Domovinci imaju nevjerojatnu priliku vratiti Hrvate koji su godinama ‘zatočeni’ u Sloveniji

Formiranjem Vlade i njezinim izglasavanjem u Saboru završile su nedoumice vezane uz to tko će činiti saborsku većinu nakon proteklih parlamentarnih izbora. Hrvatska je tako dobila prvu vladu od neovisnosti u kojoj je jedna desna, nacionalna, stranka koja je desnija od HDZ-a. Ulazak Domovinskog pokreta u vladajuću većinu nije bio nimalo lak za vodstvo te stranke, ali ni za njezino članstvo i birače.

Posljedica je to žestokih sukoba između HDZ-a i DP-a koji su se odvijali u posljednje četiri godine. Javne kritike bile su obostrane. Domovinski pokret kritizirao je HDZ zbog servilnosti prema SDSS-u i Bruxellesu, odnosu prema Domovinskom ratu i braniteljima, afirmaciji rodnih ideologija u kulturnom i obrazovnom prostoru, masovnom iseljavanju mladih obitelji i nekontroliranom uvozu strane radne snage.

S druge strane, HDZ je kritizirao Domovinski pokret kao stranku koja je nedorasla europskim politikama te je čak u jednom trenutku zazivao sanitarni kordon oko te stranke kako nikada ne bi došla u priliku provoditi svoje politike. Odnosno, sudjelovati u vlasti.

Manevarski prostor

No politička realnost nešto je sasvim drugo pa je HDZ prvi srušio sanitarni kordon koji je postavio oko DP-a i pozvao tu stranku u vladajuću većinu. Biračko tijelo Domovinskog pokreta bilo je svjesno kako nema drugog rješenja za sastavljanje Vlade osim pregovora s HDZ-om. Mnogo toga bi desnica mogla oprostiti svom vodstvu osim bilo kakvog oblika koalicije sa strankama koje propagiraju jugoslavensko nasljeđe. Stoga je i manevarski prostor vodstva DP-a bio dosta sužen.

Nakon pregovora i objave kako će DP u budućoj vladi biti zadužen za tri resora mnogi su ostali razočarani. Ne toliko činjenicom što su samo tri resora pripala DP-u koliko time što među tim resorima nisu kultura ili obrazovanje. Identitetska ministarstva koja su bila sama srž DP-ovih javnih nastupa u posljednjih nekoliko godina. Prema izjavama izvora koji su bili upućeni u pregovarački proces, Andrej Plenković je ispred navedenih ministarstava povukao crvenu crtu. Prijeteći čak i novim izborima bude li se inzistiralo na tim resorima. U slučaju ponovljenih izbora HDZ bi odgovornost sasvim sigurno prebacio na DP.

Hrvatska dobiva novu heroinu: Tajanstvena Dubravka karijeru je gradila i u Afganistanu

Već je bila spremna i kampanja koja bi tu stranku prikazala kao foteljašku, pogotovo nakon što je HDZ pristao na glavni uvjet DP-a s početka pregovora – isključenje SDSS-a iz buduće vlasti. Koliko su Plenkovićeve prijetnje bile blef, a koliko utemeljene, pokazat će vrijeme. Međutim, ne treba sumnjati da je Plenković pokušao napraviti pakt s liberalnim opcijama koje su sada u oporbi te da će i u budućnosti čuvati tu opciju kao mogućnost za preslagivanje Vlade. Je li u pregovorima, pogotovo u ideološkom dijelu, DP prošao loše?

Simbol sustava

Teško je reći prije nego što bude poznata kompletna struktura svih ministarstava, javnih tvrtki i pripadajućih društava. Tek ćemo tada znati u kojoj je mjeri DP bio uspješan u pregovorima. Kad je riječ o kulturi, ona ne obuhvaća samo Ministarstvo kulture, iako je ono simbol cijelog sustava. Vrlo je važno u kojoj će mjeri stranke partneri projicirati svoj utjecaj u institucijama poput HRT-a, HAVC-a, Agencije za elektroničke medije… Mnogi su očekivali da će iz Programa rada Vlade iščitati više o odnosu novih partnera u budućoj vladi.

Međutim, pravu istinu o tome što je dogovoreno između HDZ-a i DP-a krije dokument koji se zove – koalicijski sporazum. Taj dokument nije javan i vjerojatno nikada nećemo znati sve pojedinosti i njegov sadržaj. Mirnoća i samouvjerenost kojom Stjepo Bartulica govori o realizaciji muzeja žrtava komunizma, iako se on izričito ne spominje u Programu rada Vlade, navodi nas na pomisao kako su takvi projekti definirani u koalicijskom sporazumu. Bartuličine istupe nitko iz HDZ-a nije demantirao pa ostaje otvoreno pitanje jesu li i druga, sporna, ideološka pitanja definirana navedenim sporazumom. Treba imati na umu kako se taktika HDZ-a, vezana uz ideološka pitanja, uglavnom svodila na to da se ona izbjegavaju ili guraju pod tepih.

Najzorniji je primjer takve taktike odnos prema pozdravu “Za dom spremni” i crvenoj zvijezdi petokraci. Sada već opjevano Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima proizvod je takve strategije HDZ-a. Ta ideološka komisija, kao nekada komisije centralnog komiteta, propisala je znanstvenoj zajednici i javnim tijelima kako se trebaju odnositi prema pojedinim temama iz nedavne prošlosti našeg naroda.

Uska korelacija

Naravno, nalaz takve komisije bio je u uskoj korelaciji s tada prevladavajućim političkim kretanjima na hrvatskoj političkoj sceni. On je na neki način dao legalitet koaliciji HDZ-a i SDSS-a. Međutim, ono što je mnogo opasnije, takav nalaz je legalizirao uporabu crvene zvijezde petokrake, a istodobno je izvan zakona stavio pozdrav “Za dom spremni”. Domovinski pokret sada ima priliku kroz institucije vratiti ravnotežu u društvu i ispraviti nepravde HDZ-a i SDSS-a prema povijesnoj istini. U tom smislu ovo je jedinstvena prilika za realizaciju nekih projekata koje smo dužni provesti još od stjecanja samostalnosti.

Jedan od takvih svakako je i povratak posmrtnih ostataka desetaka tisuća hrvatskih vojnika i civila koji su danas razbacani diljem Slovenije. Dužnost je ove države civilizacijski pokopati te ljude u njihovoj domovini. Bili su žrtve nezapamćenog pokolja nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ubijani su bez suda i presude, najčešće samo zato što su Hrvati. Krvožedni pobjednici natrpali su njihovim tijelima razna rudarska okna, jame i tenkovske rovove.

Domovinski pokret otkrio sve karte: ‘Ovo su naši ciljevi, borba za bolju Hrvatsku tek počinje’

Gradeći autoceste po Sloveniji, graditelji su nailazili i na desetke tisuća ubijenih Hrvata zakopanih u plitkim rovovima. Nakon što su ekshumirani, smješteni su u razna skladišta, nove masovne grobnice i kosturnice. Njihova matična država nikada nije pokazala ni najmanju želju da se njihovi ostaci vrate u domovinu i dostojno pokopaju. Osim šutnje države, neshvatljiva je i šutnja šire javnosti koja se pomirila s takvim stanjem. Ti ljudi koji i danas čekaju na dostojanstven pokop stigmatizirani su godinama od određenih političkih struktura u Hrvatskoj kao oni koji su zaslužili takav kraj. Tako su sljedbenici i dužnosnici komunističkog režima drugi put ubijali nevine žrtve Bleiburga i Križnog puta.

Najzorniji način

Domovinski pokret ima priliku vratiti te žrtve stravičnih pokolja u domovinu i organizirati im dostojanstven ispraćaj. Stoga u idućem razdoblju treba kadrovski i financijski ojačati određene službe u Ministarstvu branitelja. Posebno službu za zatočene i nestale koja je nadležna za ovu problematiku. Treba stupiti u kontakt sa slovenskim državnim vlastima i pripremiti sve za povratak i dostojanstven pokop žrtava. U tom procesu treba koristiti usluge ljudi koji su posvetili život toj problematici. Jedna od takvih osoba svakako je i slovenski istraživač Roman Leljak.

To nije nimalo lak posao. Hrvatska država mora odrediti i mjesto konačnog počivališta desetaka tisuća žrtava. Je li to Mirogoj ili Udbina ili možda neka treća lokacija, to trebaju odlučiti nadležne službe. Također, treba imati na umu kako neće biti moguće odjednom pokopati toliki broj ubijenih pa bi se trebao odrediti i datum u godini kada će se pokapati žrtve. Najbolje je da to bude na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima – 23. kolovoza. Tako bi se svake godine javnost na najzorniji način mogla podsjetiti u kojoj je mjeri komunizam bio zločinački režim i koliko je zla nanio hrvatskom narodu.