili tek nešto više godina. Vremenski horizont investiranja, to svakako valja imati u vidu, određuje mogućnost procjenjivanja (sagledavanja) rizika. Teško je procijeniti rizike, poznate i nepoznate, za pet godina. Što tek reći za procjenu rizika tijekom više desetljeća. Tako dolazimo do tvrdnje koja se više puta ponavlja u NPOO-u kako je čak 54% odobrenih sredstava namijenjeno gospodarstvu. Imajući u vidu Pelješki most, teško se možemo složiti s tom tvrdnjom. Mišljenja sam kako bi bilo potrebno i nužno, čak odlučujuće, da se najveći iznos sredstava usmjeri u gospodarstvo koje će, dinamizirajući gospodarsku aktivnost, ubrzati oporavak i povećati otpornost hrvatskoga gospodarstva. Zbog toga podržavam HUP u njegovu prijedlogu Vladi glede raspodjele dobivenih sredstava.

Razina rasprave

Američki predsjednik Joe Biden svoj je paket mjera, kojemu je cilj ubrzati oporavak američkoga gospodarstva, nazvao najvećim projektom od Drugoga svjetskog rata. Američki paket mjera težak je 2300 milijardi američkih dolara, što iznosi 2018 milijardi eura. Spomenuti iznos predstavlja 11% američkog BDP-a. Upravo se vodi žučna rasprava u SAD-u o navedenom paketu mjera. Stvari nisu jednostavne jer Joe Biden iznosi dobre strane, a republikanci ukazuju na opasnosti. Rasprava dobro interpretira spomenutu SWOT analizu. Joe Biden govori o snazi i prilikama, a republikanci o slabostima i prijetnjama. Kako smo dobili poklon, u Hrvatskoj se ne raspravlja o mogućim učincima pojedinih pristupa u investiranju dobivenih sredstva, političari su posvetili sve svoje sposobnosti kako bi pred javnošću pokazali kako su odlučno za dijeljenje i ništa više. Vlada Andreja Plenkovića u Saboru je na traženje oporbe da dobije na uvid cjelokupni NPOO bila označena kao politička opcija koja se vodi načelom – što gore, to bolje. Jasno da je ta i takva razina rasprave, u najmanju ruku neprimjerena, ali, s druge strane, pokazuje kako se dobivena sredstva poistovjećuju s pravom stranke na vlasti, što nije niti to objektivno može biti. Navedenih 6,3 milijarde eura bespovratne pomoći predstavlja 12,8% hrvatskog BDP-a u prošloj godini. Ponovimo – Joe Biden je označio svoj paket mjera koji teži 11% BDP-a najvećom intervencijom od Drugoga svjetskog rata, a bespovratna pomoć koju smo dobili iznosi 12,8% pa je prisutnu raspravu moguće odrediti kako našim političarima nije jasno o kojem i kakvom je izazovu (šansi) riječ. To je zabrinjavajuće i mora zabrinjavati jer će, ako ne dođemo pameti, postojeći pristup stranke na vlasti i oporbe dovesti u pitanje hrvatsku opstojnost. Budimo iskreni, bez pomoći Bruxellesa ne možemo riješiti prisutne probleme. Ima li se u vidu mogućnost pribavljanja povoljnih kredita u iznosu od 3,6 milijardi eura, tada ćemo dobiti samo za program oporavka i otpornosti 9,9 milijardi eura ili 20,1% BDP-a. Omotnica u idućem planskom razdoblju iznosi dodatnih 24,5 milijardi eura ili 49,9% BDP-a.




SWOT analiza

Prema tome, u idućem razdoblju ovako ili onako dobit ćemo ogromna sredstva koja mogu biti blagoslov ili prokletstvo. Prokletstvo će biti ako nastavimo po starom. Nažalost, postoje razlozi za zabrinutost, što je moguće identificirati iz “duha” na temelju kojeg je pisan NPOO. Buduće generacije ne bi mogle, niti smjele, oprostiti (ne)svjesne greške i samovolju u trošenju/investiranju dobivenih sredstva. To je razlog što sam predlagao i, još predlažem, vladu nacionalnog spasa. Uz to predlažem da se uvede radna obveza, kao što to svjedočimo u slučaju cijepljenja, za ekonomiste kako bi u najkraće vrijeme ponudili vladi nacionalnog spasa prava i učinkovita rješenja. Samo uz najveće napore svih relevantnih čimbenika moguće je na pravi način uložiti dobivena sredstva. To nije niti može biti posao bilo koje birokracije. Naime, u NPOO-u se stalno ističu problemi (kao da su ih napravili drugi) koje valja, pomoću dobivenih sredstava, u idućem razdoblju riješiti. Jasno, ne govori se o vlastitim greškama, što je razumljivo kada je riječ o europskoj birokraciji, ali nije razumljivo ni prikladno da se o vlastitim propustima i greškama šuti u Saboru. Zato građani s pravom ne vjeruju pričama političara pa nije nikakvo čudo što se predizborna kampanja na lokalnim izborima svodi na uvjeravanja umjesto podnošenja računa za (ne)učinjeno. HDZ možda neće dobiti izbore, ali mi se čini izvjesnim da će Andrej Plenković dobiti ove lokalne izbore – jasno, neizravno.

Predlažem oporbi da prouči NPOO u kojem će naći dovoljno argumenata i priznanja zašto se nalazimo u nezavidnoj situaciji. Briselska birokracija upoznata je sa svekolikim problemima koje nikako da riješi naša izvršna, zakonodavna, pravosudna i monetarna vlast. Iz NPOO-a se mogu donijeti važni zaključci. Kako bi oni bili jasniji, predlažem da oporbeni ekonomisti na temelju NPOO-a naprave SWOT analizu kako stanja, tako i očekivane učinke dobivenih sredstva. Razlika između dviju SWOT analiza predstavlja dobitak. Naime, autori NPOO-a su procijenili, po mome mišljenju podcijenili, učinke dobivenih sredstava ili, što je isto, dobivena sredstva valja poštovati na način da se investiraju kao da su nacionalna štednja. U protivnom je moguće očekivati da Bruxelles neće imati razumijevanja sutra kao što ga ima danas.

Autor:Guste Santini
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.