Hrvati su nudili više, ali veliki igrač odabrao je Beograd: Zbog riječi o Modriću je kasnije požalio

Velika je serija uspjeha hrvatskog reprezentativnog nogometa otkako je Hrvatska samostalna, a prije toga, mnogi asovi iz velike generacije Vatrenih iz ’90-ih su igrački odrastali u jakoj konkurenciji u nekadašnjoj Jugoslaviji, a dio tog društva bio je i jedan as iz današnje Sjeverne Makedonije. Pamti se kakav je strijelac bio Darko Pančev, koji se u klupskoj karijeri proslavio u dresu beogradske Crvene zvezde i tema je našeg feljtona o starim nogometnim majstorima.

Darko Pančev je karijeru počeo u Vardaru, a potom je naredni korak u karijeri napravio odlaskom u Crvenu zvezdu za koju je u tri sezone zabio čak 116 golova. Pančev je postigao odlučujući pogodak u izvođenju jedanaesteraca protiv Marseillea u finalu Kupa europskih prvaka 1991. kada je Crvena osvojila naslov, nakon 120 minuta finale utakmice protiv Marseillea u Bariju 1991. godine. Taj njegov odlučujući pogodak koji je signalizirao slavlje za ‘crveno-bijele’ postao je antologijski.

Nakon raspada Jugoslavije otišao je u inozemstvo, no nije se proslavio u talijanskom Interu, njemačkim klubovima Leipzigu i Fortuni Düsseldorf, a potom u švicarskom Sionu. S već 32 godine je završio karijeru, a u njoj je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 27 utakmica i postigao 17 pogodaka. Nastupao je šest puta i za nacionalnu vrstu Makedonije, postigavši jedan gol.

Osvanuo na Marakani

Kako je iz Vardara 1987. godine, nakon što je skopskom klubu administrativnom odlukom tadašnjeg predsjednika Nogometnog saveza Jugoslavije Slavko Šajber oduzeo naslov prvaka, Darko Pančev uopće osvanuo na beogradskoj Marakani. Sam se prisjeća:

“Džajić je gradio novu momčad, i doveo je puno talentiranih mladih igrača, među ostalima i mene. Želio sam napredovati i prihvatio sam ponudu. Da, istina je da su me tražili Hajduk, Dinamo i Partizan, čak su mi nudili i bolje uvjete od Zvezde, ponajprije Hajduk, ali bio sam navijač Zvezde i dao sam riječ Džajiću.”

On je uistinu najbolje godine karijere dao Crvenoj zvezdi s kojom je osvojio tri uzastopna naslova prvaka Jugoslavije te je svaki puta bio najbolji strijelac prvenstva. Nadalje, ovo je zanimljivo, Darko Pančev je u sezoni 1990/1991 s 34 pogotka bio najbolji strijelac u svim europskim nacionalnim prvenstvima te je trebao dobiti “Zlatnu kopačku”, ali je UEFA jugoslavensko prvenstvo proglasila neslužbenim. Nagrada mu je uručena 15 godina kasnije, 3. kolovoza 2006. u Skoplju. Uručili su mu je Dragan Džajić, Michel Platini i Dragan Stojković.

Slabo prošao u Interu

Potom, 1992. godine Pančev potpisuje ugovor za milanski Inter. Međutim, epizoda u Interu nije bila pretjerano uspješna, odigrao je tek 19 utakmica uz samo tri postignuta pogotka. Bio je toliko neprimjetan da je u jednoj anketi proglašen čak najgorim pojačanjem u povijesti milanskog ‘plavo-crnog’ kluba. Jednostavno, nije se snašao.

U siječnju 1994. otišao je na posudbu u njemački klub VFB Leipzig, gdje je odigrao samo nekoliko utakmica i postigao dva gola. Nakon toga se ponovo vraća u Inter na godinu dana, odakle prelazi u Fortunu Düsseldorf. Karijeru je završio 1997. u švicarskom klubu FC Sion. U svim tim sezonama nije imao naročitih postignuća, za ne vjerovati.

“Nakon karijere tri puta bio je kao sportski direktor u Vardaru, a i kasnije je pozorno nastavio pratiti nogomet, ali je u njemu manje aktivan. Štoviše, jednom prilikom je rekao da je čak i zagovornik regionalne lige, sa zanimljivim razmišljanjem o natjecanju koje se nedavno ponovno aktualiziralo s planovima Mađara da se takva liga stvori…

‘Ne gledam kroz nacionalizam’

“Mene su učili da na stvari ne gledam kroz nacionalizam. Nesretne godine treba ostaviti iza sebe. Bude li se ikada organizirala takva liga, svi bi mogli dobiti zbog jakih utakmica. Mislim da tu najviše koče hrvatski i srpski klubovi, ostali bi rado prihvatili regionalnu ligu. Kako mogu bez problema skupa igrati košarkaši, rukometaši, vaterpolisti? Zašto oni mogu, a nogometaši ne mogu? U karijeri sam prošao sve omladinske selekcije u bivšoj Jugoslaviji i igrao za A selekciju. Igrao sam sa Slovencima, Srbima, Hrvatima, Crnogorcima, Albancima, Bosancima”, kaže Pančev, koji je hvalio hrvatski nogomet.

“Jedino Hrvatska ima kontinuitet. Smjena generacija će dovesti do toga da malo padne, ali imaju iskustva i bit će ponovo dobri. Činjenica je su da su Slovenija i Crna Gora kvalitativno pali, dok za BiH smatram da treba pružati više. Koja god ex-ju republika napravi rezultat meni je drago. Ne mogu navijati za Škotsku ili Belgiju, normalno je za Hrvatsku, Sloveniju, Crnu Goru, valjda smo tako odgojeni, u tom duhu. Ja vam pratim i sva ta prvenstva država bivše Jugoslavije. Zahvaljujući Arenasportu i pratim srpsko, bosansko, hrvatsko prvenstvo. Mlađima kažem, radije ću gledati utakmicu Hajduk – Rijeka nego Arsenal – Southampton. To je sasvim korektan nogomet, iako daleko od nivoa one jugoslavenske lige, ali možda će se jednog dana vratiti i ta kvaliteta”, kazao je.

Prije četiri godine uzburkao je javnost u nas jednom izjavom kojom je ‘na zub’ pomalo uzeo Luku Modrića. “Svakako je veliki igrač, jedan od najvećih s ovih prostora. Ali nogomet je zbog toga zanimljiv, puno puta daje, ali i uzima. Mislim da on nije ni najbolji hrvatski igrač u povijesti, a svakako nije najbolji na ovim prostorima. Bez obzira na sve velike nagrade koje je sasvim zasluženo osvojio”, pričao je Pančev.

Kasnije je govorio da ga se krivo protumačilo. Nakon što je Modrić dosegao pet osvojenih trofeja u Ligi prvaka s Real Madridom te srebro i broncu sa svjetskih smotri s Hrvatskom, Pančevu je zbog ranijih riječi bilo i pomalo neugodno. Uostalom, na Modriću su mnogi pali i bili ismijani…

Mamić je zadovoljno trljao ruke kad ga je oteo Beograđanima, ali nije baš ispalo kako je htio