Plenković ima zanimljivu formulu za manjine: Evo kako funkcionira metoda četiri plus četiri

Svi su prolazni, ali ne i oni. Tako bi se ukratko mogao opisati status koji politički predstavnici nacionalnih manjina uživaju u suradnji s premijerom Andrejem Plenkovićem, koji je i tijekom pregovora s Domovinskim pokretom pokušavao pronaći način da zadovolji uvjete svojeg novog koalicijskog partnera, a da u isto vrijeme zadrži suradnju ponajprije sa SDSS-om, na čijem je čelu jedan od najdugovječnijih političara u našoj zemlji Milorad Pupovac.

Poznato je da je ekipa iz Pokreta istaknula kao preduvjet za potporu Plenkovićevoj vladi da iz vlasti bude izuzet SDSS, što Plenković i jest zadovoljio, no to nipošto ne znači da će se potpuno odreći nacionalnih manjina. Tako će manjinci, u skladu s njegovim najavama iznesenima uoči konstituiranja Sabora, imati jednog potpredsjednika Sabora, što je tek dio postignutih dogovora kojima je Plenković zasad uspio kupiti mir i među svojim starim, ali i među novim partnerima.

Po svemu sudeći, manjinski potpredsjednik Sabora bit će Furio Radin, najdugovječniji zastupnik koji je uoči kandidature na posljednjim parlamentarnim izborima najavljivao odlazak u mirovinu, od čega je očito odustao iako je po godinama odavno trebao živjeti umirovljeničkim životom.

Čekaju rasplet

Ono što će manjinci također dobiti jest Operativni program za razdoblje 2024. – 2028., i to znatno izdašniji nego što je bio u dosadašnjem mandatu. Plenković je tako postigao dogovor s manjinskim zastupnicima, pa i onima iz SDSS-a, koji kao rezerva čekaju rasplet oko funkcioniranja koalicije HDZ-a i DP-a. Oni, bez obzira na sve, ostaju vjerni Plenkoviću, i to u paketu.
“Jako mi je žao, ali ne mogu davati izjave dok Sabor ne bude konstituiran”, kaže Furio Radin koji je ostao uz SDSS, ali je spreman Plenkoviću pružiti ruku u svakom trenutku.

Isto vrijedi i za Pupovčeve SDSS-ovce, koji su spremni biti rezervoar glasova ako nešto zapne u novom savezu na desnici. Konkretno, kad je riječ o Radinu i njegovoj talijanskoj zajednici, Plenković je već počeo lobirati kod talijanske vlade da “podeblja” davanja za sve potrebe Talijana u Hrvatskoj. Takvo što se ne vidi dobro iz Zagreba, ali se itekako vidi iz Istre i Rijeke. Kad je nedavno popularni voditelj Robert Ferlin radio sprdnju od talijanske zastave i talijanske države, lokalna se zajednica pobunila i tražila od njega javnu ispriku.

U toj mikrosredini oni itekako znaju što rade, a iako je Radin na ovim izborima prvi put imao protukandidata, i to iz redova talijanske desnice, to neće smetati Plenkoviću da kao talijanska premijerka Giorgia Meloni lobira za povećanje sredstava za Talijane u Hrvatskoj. Tako će se odužiti Radinu za ovu podršku koja je za njega itekako osjetljiva jer je on ljevičarski Talijan, blizak IDS-u, a ne desnici u matičnoj državi. Ali Meloni je u posljednje vrijeme bliža njegovim pučanima u EU-u nego svojim radikalima iz kojih je iznikla, a kamoli njemačkom AfD-u, pa će Plenković s njom lako naći zajednički jezik u korist Radinovih sunarodnjaka.

Imaju dogovor

Očekuje se rast podrške Italije za bar 10 posto, ako ne i 20 u ovoj godini, a po potrebi i više do kraja mandata. Slično je i sa SDSS-om, koji je sto posto odan Plenkoviću. Davno su prošla vremena kad je SDSS bio blizak SDP-u i oni ne bi bili podržali SDP i Zorana Milanovića čak i da su bili uspješni u formiranju vlade. Milorad Pupovac smijao se, sa svojim suradnicima Anjom Šimpragom i Borisom Miloševićem, kad su iz DP-a od Plenkovića tražili da ih isključi iz svih kombinacija. Njima je potpuno svejedno kako će ih DP tretirati – oni imaju dogovor s Plenkovićem za plan B i mirno čekaju rasplet savezništva HDZ-a i DP-a.

Uostalom, Pupovac je jasno rekao kako ne očekuje ukidanje financiranja srpskih Novosti. “Novosti ne bi trebale doći u pitanje”, rekao je. “Njemu je potpuno svejedno kako će ići suradnja HDZ-a i DP-a. On je tu i on čeka – zasad će biti u statusu kakav je javnost imala prilike vidjeti na konstituirajućoj sjednici Sabora, a poslije će uskočiti kad god bude potrebno. Za to će Srbi u Hrvatskoj dobiti što god požele – a vrata za to su upravo Operativni program za manjine do 2028. Kako se stvari budu razvijale, tako će ih Plenković financirati. Za DP su namijenjene druge teme i drugi ustupci”, kažu najbliži Plenkovićevi suradnici.

Pupovac je najmoćniji političar u državi, iako nije u Vladi: Evo kako je to moguće

I dok Pupovac ostaje na poziciji i pritom ima razloga za zadovoljstvo, nezadovoljstvo ne krije donedavni saborski zastupnik i bivši potpredsjednik Vlade iz redova SDSS-a Boris Milošević, koji je zbog SDSS-ova trenutnog statusa ostao bez zastupničke fotelje te je i u razgovoru za Novosti kritizirao okolnosti sastavljanja većine u Hrvatskoj koje prema njegovim riječima predstavljaju ozbiljan korak unatrag u dosad uspostavljenim demokratskim standardima zemlje koja je članica EU-a. “Na položaj manjina u društvu još, i ne samo kod nas, najviše utječe stav vlasti prema manjinama jer nije dovoljno imati dobre zakone koji su podložni promjenama nagore. Potrebno je postojanje jake političke volje za provedbu zakona, a važne su i javne poruke vrhova državne vlasti. Negativna promjena u vrhu vlasti donosi negativnu atmosferu u društvu i međuljudskim i međuetničkim odnosima. Te stvari ne treba podcjenjivati”, poručio je Milošević najavljujući da predstavnici srpske nacionalne manjine neće biti dio nove parlamentarne većine i dio Vlade, što je po njegovu mišljenju u redu.

Najveće iznenađenje

Iako manjinci nakon svega ostaju dio jednog zajedničkog bloka od osam zastupnika, nedavno su se ipak raslojili u pogledu davanja potpisa Plenkoviću, kojega su formalno podržali Armin Hodžić, Vladimir Bilek, Robert Jankovics i Veljko Kajtazi koji, za razliku od ostalih manjinskih zastupnika, nije bio nesklon Milanoviću i SDP-u te je najavljivao mogućnost suradnje s tom opcijom, što se donekle moglo i pretpostaviti.

No nije se moglo pretpostaviti komu će potporu dati Hodžić koji je među zastupnicima manjina zapravo najveće iznenađenje jer prvi put ulazi u Sabor u kojem će predstavljati bošnjačku, albansku, slovensku i makedonsku nacionalnu manjinu. I dok su Hodžićevi kolege iz redova manjina do ulaska u Sabor uglavnom prošli lak put bez ozbiljnih konkurenata, on je morao pobijediti troje snažnih protukandidata, donedavnu manjinsku zastupnicu Eminu Lekaj Prljaskaj te Sulejmana Tabakovća i Šoipa Šoipija. Hodžić je na izborima na koncu uspio osvojiti 3357 glasova, a na birališta je izašlo 7213 birača od njih 43.318.

Iako se ovaj mladić koji je rođen u Zagrebu 1996. godine tek sada više spominje u medijima, on među bošnjačkom manjinom nije nepoznat jer se natjecao i na parlamentarnim izborima 2020. godine, kada je u Sabor umjesto njega uz potporu Unije Albanaca u Hrvatskoj ušla Lekaj Prljaskaj. Uoči ovih posljednjih izbora Bošnjaci koji žive u Hrvatskoj postigli su politički dogovor pa su prvi put u dva desetljeća na izbore izašli s Hodžićem kao jedinim kandidatom, koji je na temelju toga dogurao do sabornice. U njoj će predstavljati Bošnjake, koje i jest pozivao da glasaju za njega jer će u suprotnom oni kao narod u Hrvatskoj nestati i kao politička činjenica i kao politički čimbenik.

Kupnja glasova

Nakon održanih izbora i Hodžić je postao bitan politički čimbenik, dok je Bilek to ostao. On će u sabornici kao i dosad predstavljati češku i slovačku i nacionalnu manjinu, dok će mađarsku manjinu predstavljati Jankovics. On je pak u Sabor prvi put ušao nakon prijevremenih izbora 2016. godine, iako ga i otprije prati stigma HDZ-ova manjinca koji je vodio ratove sa svojim sunarodnjakom iz SDP-ovih redova Šandorom Juhasom, ali i s romskim predstavnikom Veljkom Kajtazijem koji je tvrdio da dobiva dojave kako se Romi deklariraju kao Mađari, za što od Jankovicsa dobivaju po 200 kuna.

Teorije o kupnji glasova Jankovics je demantirao iako ga je za to prozivao i Juhas, koji je protiv njega podnio i kaznenu prijavu, no ona je odbačena jer nije bilo moguće utvrditi da mađarski zastupnik stoji iza kupnje birača. Ono što je sada moguće utvrditi jest da svi manjinski zastupnici i dalje stoje iza premijera Andreja Plenkovića – neki formalno i službeno, a neki zahvaljujući pozadinskim dogovorima i raznim kompromisima na koje je Plenković pristao.

Sve u svemu, dugogodišnje savezništvo ostaje, a Hrvatska i dalje nastavlja voditi brigu o svojim manjinama, iako bi se naveliko dalo diskutirati i o tome što točno manjinske zajednice u našoj zemlji dobivaju od svojih političkih predstavnika, jer primjera radi Srbi u Hrvatskoj žive u ruralnim i najsiromašnijim sredinama, dok je istodobno njihov politički predstavnik Pupovac na glasu kao jedan od najutjecajnijih političara u zemlji, čiji je SDSS samo s Plenkovićem na vlasti proveo osam godina.