Bolest od koje još zaziremo: Ljudi imaju neopravdan strah, ali stručnjaci kažu da se ne treba bojati

Još 2006. godine pokrenuta je inicijativa za obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, a godinu poslije, na prvom obilježavanju toga dana, u kampanju su se uključile 74 države. Sada ih je uključeno više od 130, a Hrvatska je to učinila 2010. godine. Cilj obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, 28. rujna, jest osvijestiti javnost o važnosti edukacije i načinima sprečavanja i zaštite od širenja ove neizlječive bolesti među domaćim i divljim životinjama i kućnim ljubimcima te onemogućiti njezin prijenos i obolijevanja kako ljudi tako i životinja.

Što je zapravo bjesnoća, bolest od koje još zaziremo?

Bjesnoća (rabies, lyssa) akutna je infektivna bolest središnjeg živčanog sustava (central nervous system, CNS) od koje obolijevaju sve toplokrvne životinje i čovjek. Virus koji se nalazi u slini zaraženog domaćina (obično životinja) prenosi se obično ugrizom, ogrebotinom ili lizanjem (kontakt slinom preko oštećene kože ili sluznica).

OTKRIĆE KOJE SMO ZABORAVILI: Stručnjaci tvrde da nam pluća ne služe samo za disanje

Bolest je karakterizirana dubokom disfunkcijom CNS-a i u pravilu završava smrću. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), prisutna je u više od 150 država i područja širom svijeta. Godišnje od nje umire više od 59 tisuća osoba, najviše u Aziji i Africi, od čega su više od 40 posto djeca u dobi ispod 15 godina života.

Veliki raspon

Na pitanje postoje li statistički podaci o broju oboljelih od te bolesti u Hrvatskoj, voditelj Referentnog centra za bjesnoću, docent Radovan Vodopija, specijalist epidemiologije i znanstveni suradnik, rekao je kako je zadnji službeno zabilježeni slučaj humane bjesnoće u Hrvatskoj bio 1964. godine, a osim toga, imali smo i dva importirana slučaja. Prvi je bio registriran 1989. godine, a drugi 1996. godine. Oba slučaja bila su iz BiH.

Bjesnoća je jedina zarazna bolest koja ima veliki raspon inkubacije te se po tome razlikuje od drugih zaraznih bolesti. Inkubacija traje najčešće od dva do osam tjedana, što ovisi o količini virusa (infektivnoj dozi) i lokalizaciji ozljede. Tako, primjerice, ugriz za glavu i vrat može imati inkubaciju do 30 dana, a za nogu 90 dana i dulje, te ovisi o imunitetu zaražene osobe. Najkraća opisana inkubacija je pet dana, a najdulja više od dvije godine.

Početni simptomi bjesnoće su temperatura, bolovi ili trnci na mjestu ozljede. No kako se virus širi kroz središnji živčani sustav, razvija se progresivna upala mozga i leđne moždine. Nakon toga slijedi dezorijentiranost, konfuzija, agresivno ponašanje, halucinacije i epileptički napadaji. Jedan od specifičnih i prepoznatljivih simptoma bolesti je hidrofobija, odnosno strah od vode pri pokušaju pijenja vode. Kasnije oboljeli ima strah i pri samom pogledu na tekućinu. Klinička slika “pjena na ustima” nastaje kombinacijom pojačanog lučenja sline i otežanog gutanja. Nakon nekoliko dana nastupa smrt zbog kardiorespiratornog aresta.

Od ukupnog broja, 30 posto oboljelih razvije paralitički oblik bolesti, čija je klinička slika manje dramatična, a tijek bolesti dugotrajniji. Nakon paralize mišića, koja se razvija od mjesta ozljede, dolazi do komatoznog stanja i smrti.

Drugačija dinamika

Simptomi prilično zastrašujuće zvuče, bolest nije nimalo bezazlena pa nas je zanimalo jesmo li dovoljno educirani u vezi s bjesnoćom i cijepe li se redovito životinje protiv bjesnoće?

“Mišljenja sam da su stručnjaci u Hrvatskoj dovoljno educirani o bjesnoći jer se gotovo zbog svake zadane ozljede od životinja ljudi javljaju ili svom nadležnom liječniku opće obiteljske medicine ili na hitni bolnički prijam te se po potrebi upućuju na antirabičnu obradu u nadležni zavod za javno zdravstvo. Situacija se na polju cijepljenja životinja izmijenila otkako je Hrvatska 15. travnja 2021. godine službeno postala zemljom slobodnom od bjesnoće, te je cijepljenje životinja i nadalje obvezno, no drugačije dinamike”, rekao je Vodopija.

Zanimalo nas je i kakvi su simptomi bolesti te, ako čovjek jednom dobije tu bolest, kakve su mogućnosti liječenja?

Doc. Vodopija je odgovorio da klinička slika bjesnoće u pravilu prolazi pet stadija, a to su: inkubacija (koja može varirati od kratke do duge), prodromalni stadij, encefalitički stadij sa znakovima destrukcije moždanog debla, komatozni stadij, smrt ili oporavak. Karakteristični simptomi svakako su hidrofobija (strah od vode), aerofobija (strah od zraka; propuha ili svježeg zraka), hiperaktivnost, izrazito pojačano ekscitabilno ponašanje te halucinacija.

“Stadiji bolesti se nastavljaju jedan za drugim, da bi u rasponu od tri tjedna do mjesec dana došlo do smrti. Nije poznato da je itko preživio furiozni oblik rabies encefalitisa. Do spontanog oporavka, kada je riječ o furioznom obliku, ne dolazi nikada. Smrt obično nastupa zbog miokarditisa u aritmiji ili dekompenzaciji”, istaknuo je.

Umjetnu inteligenciju pitali koja je najzdravija namirnica: Iznenadit ćete se odgovorom

Govoreći o liječenju oboljelih od bjesnoće, naveo je kako je ono uglavnom simptomatsko. Tu su uključene sve mjere intenzivnog liječenja, osobito umjetna respiracija. Zasad nema poznatog lijeka za liječenje bjesnoće u čovjeka.

Vampirski šišmiši

“Postoji tzv. protokol Milwaukee, koji je razvio Rodney Willoughby mlađi, a to je postupak koji se upotrebljava u slučajevima zaraze ljudi bjesnoćom. On uključuje stavljanje pacijenta u kemijski induciranu komu, s time da mu se prema navedenom protokolu daju antivirusni lijekovi kombinirani s ketaminom i amantadinom. Od 35 pacijenata koji su bili podvrgnuti tom protokolu svega je za troje dokumentirano preživljavanje bjesnoće. Mnogi autori zbog takvog neuspjeha i skupoće postupka zazivaju njegovo ukidanje”, naglasio je Vodopija.

Na pitanje može li se bjesnoća dobiti i na neki drugi način, a ne samo od zaražene životinje, odgovorio je kako postoje i drugi načini dobivanja bjesnoće, koji su izuzetno rijetki, a nisu povezani s uobičajenim načinima prijenosa, dakle ugrizom, ogrebotinom, slinom putem oštećene kože ili sluznica.

“To je inhalacija infektivnog aerosola u kojem je prisutan virus bjesnoće, a povezana je najčešće s vampirskim šišmišima, kakvih u Hrvatskoj nema, a osobe koje su potencijalno s tim u kontaktu uglavnom su laboratorijski radnici, veterinari, speleolozi, istraživači koji se bave šišmišima i ulaze u špilje…”, rekao je.

Transplantacija solidnih organa, npr. rožnice, jetara, pluća, također je opisana, ali vrlo su rijetko mogući prijenosi bjesnoće. Također, teoretski je moguć i prijenos bjesnoće na drugu osobu direktno od bolesnika koji boluje od bjesnoće, ali takvi slučajevi dosad nisu dokumentirani.

Postoji također, iznimno rijetko, i mogućnost zaraze infektivnim materijalom u laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće. Na kraju, osobe kojima se rasprsne mamac za oralnu vakcinaciju lisica protiv bjesnoće, odnosno kapsula u kojoj se nalazi živo oralno cjepivo protiv bjesnoće, trebaju se prema uputi Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane Ministarstva poljoprivrede cijepiti protiv bjesnoće.

Dosad je bilo nekoliko takvih slučajeva na području Hrvatske.

Znanstvenici napokon otkrili glavni uzrok debljanja: ‘Ovo je zlonamjerni demon koji je kriv za sve’

“Napominjem, ovo su iznimke koje se izuzetno rijetko viđaju u svakodnevnoj, rutinskoj praksi liječnika u antirabičnoj ambulanti”, istaknuo je doc. Vodopija.

Konačni cilj

Na koji se način u Hrvatskoj obilježava Svjetski dan borbe protiv bjesnoće?

“Svjetski dan borbe protiv bjesnoće obilježava se svake godine 28. rujna, na godišnjicu smrti Louisa Pasteura. Tom prigodom na mrežnim stranicama Referentnog centra za bjesnoću Ministarstva zdravstva koji se nalazi u sklopu Službe za epidemiologiju Zavoda ‘Dr. Andrija Štampar’, objavi se prigodni tekst o bjesnoći, u cilju senzibiliziranja javnosti o javnozdravstvenom značaju bjesnoće. Ovisno o važnim obljetnicama vezanima uz povijesne događaje o bjesnoći, organiziraju se prigodni simpoziji ili radionice, namijenjeni liječnicima i veterinarima. Cilj je podizanje svijesti u borbi protiv ove opake bolesti. Svake godine rabi se drugi moto odnosno ‘logo’ za obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv bjesnoće, a konačni je cilj da se humani slučajevi bjesnoće širom svijeta do 2030. godine svedu na nulu. Glavni princip je tzv. one health approach u koji se nastoje uključiti svi ključni čimbenici u odlučivanju i provedbi aktivnosti na terenu te podizanje svijesti u narodu u borbi protiv bjesnoće”, naglasio je Vodopija.

Sve više muškaraca pati od ozbiljnog poremećaja: ‘To je u zadnje vrijeme u velikom porastu’

Na kraju je rekao kako ljudi često imaju neopravdani strah od bjesnoće, no bjesnoće se ne treba bojati. Pogotovo zato što smo kao zemlja slobodni od bjesnoće, tako da već gotovo deset godina nije bilo zabilježenih slučajeva bjesnoće ni u divljih ni u domaćih životinja. To, međutim, nikako ne znači da ozljedu koju nam je zadala životinja treba zanemariti.

“Dapače, treba se javiti nadležnom liječniku opće obiteljske medicine ili u hitni prijam neke od bolnica ili klinika, koje će nakon obrade osobu po potrebi uputiti u antirabičnu ambulantu”, zaključio je doc. Vodopija.