Dalića napadaju zbog njegove poniznosti, a zbog ove stvari postao je još jači u očima Hrvata

Jesmo li u pravu ako kažemo da je Zlatko Dalić jedan od naših najvećih trenera u povijesti, ako ne i najveći? Razmaženi i bahati kakvi već jesmo mnogi od nas neće lako doći do tog zaključka. Što samo pokazuje koliko smo nerealni i neobjektivni.

Čovjek koji je s hrvatskom reprezentacijom osvojio dvaput medalju na svjetskim smotrama, te doveo istu momčad do finala Lige nacija i dalje se suočava s kritikama, a najteže mu je bilo u jeku prošlih kvalifikacija. Kada su dva neočekivana poraza i njega stavili pred nikad teže ispite, jer rasplet više nije ovisio o Hrvatskoj nego o drugima. Izvukao se, a neki se čak zbog toga ponašaju ljutito. Zamjeraju mu njegovo isticanje vjere, priče o poniznosti i slične njegove osobne stavova. Što je jako ružno…

O tome ćemo samo par riječi. Ako su isticanje poniznosti i svoje vjere najveća greške Dalića onda je on uistinu – bezgrešan. Žalosno je što se jednog čovjeka, trenera, uostalom i pedagoga tako paušalno opisuje i kritizira. Samo zato što je vjernik. Nebulozno.

Dalić odličan u teškim okolnostima

Činjenica jest da Dalić kod nas radi u teškim okolnostima. I kako to vješto i dobro radi. On je ostvario tako dobre rezultate koje mi ne možemo negirati bilo kakvim kritikama i primjedbama. A stalno je suočen s njima. I nevjerojatno sve skupa dobro podnosi, siguran da niti jedan izbornik u povijesti to nije tako dobro podnosio. Makar je činjenica da mu je i najlakše od svih izbornika, što se tiče podnošenja kritika, jer ima najbolje rezultate. A zašto ima tako dobre rezultate?

Jest, dobar je trener, posvećen svom poslu, ima viziju, pa i sreću. Zato jer ga ne dira ništa drugo nego ono što će biti na terenu. I to je začarani pozitivni krug, ostvaruje uspjehe, tada sve kritike postaju bezvrijedne. Pa, možda mislimo da ih uopće i ne doživljava. No, on je iznad svih nas po nečemu drugome.

On zna da je naša nogometna scena klubaški podijeljena jače nego ikada prije. I to nas sve opterećuje. Njega ne. Tu je njegova snaga. A svi se bave tko pripada, ili je pripadao, Dinamu ili Hajduku. Secira se svaki igrač do detalja, malo je objektivnih kritičara, svi se pitaju zašto igra ovaj koji je iz Hajduka, ili je bio u Hajduku, a drugi viču što će nam toliko dinamovaca. Pa to je nonsens, to je užasno za spoznati, pročitati. Teško je i razumjeti kako to Dalić i izdrži. Pa se jedni vesele kako je jedan igrač nestao i što mu Dalić ide pomagati, a Dalić pomaže svima. A znate kako, time što pomaže sebi i nama kao navijačima reprezentacije.

Dalić ima ono što nitko nije imao

No, Zlatko Dalić ima nešto što nitko drugi prije nije imao. Rezultat je mjerilo svega, a ovdje je riječ o kontinuiranom rezultatu. Dugogodišnjem. Zlatko Dalić još je u procesu smjene generacija. I to je posao koji traži predviđanje budućnosti, usto morate i onim starijim pokazati da više nisu nedodirljivi. On je to izvodio, i izvodi maestralno. Zbog smjene generacija raširio je reprezentaciju na 25 ljudi. I od svakog zna što može dobiti. Jednu stvar pritom svi zaboravljaju.

Ovaj naporan ritam utakmica ne ostavlja vremena za treninge i pripreme.
Nekad su pripreme za ovakvu jednu utakmicu trajale sedam, pa i deset dana. Sjetite se onih priprema u Čateškim toplicama, dane i dane su igrači bili tamo s trenerom, dva treninga dnevno, uigravanje, prekidi, strategija. Sada toga nema. Sastanak je postao bitniji od treninga i vi na utakmicama danas gledate ono što ste nekad gledali na treninzima. Dalić tu ima odličnu percepciju. Bio je hrabar, nudio je povjerenje i tražio doprinos od svojih igrača. I sada to dobro štima”.

Ali, Dalić nije glup, dobro on zna što ga čeka nakon prvog kiksa. Dosad ga, ruku na srce nije imao. Ono što je pokvario, kao u zadnjim kvalifikacijama, brzo je i popravio. I zacijelo Dalić zna da smo u kritikama nakon razočaranja najgori na svijetu.

Moramo se malo i prizemljiti

Dogodi li se, primjerice, da ne prođemo paklenu skupinu na Euru optužiti će ga opet da je preferirao jedne, zanemarivao druge, da nema pojma i tko zna što još ne. Kako može ne imati pojma čovjek koji nas odvede na tri velika natjecanja, dođe do finala SP, do finala Lige nacija? Sada će se stvarati atmosfera da smo predodređeni da ponovimo uspjeh iz Rusije, Katara…

Teško Dalić može protiv tako pokvarene javnosti, ali može u svom zatvorenom krugu. Naučio je on igrače što hoće, a što neće. Mi bi se ipak morali malo prizemljiti. Znamo li mi uopće koja je snaga europskog nogometa. Koji su tu sve igrači, koji se tu novac vrti? Pa se postavlja pitanje što mi tu uopće tražimo.

Za nas je odlazak na Euro već veličanstven uspjeh. Samo da nam se riješiti klubaštva, gledanja preko nišana jedni na druge, samo da si pružimo ruku i podršku. Optuživati da je Dalić bliži jednima, a udaljeniji od drugih je bezobrazno.

Izabrao je Hrvatsku, ali onda preokret: Postavili su bombu u bratovoj ljekarni i odbio je Hrvate

Ajmo iskreno, Dalić je vezan uz Split, uostalom, hajdukovac je, od toga ne bježi, no nisu njegove simpatije prema Splitu bile temelj odluke da pošto-poto “pogura” Split kao domaćina utakmica reprezentacije. Ni slučajno. Dalić je itekako svjestan da je reprezentacija “vlasništvo” cijele zemlje, svih ljudi i da se od te činjenice ne smije bježati.

Dalić je dobro znao i sljedeće, da bi bila najveća šteta, opasnost i nesreća za naš nogomet i društvo bio i daljnji nedolazak reprezentacije u Splitu. A onda je Split sve vratio reprezentaciji, kao i reprezentacija Splitu, u toj presudnoj kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na SP u Kataru. Split je pobjedom protiv Rusije 1:0 čak skinuo epitet “pečat ukletog stadiona”, kako su ga zvali nedobronamjernici. Koji su uživali u hrvatskom raskolu i nejedinstvu.

To što se cijela država ne može pobrinuti da Zagreb ne može dobiti stadion kakav zaslužuje nije Dalićev krimen. Kao što nije ni njegova greška što je Hrvatska bila nogometno bila centralizirana, ako su nam najbolji klubovi, povijesno i rezultatski Dinamo i Hajduk, ako smo zaista ne samo deklarativno za decentralizaciju zemlje, onda je Split morao imati barem naizgled ravnopravan status sa Zagrebom u pogledu igranja utakmica hrvatske momčadi. Kada se godinama zaobilazio Split nitko nije pitao navijače, one iz Splita, Hercegovine, Hrvatske, dijaspore koji su silno htjeli povratak nacionalne momčadi u Split.

Zlatko Dalić zapravo dao nam je sve. Rezultate, mir, rješio sukobe oko domačinstava reprezentacije. Jest, svega toga ne bi bilo da nije bilo rezultata. Oni su temelj svega. Kako još ima onih koji misle da ne valja?

Doći će dani, bojimo se i pomisliti, kada nam reprezentacija neće biti top topova. I sjećati ćemo se ovih godina tko zna na koji način. I često ćemo misliti na Zlatka Dalića…