KAKO JE POZNATI IGRAČ JUGOSLAVIJE ZAVRŠIO U SKLADIŠTU! ‘Plaća mi je 400 eura, sve sam izgubio, nemojte završiti kao ja!’

Nije ga bilo dugo u medijima, ali odlučio je otvoriti dušu, podijeliti svoje probleme s javnosti.

U životu Predraga Spasića u jednom trenutku sve je išlo kao “podmazano”, ali danas je daleko od “raja”. Igrao je za Real, bio reprezentativac Jugoslavije, a danas taj 57-godišnjak radi u skladištu.

“Uložio sam neka sredstva u tvrtku koja je propala zbog bombardiranja i svega što se događalo, doživio sam financijski fijasko. Nakon toga sam bio razočaran. Pao sam u depresiju i još neke loše stvari su mi se dogodile u životu, pa deset godina sam se borio sam sa sobom i uz pomoć obitelji, brata Bojana i liječnika koji mi je puno pomogao, uspio sam se stabilizirati i izliječiti od depresije,” rekao je Predrag Spasić za Sportklub.

Nije se snašao

Najpoznatiji potez Spasića kao igrača Real Madrida bio je njegov autogol na Camp Nouu, u utakmici koja je završila 2:1 za Barcelonu, a njegov nesretni udarac završio je utakmicu. Bilo je to njegovo potonuće kao igrača “Kraljeva”.

“To je jedino što bih promijenio da mogu. I to što sam prestao igrati relativno mlad, a prestao sam s 30 godina. To ružno sjećanje na autogol me stalno pratilo i ostavilo loš dojam. I sada kada sam pogledam taj gol, izgleda da nisam mogao vjerovati da mi se tako nešto dogodilo.”, rekao je i nastavlja:

“Izgleda da se takve stvari ponekad događaju. Golman Pedro Haro krenuo je na loptu i rekao da je njegova. Zabio sam glavom gdje ne treba. Najgore mi je bilo kad su mi navijači Barcelone skandirali ime. Pobijedili su nas tada 2:1,” rekao je Spasić.

Na temu reći će i ovo:

“Znam da je predsjednik Mendoza bio ljut, pa nisam igrao idućih pet utakmica. Bilo je i u novinama, kao “ja ne znam što je Spasić htio u tom trenutku”, tko zna koju aluziju i na što su mislili, ali nisam imao priliku pokazati se u boljem svjetlu.”

Uvjerio je kako postoji i druga strana života sportaša.

“Tu sam priču osjetio na vlastitoj koži i savjetovao bih mladima da se brinu o tome kada završe karijeru, da ne dođu u situaciju u kojoj sam ja završio.”

Sve mu se promijenilo.

“Mogu samo reći da sam sada potpuno normalan i da danas neke stvari vidim i cijenim drugačije. A u tom periodu sam radio i neke krive stvari, koje su se jako loše odrazile na moj privatni i društveni život. Radim u firmi koja se bavi uvozom robe iz Turske, ja sam tu kao pomoćni radnik koji distribuira dalje po Srbiji”.