Blagajnica otkrila koji kupci u Hrvatskoj je najviše nerviraju: ‘To je kršenje ljudskih prava’

Uslužna zanimanja neka su od najstresnijih koja postoje. Djelatnici su u stalnom kontaktu s ljudima što nakon osam sati radnog vremena zna postati problem, osobito ako ni krivi ni dužni na poslu morate provesti duže vremena nego što je vaše radno vrijeme, a za to nećete biti plaćeni.

O toj temi povela se tema na hrvatskom Redditu gdje je jedan bivši konobar upitao zašto ljudi ne poštuju radno vrijeme. “Govorim kao bivši konobar. Zašto misliš da je u redu sjesti u 15:57 ako radim do 16 i onda ostaneš do 16:30. Nije to samo u kafićima, vidim to i u ljekarnama, dućanima”, bilo je njegovo pitanje.

“U Španjolskoj je sasvim normalno da te u slučaju da trgovina radi do 20 sati, zaštitar te od 19:45 tjera na blagajnu i onemogućuje ulaz drugim kupcima”. “Kod nas bi se to smatralo kršenjem ljudskih prava. Radila sam za jedan trgovački lanac tri sezone i ljudi bi, a pogotovo turisti, u 21:45 ulazili i bili na kasi u 21:57 s punim kolicima namirnica. Mislim ok je ako ti stvarno nešto hitno treba, najviše pet artikala, ali u 21:57 ti sigurno ne treba 10 kg brašna, 17 vrsta voća i povrća i 25 drugih gluposti”, bio je jedan komentar bivše prodavačice.

Kršenje ljudskih prava

“Ako je radno vrijeme do 22:00, a on je na blagajni u 21:57, ne vidim u čemu je problem? Ajde da se tegli po trgovini i da ga u 22:15 moraš tjerat na kasu, ali ako je radno vrijeme takvo, onda je to radno vrijeme. I tko si ti da mu određuješ što mu i kako treba”.

Mnogi su se složili kako nije kulturno ući u veliki shopping pet minuta prije zatvaranja trgovine jer će djelatnici zbog toga imati problema. “Isto tako blagajnica može u 22 sata reći to je to, dućan više ne radi”, bio je komentar jednog Redditovca.

“Točno tako, treba dati blagajnici pravo da u 22 sata, makar samo na pola skenirala artikle, može kupcima reći da je radno vrijeme gotovo i da moraju napustiti trgovinu, pa makar ona bila na polovici skeniranja njihovih artikala. Ljudi koji se ovako žale “radno vrijeme je radno vrijeme” bi prvi poludjeli da im netko s druge strane kaže istu izjavu”.

‘Samo budale idu u šoping u to vrijeme’

“Samo budale idu u šoping u to vrijeme. U redu je tražiti jednu stvar, ali natrpati kolica i onda još tražiti 10 dekagrama parizera”. “Ma 15 minuta je super, stigneš kupit sve što ti treba. Mi ovdje pričamo o onima koji dođu u 21:58. Ako nisi stigao prije, ima benzinska, idi tamo pa kupuj”.

Javili su se i mnogi bivši djelatnici restorana i trgovina sa svojim iskustvima u uslužnim djelatnostima. “Problem je u tome što se blagajna mora prebrojati na kraju smjene što znači da oni moraju malo ranije prestati prodavati kako bi stigli u roku radnog vremena prebrojat blagajnu, pobrisat pod i slično. Njihov posao nije samo naplata robe.

Slično je i u restoranima. Ako restoran radi do 22 sata, ne možeš ti naručiti nešto u 21:30, jer se to nešto mora ispeći ili skuhati, poslije toga se mora oprati, po tebi bi i oni morali ostat prekovremeno da operu peći itd. Samo zato što je radno vrijeme do jednog određenog sata, ne znači da treba doći par minuta ranije i naručiti jelo”.

‘Budi spreman da te neće poslužiti’

“Nije baš isto. Restorani imaju kuhinje koje se ne zatvaraju u 22 sata, već nešto ranije – a priprema svakog jela traje. Možeš doći u restoran u 21:59, ali onda budi spreman na to da ti većinu hrane neće moći poslužiti. Možda možeš naručiti piće ili tako nešto.

U trgovinama toga nema, stvari stoje na policama, sasvim je svejedno hoćeš li doći kupiti nešto u 21:15 ili 21:55 (jedina iznimka su one kuhane stvari kojih također nema pred zatvaranje). A to što se netko sjetio da se bavi obračunom unutar vremena kad bi trebao posluživati kupce nije problem kupaca”, bio je jedan komentar.

Dok je bilo onih koji smatraju da ugostiteljski objekti i trgovine trebaju primati klijente do posljednje sekunde, mnogo bivših radnika u ugostiteljstvu smatra da je pitanje opće kulture ne ući u restoran nekoliko minuta prije zatvaranja lokala.

‘Bilo mi je neugodno pred konobaricom!’ Zbog ovoga Hrvati mijenjaju navike u kafiću: ‘Da sam plaćao u gotovini, nikad ne bih dao taj novac’

‘To ti valjda nalaže zdrav razum’

“Ako je radno vrijeme do tad i tad onda mogu doći do tad i tad. Ne X vremena prije, zašto ja moram znati što i kako treba čistiti i računati koliko to otprilike vremena oduzima? To je odgovornost poduzeća da izorganizira kako se spada i nije isto za restoran, kafić, dućan itd. U restoranu konobar ne čisti nego čistačica, isto kako ni kuhar ne broji kasu.

Radno vrijeme zaposlenih bi, u slučaju da trebaju čistiti, prebrojat kasu itd. trebalo biti sat vremena dulje od radnog vremena poslovnice. To valjda nalaže zdrav razum”. “Očito nikad nisi radio u nekom ugostiteljskom/trgovačkom objektu, a nedostaje ti neke osnovne kulture. Radno vrijeme je takvo jer poslodavca nije briga koliko će kuhar ostati čistiti kuhinju (čistačice ne čiste kuhinju, to je posao kuhara), ali ako je kuhinja prljava kuharu ide otkaz. Isto vrijedi i za blagajnu. Ako je novac izbrojan krivo ili nije izbrojen blagajnik daje iz svog džepa ili će dobiti otkaz. E sad kad ti to sjedne u glavu, možes zaključiti zašto je to nepristojno prema radniku i zašto radnici to ne vole. Taj dio pristojnosti da ne ideš u ugostiteljski/trgovački objekt pred kraj radnog vremena je srednji prst poslodavcu koji zbog zarade ne želi organizirati radno vrijeme na način da mu radnici ne rade prekovremene”.

Slovenci nas i dalje blokiraju! Zna li potpredsjednik Plenkovićeve Vlade što nam rade susjedi?