Životna tragedija uzdrmala je ovog asa Dinama, vjera mu je pomogla da ostane normalan nakon šoka

Nogomet je postao igra mišića i brzine uz dosta taktičkog nadmudrivanja. Sve više liči na onu američku verziju nego na sport kojeg smo voljeli. Nema više igrača koji su dizali publiku na noge svojim čudesnim driblinzima i potezima koji oduzimaju dah. Ima, ali su rijetki. U HNL-u to su Bruno Petković i Marko Livaja, a donedavno je Dinamo imao još jednog kako u Zagrebu vole reći “španera.”

Marko Tolić definicija je baš te riječi. Igrač sjajnog driblinga i tehnika s odličnim pregledom igre. “Desetka” starog kova u ovo moderno vrijeme kojeg je Maksimir obožavao zbog toga, ali i zbog toga što nikada nije krio ljubav prema plavoj boji. Njegova karijera je poprilično zanimljiva, a o tome najbolje govori podatak da je za samo 14 mjeseci došao iz druge lige do najdražeg mu Dinama.

Popularni “Tola” svoj nogometni put započeo je u Sesvetama, a ubrzo je kao talentirani klinac ostvario svoj san i priključio se Dinamovoj akademiji, ali i nju napušta vrlo brzo i vraća se doma u Sesvete da bi uskoro postao članom Lokomotive. U momčadi s Kajzerice proveo je 8 godina. Tri godine kao dio akademiji i pet godina kao dio prve ekipe iako je tu bilo mnogo posudba.

Vjera mu je pomogla

Kada je stupio u seniorski nogomet bio je daleko od prve lige. Bio je na posudbama u: Lučkom, Hrvatskom dragovoljcu, Gorici,  a još jednom se skrasio doma u Sesvetama. Tamo je proveo dvije godine na posudbi i isprofilirao se do kraja. Baš je tamo na drugoligaškim terenima pokazao da je spreman za velike stvari. U 58 nastupa zabio je 23 gola i nakon toga Lokomotiva nije imala više razlog držati ga na posudbi.

Vratili su ga u ljeto 2019. i napravili pravu stvar. Bila je to sezona kada je Lokomotiva igrala finale kupa i završila druga u prvenstvu, a Tolić je bio vođa te momčadi. U toj ekipi bili su danas itekako poznati igrači poput: Grbića, Jakića, Sammira, Kastratija, Karačića, a sve pod palicom Gorana Tomića. Nakon sezone u kojoj je skupio 36 nastupa za Lokomotivu i zabio 14 golova ,od čega se posebno pamti onaj Hajduku na Kranjčevievoj, stiglo mu je ispunjene sna. Poziv Dinama.

Nije dvojio ni sekunde. Postoje klubovi koji znače nešto više, a Toliću je upravo to Dinamo. Kao dijete odlazio je na Maksimir s ocem i bratom, a za Dinamo je bio spreman sjediti i na klupi do kraja karijere ako to znači da pomaže klubu. Nije se naigrao na veliku žalost navijača. Nadali su se da će ga više vidjeti, ali tek je ponekad dobio priliku oduševio potezom, ali većinom je igrao minimalno.

Ipak, jedan trenutak mu nitko ne može oduzeti. u Sezoni 21/22 Dinamo se borio za naslov s Rijekom, Osijekom i Hajdukom. Rijeka je prva “otpala” Hajduk je uskoro kiksao, a Osijek s Bjelicom izgubio kolo ranije baš od Dinama. Modri su putovali za Šibenik gdje bi pobjedom osigurali naslov prvaka. Ante Čačić uvrstio je Tolića u prvih 11. Stvarao je Dinamo prilike cijelo vrijeme, ali gola nije bilo sve do 39. minute. Tolić je zabio pogledao u nebo i sa suzama poljubio sveti grb, a zatim otrčao slaviti do navijača. Bilo je to ispunjene sna kojeg je cijeli život sanjao. Iza tih suza stoji jedna tužna priča.

Sestra mu je preminula 2006., a otac 2012. Braća i majka najviše su bili tu uz njega. Gol Šibeniku posvetio je svojoj obitelji: “Uvijek je bila uz mene. Imao sam sat vremena tramvajem i autobosom do škole, pa onda bih išao na trening. Bio sam umoran, a ona bi poslije treninga došla po mene, pa me ujutro opet vozila na trening. Sad je jako ponosna zbog mene, ne znam je li sretnija ona ili ja. Mislim da je ipak ona sretnija” rekao je za 24 sata.

U svemu tome pomogla mu je i vjera. Svaku utakmicu igra s majicom iz Međugorja ispod dresa: “Majica pokazuje moju vjeru, ona je s hodočašća u Međugorju. Meni je majka Željka uzor zbog svega što smo prošli u životu, bez vjere ne bismo bili ovdje. Otac Pere naglo je preminuo 2012. godine. Izgubio sam stariju sestru Mariju. Mama je uvijek bila uzor, uvijek je nastojala davati pozitivnu energiju, puno se ljudi čudilo kako je ona sve to izdržala, a kasnije i mi. Znam koliko je sad ponosna i velika joj hvala na svemu” rekao je za naš portal 2020.

U zimu 2022. otišao je u Maribor gdje je proveo godinu dana i bio najbolji igrač lige. Imao je brojku od 14 golova i 14 asistencija, ali navijači slovenskog kluba jednu stvar mu nikada ne mogu oprostiti. U finalu kupa 2022. pucao je penal za pobjedu Maribora u sudačkoj nadoknadi. Pokušao je izvesti “panenku”, ali je to napravio jako loše i Olimpija je na kraju uzela kup. Uprava i navijači bili su bijesni, ispričao se, a iako je bio najbolji igrao kluba za njega više nije bilo mjesta.

Tolić je sada u Slovanu Bratislavi. Kada je napustio Dinamo napisao je: “Posebnu zahvalu svojim suigracima ostavljam za kraj. Dijelio sam svlačionicu s najvećim igračima u povijesti kluba, ali prije svega velikim ljudima. Naučili ste me profesionalizmu, ogromnoj količini rada, odricanja, privrženosti klubu, a ono najbitnije, načinu na koji se bori i živi za sveti grb.”

Ide mu jako dobro u Slovačkoj te je u 28 nastupa zabio 10 golova. On je svoj san ostvario kada je obukao sveti plavi dres i za njega nema veće stvari.  Imao je trnovit put pun životnih prepreka, ali je sve uspio prebroditi. Veliki navijač Dinama koji je kao igrač golove slavio kao da je na tribinama, a to dokazuje koliko voli klub, a navijače se ne može lagati. Samo iskrena emocija prolazi kod njih, a Tolić ju je imao.