Kako je Vatreni spasio Hajduk od bankrota, ali nikako nije želio taj transfer

Profesionalni nogomet u kojem se vrte milijarde eura, nemilosrdan je što se tiče kupnje i preprodaje najtraženije ‘robe’ ili igrača, koji rijetko kada mogu utjecati na svoju sudbinu, ako ih klub želi prodati ili poslati na posudbu, jer oni su njihovo ‘vlasništvo’.

Priča (pre)ranog odlaska iz kluba, kako bi se napunila blagajna i osigurala budućnost česta je među našim ligašima, a takvu sudbinu proživio je tada 19-godišnji Mario Pašalić, koji je svojim transferom spasio Hajduk od teške sudbine.

Mario je 2014. godine u ljetnom prijelaznom roku prešao za mizernih dva i pol milijuna eura iz Hajduka u Chelsea, a već tada mladi igrač bio je prava zvijezda bilih i pred njim  je bila velika karijera, ali trebalo je spašavati klub iz ponora besparice.

Nisam želio transfer

“Kao dijete Hajduka jedino što sam godinama provedenim u omladinskoj školi Hajduka sanjao, bilo je to da zaigram za prvu momčad Hajduka. Maštao sam svakodnevno o tome da zaigram na prepunom Poljudu u dresu Hajduka. Jako brzo sam to ostvario, ne samo to nego i jako puno ostalog, u samo jednoj odigranoj sezoni na Poljudu.

Pola godine prije ponude Chelseaja došla je ponuda talijanske Catanije. Bio je to moj početak seniorske karijere. Imao sam 18 godina. Bilo mi je drago da je netko iz jedne od liga petice tako rano prepoznao nešto u meni. Međutim, nisam prihvatio tu ponudu, bilo je prerano za bilo kakav odlazak. Smatrao sam da je ispravno ostati i dalje u svom domaćem okruženju, nastaviti se razvijati i dati nešto svom matičnom klubu.

Već pola godine nakon toga, nakon što sam odigrao dobar prvi dio svoje prve seniorske sezone, između ostalog i zabio dva gola Dinamu na Poljudu, došla je ponuda Chelseaja. Imao sam isti stav kao i kod ponude Catanije. Financije me uopće nisu zanimale, vjerovao sam da će i to jednog dana doći ako ću ići postupno, ako ne budem preskakao stepenice. Imao sam veliku želju dugo ostati u svom klubu i napraviti velike stvari. Naravno, lijepo je da te želi velikan europskog nogometa, međutim, bio sam svjestan što nosi potpis za takav klub s 19 godina i što me sve čeka da se dokažem i dobijem priliku i zaigrati za takav klub. Odbio sam odlazak u London na bilo kakve pregovore, nisam bio zainteresiran za transfer”, ispričao je Pašalić u jednom intervjuu.

Spašavao klub

“Hajduk je bio u katastrofalnoj financijskoj situaciji i ljudi u klubu uvjeravali su me da je ta ponuda jedini spas, jedini izlaz iz takve situacije. Govorili su mi da ako odbijem tu ponudu, klub će vjerojatno staviti „ključ u bravu“. Kao dječak iz Dalmacije koji je maštao jednog dana zaigrati za Hajduk, koji živi za Hajduk, osjećao sam ogroman pritisak i odgovornost tih dana. Donio sam odluku da ću ipak potpisati za Chelsea kako Hajduk ne bi imao problema”, objasnio je svoj potez Pašalić, na čiji povratak zazivaju poljudske tribine.

Period u Cheseaju je zapravo bio ispunjen samo posudbama pa je tako Mario u šest godina provedenih u londonskom velikanu igrao za sve, samo ne za Bluese.

Prva posudba bila je u Španjolski Elche, da bi sezonu iza toga proveo u Francuskom Monacu, u Milanu je igrao odlično, svojim penalom u Superkupu protiv Juventusa donio je prvi trofej rosso – nerima nakon pat godina, ali taj transfer mu je propao zbog promjene vlasničke strukture Milana. Nakon sezone provedene u Spartaku iz Moskve, Pašalić napokon pronalazi klub, Atalantu.

Nelle ultime 6 stagioni, cioè dal suo arrivo all’Atalanta, nessun centrocampista ha segnato quanto Mario Pašalić 👏

🇭🇷 41 – Mario Pašalić
🇷🇸 40 – Sergej Milinković-Savić
🇸🇮 36 – Josip Iličić
🇹🇷 35 – Hakan Çalhanoğlu
🇪🇸 33 – Luis Alberto pic.twitter.com/cBfLNwWdlL

— Cronache di spogliatoio (@CronacheTweet) February 4, 2024

Bergamo i Vatreni

Svoje mjesto pod suncem Pašalić je pronašao u Atalanti, kamo je prešao iz Chelseaja za 14 i pol milijuna eura, a u Bergamu Mario je postao standardni član udarne postave, iako ove sezone ne igra onoliko koliko bi htio.

Ipak Pašalić je u utakmici protiv Lazia postao najefikasniji vezni igrač u zadnjih pet godina u Serie A, zabio je 41 pogodak, ali kako smo već ustvrdili, profesionalni nogomet ne poznaje emocije pa se može dogoditi da Mario napusti Bergamo na kraju sezone.

Mario Pašalić zabio je i neke krucijalne golove za Hrvatsku reprezentaciju, čiji je član od 2014. godine, ali i tu je kako sam kaže strpljivo čekao svoju priliku i stvari su za njega legle na svoje mjesto.

Čekao priliku

Dugo sam dio reprezentacije, ali oduvijek smo imali fenomenalan vezni red, igrače koji su igrali te i dalje igraju u najvećim klubovima, tako da se bilo jako teško izboriti za minutažu. Tek sam zadnje dvije, tri godine počeo dobivati ozbiljnije prilike da se nametnem. Shvaćao sam prijateljske utakmice kao šansu da se izborim za svoje mjesto te sam im pristupao kao da je svaka od njih moja finalna, da se dokažem.

Dobio sam šansu od prve minute u nekoliko prijateljskih utakmica zaredom i iskoristio to zabivši par pogodaka te sam tako, malo pomalo, došao i do toga da bih počeo i neke od službenih utakmica. I to sam odradio dobro, ponovno zabio neke važne golove da bih na kraju kvalifikacija za nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Katru završio kao jedan od najstandardnijih u ekipi.

Također u Ligi nacija. Bio sam strpljiv, čekao svoju šansu, znao sam da će kad tad doći. A u međuvremenu radio na sebi te bio fokusiran na to da budem maksimalno spreman onda kada šansa dođe. Što se Rusije 2018. tiče, naravno da mi je žao što nisam bio dio ekipe na prvenstvu. Izbornik je tako odlučio i ja sam to poštovao. Na kraju, ostvaren je povijesni uspjeh za hrvatski sport te mu se ne može ništa prigovoriti, pokazalo se da je pogodio s izborom igrača”, ispričao je o svojoj ulozi među Vatrenima Mario Pašalić.

Poznatog sportaša žena je napustila, a on se odao boci: ‘Umro od tuge koja se zove Jugoslavija’

Priča Maria Pašalića na kraju je imala sretan završetak, ali je isto tako mogla krenuti u neželjenom pravcu, no Mario je pokazao kako se strpljivi rad i kvaliteta na kraju uvijek dokažu i pokažu, kao u njegovom slučaju.