Alarmantna studija otkriva koji je sport najopasniji za mozak: ‘Strašno, morat ćemo mijenjati pravila’

Nova studija otkriva da se rizik od razvoja progresivne degenerativne bolesti mozga poznate kao kronična traumatska encefalopatija (CTE) značajno povećava s godinama igranja ragbija i ponavljanjem udaraca u glavu.

CTE se smatra posljedicom ponavljanih udaraca u glavu koji mozak udaraju u stranu lubanje, oštećujući njegova tkiva.

Iako se dijagnoza može postaviti tek nakon smrti, CTE se najčešće manifestira u starijoj dobi u vidu problema s pamćenjem, promjena raspoloženja, depresije i demencije. Međutim, ljudima koji su umirali već sa 17 godina, dijagnosticirana je ta bolest.

Domaći sirup protiv kašlja brzo se spravlja: Koristi se već stoljećima, a trebaju vam samo dva sastojka

U ovoj novoj studiji, među 31 bivšim igračem ragbija koji su donirali svoje mozgove istraživanju, otprilike dvije trećine (68%) mozgova koje su pregledali neuropatolozi imalo je CTE. Dijagnoza nakon smrti postavljena je kod amaterskih i profesionalnih igrača.

Rizik od razvoja CTE-a bio je povezan s duljinom karijere igrača ragbija, pri čemu je svaka dodatna godina igranja povećavala rizik za 14 %.

‘Možemo spriječiti’

Devetnaest igrača prijavilo je povijest potresa, iako su potresi bili jednako česti i kod sportaša bez CTE-a, što sugerira da se broj nekonkuzijskih udaraca u glavu tijekom karijere igrača odražava na promjene u mozgu.

“CTE je bolest koju se može spriječiti. Postoji hitna potreba za smanjenjem ne samo broja udaraca u glavu, već i snage tih udaraca u ragbiju i drugim kontaktnim sportovima kako bi se zaštitili i spriječili CTE kod igrača”, tvrdi neuropatologinja i autorica studije Ann McKee sa Sveučilišta u Bostonu (Massachusetts, SAD).

Iako je ova studija mala, dodaje se drugom alarmantnom obrascu koji se počinje pojavljivati u kontaktnim sportovima. U nekoliko velikih post-mortem studija više od 90 % bivših NFL sportaša dijagnosticirano je s CTE-om. Ispitivanja američkog nogometa, australskog nogometa i sada ragbija pružaju slične šokantne rezultate.

“Ovi nalazi ukazuju na to da bismo mogli smanjiti rizik od CTE-a promjenama u načinu na koji nogometaši treniraju i igraju. Ako bismo smanjili broj udaraca u glavu i snagu tih udaraca na treninzima i tijekom igre, mogli bismo smanjiti vjerojatnost da sportaši razviju CTE”, zaključuje neuroznanstvenik Dan Daneshvar sa Sveučilišta Harvard (Boston, Massachusetts, SAD).