PRIČA O LEGENDARNOM ĆELAVCU: Sudac koji je bio popularan kao najveći nogometaši, a suđenju je dao posve novu dimenziju

Danas je Collina član Uefinog sudačkog odbora, usto je i savjetnik talijanske nogometne sudačke udruge, ali je i izvrstan predavač, te rado viđen gost u svim sportskim, napose nogometnim krugovima. Ima se čime pohvaliti, čak šest puta uzastopce je za sudačke karijere bio proglašavan "sucem godine".

Smatra ga se najboljim nogometnim sucem svih vremena, pita ga se za mišljenje, njegov stav se uvažava, spominje ga se baš uvijek kada sudac svojim greškama napravi kraval na terenu.
On je Pierluigi Collina, talijanski nogometni arbitar, u mirovini već 13 godina, no opet sveprisutan u svim nogometnim razgovorima i događajima. Oglasio se i nedavno, nakon slabog suđenja Nijemca Denisa Aytekina koji je napravio svu silu grešaka na utakmici Lige Prvaka Barcelone i PSG-a (6-1).

Danas je Collina član Uefinog sudačkog odbora, usto je i savjetnik talijanske nogometne sudačke udruge, ali je i izvrstan predavač, te rado viđen gost u svim sportskim, napose nogometnim krugovima. Ima se čime pohvaliti, čak šest puta uzastopce je za sudačke karijere bio proglašavan “sucem godine”.

Collina je rođen 13. veljače 1960. u Bologni u kojoj je i pohađao Sveučilište, završio je ekonomiju. Igrao je nogomet u svojim tinejdžerskim godinama, a jednom se iz znatiželje prijavio za sudački tečaj. I veliki talent je bio otkriven. Napredak je bio zapanjujuć, u svakoj utakmici suparnici su bili zadovoljni suđenjem. Nakon tri sezone u Trećoj i Drugoj ligi završio je na listi za Prvu ligu, Gdje je 1995. godine odsudio čak 43 utakmice.

Fifa je to primjetila i postavila ga na popis za suđenje na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godne, gdje je sudio i finalnu utakmicu Nigerije i Argentine. Svijet je počeo govoriti o sjajnom arbitru neobičnog izgleda, ćela, s očima koje prodiru bio je meta fotoreportera, ali i uzrok straha kod nediscipliniranih nogometaša.
Collina je, naime, bolovao od alopecije zbog koje je ostao bez svih dlaka na licu. Novinari su ga prozvali _ Kojak, aludirajući na popularnog lika iz televizijskih serija kojeg je utjelovio pred kamerama Yul Brinner.

Već 1999. godine, nakon sjajno odsuđenih brojnih utakmica, sudio je finale Lige prvaka, dvoboj Bayerna i Manchester Uniteda, kada je pri rezultatu 1-0 za Bayern odredio da se odigrao još tri minute sudačke nadoknade. I u tih tri minute United je zabio dva gola i napravio povijesni preokret o kojem se još i danas priča.
U 2002. godine, na finalu svjetske smotre u Japanu sudio je finale Brazila i Njemačke, trijumfirali su Brazilci. Potom dvije godine kasnije finale Kupa uefa, Valencia – Marseille, U veljači 2005. godine, imao je sve preduvjete za sudačku mirovinu, imao je 45 godina. Njegovi posljednji veliki zadaci bili su na europskoj smotri u Portugalu 2004. godine.

Fifa je namjeravala pomaknuti dobnu granicu za odlazak sudaca u mirovinu, sve zbog Colline. Ipak, kako je Collina bio neka vrsta manekena Opela koji je bio sponzor Milana to je zaključio da bi s nastavkom suđenja bio u sukobu interesa i ostavio se zviždaljke.

Toliko je bio popularan da se nalazio na naslovnim stranicama računalnih igrica, kreditnih kartica. Ono što je prije bilo rezervirano samo za igrače i trenera sada je bilo dostupno i jednom sucu.
Još 2003. godine objavio je autobiografiju Le Mie Regole del Gioco, a nakon umirovljenja počeo je raditi kao financijski savjetnik. Institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) iz Koelna donio je ljestvicu najboljih sudaca svijeta u posljednjih 30 godina, od 1987. do danas… Na prvom mjestu nalazi se baš legendarni talijanski sudac Pierluigi Collina, tijesno ispred Nijemca dr. Markusa Merka. Slijede Danci Kim Milton Nielsen i Peter Mikkelsen, pa najbolje plasirani Južnoamerikanac, Kolumbijac Oscar Julian Ruiz. U Topu 10 nalazi se čak šest sudaca koji nikada nisu osvojili nagrade za najboljeg unutar jedne godine, ali su pokazali kvalitetu tijekom dugog perioda vremena.

Njegova najpoznatija izjava jest o sudačkoj slavi. Koje se je grozio:
“Nadam se da su razlog zašto neki sudac postaje slavan njegove odluke na terenu. Slavan u pozitivnom smislu. Naravno, ako donosi previše loših odluka, postati će slavan iz suprotnih razloga. Zato nije bitno je li sudac slavan ili ne, nego je li korektan i dobar”.

Nekoliko dana nakon što je Fifa odobrila testiranje pregledanja snimaka tijekom utakmica u sezoni 2017/18. Collina je priznao kako bi bio “frustriran” kada bi morao raditi uz pomoć video-tehnologije.

“Da sam danas sudac bio bih frustriran što će moj posao zavisiti od slike kojoj nemam pristupa i koja nema veze s mojom vještinom. Gianni Infantino kaže da moramo biti otvoreni prema razvoju nogometa, i ja se slažem. Vidit ćemo, analizirat ćemo sve i onda odlučiti može li to biti primijenjeno tijekom utakmica. Cilj je da se poštuje tečnost igre”, rekao je Collina u intervjuu za list “La Gazzetta dello Sport”.

Često se sjeti tog finala Bayerna i Manchester Uniteda.

“Ali, ne sjetim se zbog same utakmice, nego zbog toga što je ta utakmica značila za mnoge ljude, zbog velike odgovornosti. Ali, i zbog sebe samog. Sudio sam finale Lige prvaka kada sam imao 39 godina i dobro sam to odradio, ali greška u tom finalu je mogla ugroziti moju budućnost kao suca. Dakle, odgovornost na toj utakmici je i za mene osobno bila vrlo velika, jer na moju budućnost bi utjecala velika pogreška počinjena u toj utakmici. Dakle, ponekada važnost ili težina utakmice ne proizlazi iz nje same, nego zbog toga što ona znači za sve”!

Novinari ga znaju upitati – šest godina uzastopce ste bili imenovani sucem godine, što je rekord. Što ste to vi radili bolje od ostalih?

“Od samog početka sam se prema svom poslu ponašao vrlo profesionalno. Možda sam to činio i više nego što je bilo nužno. Krajem devedesetih, suci su morali do slova znati pravila i biti fizički spremni. To su bili jedini zahtjevi, ali ja sam otišao i taj korak dalje. Prije utakmice bih doznao sve što sam mogao doznati o momčadima i pojedinim igračima. Prije finala Svjetskog prvenstva u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine sam proveo puno vremena u svojoj hotelskoj sobi sa svojim suradnicima gledajući snimke utakmice. Proučavao sam njihove poteze i posebnosti i razgovarao o tome sa svojim timom. Ako dobro odradite domaću zadaću, ništa vas ne može iznenaditi.  Dobar sudac je uvijek korak ispred igre. On mora biti sposoban predvidjeti što će se dogoditi. Samo sudac koji zna kako će se utakmica razvijati može biti na pravom mjestu u pravom trenutku, primijetiti incidente i donijeti prave odluke. Sudac koji ne može pratiti razvoj situacije će prije ili kasnije pogriješiti.

Jeste li ikad donijeli pogrešne odluke zbog kojih ste kasnije žalili?

“Žaliti je pogrešna riječ. Radije bih rekao da mi je bilo krivo što sam donio pogrešnu odluku. Kako sam reagirao? Dugo sam to analizirao i pitao se zašto sam donio pogrešnu odluku. Za svaku pogrešku postoji objašnjenje. Zašto sam napravio tu pogrešku? Je li razlog to što se nisam dovoljno dobro pripremio za utakmicu? To su bila pitanja koja sam sebi postavljao. Nakon toga, važno je zaboraviti na pogrešnu odluku. Ne smijete sebi dopustiti da vas to nadvlada. Nakon što donesete pogrešnu odluku, važno je vratiti se na teren jači nego prije.

Sam priznaje da teško trpi svoje pogreške.

“Preteško. Jako mi je teško priznati pogrešku. Ako igrač promaši jedanaesterac, suigrači ga tješe. Ako deseci tisuća ljudi viču na suca, on se nema kome okrenuti. Istina je da sudac mora imati debelu kožu. To je jedan od preduvjeta ako uopće želite postati sudac. Definitivno se morate znati nositi sa stresom. Svašta mi se znalo događati, pa u Italiji sam morao imati i policijsku pratnju, prijetili su mi, slali metke u kuvertama na adresu. Svaki moj korak je bio pod strogim policijskim nadzorom. Pa se čovjek upita zašto je uopće postao sudac. Ja sam bio nogometaš i kad mi je bilo 17 godina nekoliko ljudi mi je reklo da imam talent za suđenje. Smatrali su da imam nevjerojatnu sposobnost donositi odluke u djeliću sekunde i opravdati ih starijim igračima. Uvijek ću biti zahvalan ljudima koji su mi dali taj savjet”.