VLAHOVIĆ BI S DRŽAVOM TRAMPIO Croatia osiguranje za Aci Marine!

Dobivši za siću Croatia osiguranje od Linića, Ante Vlahović je ušao u jedan ozbiljan posao o kojem ne zna ama baš ništa. Zahvaljujući tom neznanju on je CO u najkraćem mogućem roku srozao na jadne grane, pa ga sada pokušava trampiti s državom za Aci Marine. Kada bi u tome uspio, Vlahović bi osvojio i ono što, figurativno rečeno, nije uspio ni Sulejman Veličanstveni u povijesnim ratovima.

Kao što smo u prošlom broju postavili pitanje odgovornosti Državnog odvjetništva, ali i Vlade RH, koji ništa nisu poduzimali po tužbama protiv Tvornice duhana Rovinj (TDR), sada bi bilo. ne samo zanimljivo nego i svrsishodno. istim institucijama postaviti još jedno pitanje: “Kako je moguće da ista (kosovska) bratija, na isti način uđe i u Croatia osiguranje kao što su svojedobno, na prijevaru, ušli u Zagrebačku banku? Tu je vlada Zorana Milanovića na velikoj kušnji, pogotovo kada se zna da je cijela privatizacija Croatia osiguranja išla preko bivšeg ministra financija Slavka Linića.

Podsjetimo, Linić je 2013. kao najjači ministar u tadašnjoj Vladi obmanjivao premijera Milanovića (neki tvrde da ga je zbog nečega držao u šaci!) prigodom donošenja važnih odluka o prodaji državne imovine. Tako je Linić, unatrag dvije godine, prije Vladine odluke o prihvaćanju dviju neobvezujućih ponuda za kupnju Croatia osiguranja, činio sve da se Adris grupa dočepa CO-a. I što se “Liniću tilo, to mu se i snilo”, samo što su se njegovi snovi pretvorili u stvarnost kada je Vlada, po njegovim naputcima, donijela odluku o prodaji Croatia osiguranja Anti Vlahoviću i njegovoj Adris grupi. Mnogi ekonomski analitičari su odmah nakon te Vladine odluke ustvrdili kako CO vrijedi mnogo više nego iznosi za koje ih Linić “daruje” Adris grupi.

Zanimljivo je u tom kontekstu navesti i činjenicu da je prodaja Croatia osiguranja povjerena Ministarstvu financija, na čijem je čelu bio Slavko Linić, a ne Ministarstvu gospodarstva, kako je to uobičajeno u uređenim državama. Razlog tome je samo jedan i jedini. Naime, resor gospodarstva drži Hrvatska narodna stranka i ministar Ivan Vrdoljak koji nije “sluga”Adris grupe, kako je svojedobno u Hrvatskom tjedniku napisao Tomislav Jelić. Imajući to u vidu nije ni čudno što se Slavko Linić rukama i nogama borio da HNS-u ne pripadne Croatia osiguranje. Kada je u tome uspio, Linić se osobno izborio za CO i na njegovo čelo stavio svog najlojalnijega čovjeka, inače osobu za specijalne Linićeve zadatke – Krešimira Starčevića. Linić je, naime, bio siguran da će ga Starčević bezuvjetno slušati i pripremati CO za Adris grupu.

No, kako je domaći duhanski monopolistički lobi ušao u goleme teškoće ulaskom Hrvatske u EU, silno bogatstvo koje su zgrnuli na štetnim pretvorbama trebalo je ubaciti u nove poslove. Naravno da je najbolje bilo “za sitniš” uzeti renomiranu državnu tvrtku kao što je CO, napisao je svojedobno kolega Tomislav Jelić. A da sve ostaje u krugu KOS-a, dakle onom istom koji je osnovao i Zagrebačku banku iz koje je i krenula privatizacija tvrtki koje su bile bitne institucijama bivše države, među kojima je najvažnija bila upravo Tvornica duhana Rovinj, o čemu smo pisali u prošlom broju, potvrđuje i poslovna karijera Krešimira Starčevća, Linićeva čovjeka broj 1.

Linić i Starčević ‘darovali’ CO Vlahoviću

Naime, iz Starčevićeve karijere izdvaja se jedan zanimljiv podatak – on je po završetku studija 1992., postao vježbenik u Odvjetničkome uredu Marijana Hanžekovića, zajedno sa svojim prijateljem Hrvojem Vojkovićem. Već tada su radili na provođenju i kontroli privatizacijskih procesa s tvrtkama koje je, najvjerojatnije po nalogu bivših obavještajnih struktura, ugovarao Marijan Hanžeković. No, poslovnu idilu Starčevića i “vražjeg odvjetnika” prekinulo je Starčevićevo nezadovoljstvo malom plaćom kod Hanžekovića (koji i inače slovi za jednog od najvećih škrtaca u Lijepoj našoj), te je 1999. otišao u Odvjetnički ured Porobija&Porobija, čiji su vlasnici nećaci akademika Jakše Barbića, tvorca skandaloznoga pretvorbeno-privatizacijskog zakona. Starčević je u tom odvjetničkom uredu najviše vremena provodio na privatizaciji Tvornice duhana Zagreb, za potrebe Tvornice duhana Rovinj.

Starčević je potom iz odvjetničke kancelarije prešao u Tvornicu duhana Rovinj, odnosno Adris grupu, s kojom je kao čelnik Fonda, navodno, imao “zanimljive” poslovne odnose. Spada li te “zanimljive” poslovne odnose i Starčevićev stan kojeg je nakon završetka mandata prvog čovjeka Hrvatskog fonda za privatizaciju 2004., kupio u Vlahovićevu Rovinju (Dubrovačka 18), a poslije toga i građevinsko zemljište u mjestu Bale nedaleko Pule, već su odavno trebale istražiti nadležne institucije, baš kao i neke njegove čudne privatizacijske poslove.

No, sama činjenica da je Krešimir Starčević u vremenu kada je bio prvi čovjek Fonda postao vlasnik nekretnina vrijednih više milijuna kuna, od čega je najvrjednija i najintrigantnija bila obiteljska kuća u elitnom sjevernom dijelu Zagreba, površine s garažom oko 500 četvornih metara, nije nimalo interesirala porezne obveznike. Kuću u Rockefellerovoj ulici 48, Starčević je kupio 2003. godine, upravo u vrijeme kad je bio prvi čovjek Fonda.

Dakle, zahvaljujući Slavku Liniću i njegovom čovjeku br. 1 za specijalne operacije Krešimiru Starčeviću, Ante Vlahović je na pladnju dobio Croatia osiguranje za mizeriju i tako ušao u jedan ozbiljan posao o kojem ne zna ama baš ništa. Upravo zahvaljujući tom neznanju, Vlahović je CO u najkraćem mogućem roku srozao na jadne grane, pa bi se sada rado izvukao iz svega. On bi, naime, tvrde insajderi, s državom trampio CO za Aci Marine, koje su u većinskom državnom vlasništvu, a najveći dioničar poslije države je turska Dogus grupa, jedna od najaktivnijih stranih investitora u Hrvatskoj.

Podsjetimo, varaždinski poduzetnik Davor Patafta je 2012. prodao svoj udio u Aci Marinama upravo turskoj Dogus grupi, koja je u tom trenutku u Hrvatskoj već bila vlasnik tri marine u Šibeniku i Zadru. A nakon što je 2014. Dogus grupa povećala vlasnički udjel u ACI-ju, postala je vlasnikom više od 10,86 posto dionica najvećeg sustava marina u Hrvatskoj, u kojem je država većinski vlasnik sa 78,5 postotnim udjelom.

Preuzeli vlast bez ispaljenog metka

Inače, Dogus grupa je nedavno od posrnulog tajkuna Dragutina Biondića, bivšeg vlasnika Centar banke, kupila luksuzni hotel Villa Dubrovnik, a kontinuiranim povećavanjem udjela u ACI-ju jasno daje do znanja da su njeni čelnici zainteresirani za preuzimanje najvećeg lanca marina na Jadranu. Upravo zbog tih razloga, Ante Vlahović pokušava trampiti s državom CO za Aci Marine. Ukoliko bi u tome uspio, Vlahović bi osvojio i ono što, figurativno rečeno, nije uspio ni Sulejman Veličanstveni u povijesnim ratovima. Potom bi on Aci Marine odmah mogao, nakon što pofarba i promijeni muringe u njima, prodati Dogus grupi!

Međutim, ima tu jedan mogući problem. Ne zna se, naime, kako bi se ta eventualna transakcija svidjela stvarnom vlasniku i osnivaču Zagrebačke banke,(vojno-obavještajnim strukturama bivše države) iz čijeg šinjela su izrasli i TDR, ali i druge tvrtke do kojih je KOS-u posebno stalo. Jer ni TDR, ni Zagrebačka banka ni ostale tvrtke iz tog kruga, ne mogu od sebe odmaknuti službe bivše države, pa bi u tom kontekstu i ta, eventualna, transakcija morala završiti preko Londonske burze.

Sada ponovno dolazimo do toga da su korijeni KOS-a preduboko u svim porama hrvatskoga društva. Da je to tako, potvrđuje i žalosna činjenica da od svih zemalja u regiji, jedino u Hrvatskoj nije pokrenuta nikakva ozbiljna proizvodnja u zadnjih 15-ak godina. Što je s teškom industrijom, ili pak s proizvodnjom visokonaplative vojne industrije, ali i ostalim granama industrijske proizvodnje? To kao da nikoga u Hrvatskoj ne zanima! Nikoga nije briga što su nama ostavili uvoz Milka čokolada i češnjaka iz Kine, kojeg uzgred budi rečeno, uvezemo za sitan novac, a onda ih veliki trgovački lanci čiji su vlasnici sve domoljub do domoljuba, poput Ivice Todorića i ostalih iz tog tajkunskoga jata, prodaju Hrvatima po desetak puta većoj cijeni!?

Zar nije skandalozno i strašno da se sve što se koristi u hotelima u Hrvatskoj, a koji su u stranom vlasništvu – uvozi? Nama ostaje samo trošak turističke takse, pranja posteljine i doručak. I kada danas naši branitelji i heroji Domovinskog rata, dvadeset godina nakon oslobodilačke “Oluje” pogledaju u čijim je rukama Lijepa naša, vjerojatno se pitaju, je li postojao i jedan realan razlog boriti se za ove koji danas u Hrvatskoj imaju političku i ekonomsku moć? Oni su preuzeli vlast bez ispaljenog metka, pa nam današnji vlastodršci i politički moćnici kao i vodeći tajkuni, od Todorića, Tedeschog, Vlahovića do Rajića i njima sličnih, objašnjavaju kako je glupo proizvoditi, već je puno bolje uvoziti!?

I dok nam oni zatupljuju mozak svojim “gospodarskim” tumačenjima, dotle hrvatska poljoprivreda, teška industrija i turizam polako, ali sigurno propadaju. A uvaženi naši veletajkuni bujaju i šire se cijelom regijom i nitko od nadležnih institucija nema hrabrosti upitati ih – otkud su stekli svo to silno bogatstvo, te kako su preko svojih banaka dobivali višemilijunske kredite za tvrtke koje bi ubrzo otjerali u stečaj?

Raskrinkavanje ‘junaka’ pretvorbene pljačke

Ponešto o tome bi možda mogao reći i Jozna (sve dozna) Manolić, čija istina iznesena u njegovoj knjizi – memoarima, mnoge iritira, pa ne bi bilo čudno da ga ti isti koji su jamili, a o kojima on progovara – proglase ludim. Takvima o kojima piše Manolić, primjerice o “junacima” pretvorbene pljačke u Hrvata, od Gregurića, Prke, Mateše, Rajića pa nadalje, dobro je došla Jožina teza da je Karamarko bio udbin doušnik. Tako su oni dobili prigodu upirati prst u ‘udbina doušnika’, kako bi skrenuli pozornost sa sebe i svojih lopovluka.

I dok će Karamarko na sudu dokazivati svoju nevinost glede Udbe, dotle prozvanim tajkunima i “junacima” pretvorbene pljačke ne pada na pamet ni oglasiti se u povodu Manolićeih izjava, a kamoli dokazivati svoju nevinost, kao Karamarko na sudu. Zna dobro Franjo Gregurić, kojeg je prozvao Manolić, koliko samo on ima putra na svojoj glavi i što je najvažnije, zna Gregurić vrlo dobro što o njemu i ostaloj kosovskoj bratiji u Hrvata zna Joža Manolić, koji je čvrsto odlučio ne odnijeti sve te silne tajne sa sobom na Mirogoj, nego ih podijeliti s hrvatskom javnošću, a po potrebi i s nadležnim institucijama.

Gledano kroz tu prizmu, priča o Anti Vlahoviću, Slavku Liniću i Krešimiru Starčeviću, najodgovornijem trojcu za posrtanje nekada moćne državne osiguravateljske kuće Croatia osiguranje, idealna je podloga za pisanje krimi romana o tome kako su nas isti ljudi, godinama, na isti način, sustavno uništavali i obmanjivali. U tom kontekstu još žalosnije zvuči priča da Vlahović sada pokušava trampiti s državom posrnuli CO za Aci marine!

Bolesni Vlahovićevi pokušaji iritiraju Milanovića

Ako Vlahović dođe u sukob s premijerom Zoranom Milanovićem, onda će to biti upravo zbog njegova bolesna pokušaja da se dokopa najvećeg sustava marina u Hrvatskoj, u kojem je država većinski vlasnik sa 78,5-postotnim udjelom. Milanović to sigurno neće dopustiti, jer naši pouzdani izvori tvrde da je on postao duboko svjestan da ga je i po pitanju prodaje Croatia osiguranja Vlahviću, obmanuo bivši ministar financija Slavko Linić. Stoga njegovo nedavno pojavljivanje na otvaranju luksuznog D-Resorta Dogus grupe u Šibeniku i slikanje s bogatim vlasnikom Feritom Sahenkom, nije nimalo slučajno.

Ne samo zbog toga što je tim otvaranjem, Dogus grupa obilježila završetak uspješnog projekta u Hrvatskoj u koji je uložila 45 milijuna eura, nego i zbog činjenice, a to je Milanović posebno i naglasio, što je Dogus grupa odabrala Hrvatsku kao destinaciju za ulaganje i da je pritom najvažnije da – “država ne smeta”. A s obzirom na činjenicu da je Dogus grupa vlasnik i 11-postotnog udjela u tvrtki ACI, na pitanje novinara – planiraju li povećavati udio u toj tvrtki, Burak Baykan, regionalni direktor za Hrvatsku je rekao da je odluka o privatizaciji i prodaji udjela – na državi.

Sudeći po Milanovićevoj nazočnosti na svečanom otvaranju luksuznog D-Resorta Dogus grupe u Šibeniku i njegovoj znakovitoj izjavi da je najvažnije da “država ne smeta”, sasvim je izvjesno da država ne bi smetala ni kada bi Dogus grupa povećala svoj udio u tvrtki Aci Marine. S povećavanjem njihovog udjela smanjuju se pak mogućnosti da Ante Vlahović ostvari svoj naum o trampi s državom Croatia osiguranja za Aci Marine.

A budu li njegovi pokušaji postajali učestaliji i bahatiji, država bi, tvrde insajderi, Vlahoviću mogla i zasmetati…