Evo dokaza da naša dijaspora još ‘živi’: Baš uvijek je bio žestok kad je u pitanju Hrvatska

Neki ga uspoređuju s granitnim zidom, a ta obrambena stijena toliko puta nas je znaka ugodno iznenaditi da se može smatrati čak i najvećim dobitkom „vatrenih„. Mnogi ga smatraju našim ponajvećim dobitkom u zadnjih pet godina. Marin Pongračić koji je ove sezone za Lecce odigrao čak 34 utakmice na Euro dolazi u pravoj natjecateljskoj formi. Zašto ga uspoređujemo sa zidom ili stijenom. Pa, čovjek je visok 194 centimetra.

On je svima nama bio spoznaja da naša dijaspora još živi. Jer, Pongračić odavno ima hrvatsku putovnicu, otac mu je iz Slavonskog Broda, a majka iz bosanskog Kiseljaka, ali i njemačku. Rođen (11. rujna 1997.) je u bavarskom Landshutu, gradu od sedamdesetak tisuća stanovnika na jugu Njemačke, na rijeci Isar. Valja spomenuti, za njega nikad nije bilo dvojbeno u kojoj će reprezentaciji zaigrati. Karakteran i skroman pravi je lider na terenu.

Počeo je u omladinskoj školi čuvenog Bayerna. Bio je talentiran, ali je morao na posudbe, što je česta sudbina igrača poniklh baš u ovome klubu. Razlog je jasan, kupnja stranaca poprilično onemogućuje talentima iz Bayerna da brzo dođu nadomak prve momčadi.

Stigao poziv

Nakon sezone u Ingolstadtu te nešto manje u Münchenu 1860, koji je ispao u treću ligu, u austrijskom Salzburgu u koji je prešao uz odštetu za milijun eura njegova karijera dobila je pravi zalet. Brzo mu je vrijednost, kako je dobro igrao, vrijednost na Transfermarktu porasla do impresivnih 7,5 milijuna.

U prvoj sezoni odigrao je, u domaćim natjecanjima i Europi, 22 susreta, a u njima fascinantnih 1980 minuta. Preglednije iskazano: u svakoj je utakmici na terenu proveo 90 minuta. Nijednom nije zamijenjen.

Pa je stigao poziv i od Dalića, sada već davne 2019. godine. Pongračićev ulazak u A vrstu bio bi golem poticaj Danijelu Lučiću i našim ljudima koji su u dijaspori napravili sustav selekcioniranja i dovođenja igrača na turnire u Hrvatsku, uz preporuke izbornicima mlađih vrsta. Upravo je Pongračićeva generacija prva s kojom su krenuli, odnosno 1997. godine, a ovog proljeća na vukovarski turnir Memorijal hrvatskih branitelja dovest će 2005. godište.

Zanimljiv put

“Marin je odrastao u okolici Münchena, bio je uvijek žestok što se tiče Hrvatske. Sjećam se dobro kad smo prvi put išli u Vukovar, mi smo putovali autobusom, on je imao druge obveze, ali je doletio avionom do Zagreba, gdje smo ga pokupili. Imao je veliku želju da igra s nama u Vukovaru. Tada smo počeli pratiti hrvatske igrače po Njemačkoj i okolnim zemljama. Igrali smo protiv Vlašića i Balića, izgubili smo od Hajduka, ali pobijedili Zadar. Karijeru je započeo u školi Bayerna, spoznali su odmah da je golem talent, međutim ima – da tako diplomatski kažem – veliku karizmu. Nije jednostavan. Vidjelo se i prošlog ljeta na utakmici njegova RB-a i Crvene zvezde da ima svoj stav, svoj karakter, zna tko je i što, nije neko tko će s povući” riječi su Danijela Lucića.

Da, tada je naša javnost prvi puta saznala za Marina Pongračića. Da bi u jednoj utakmici kada je Zvezda izbacila RB Salzburg iz Lige prvaka došao do većeg prostora u našim medijima. Samo zbog načina kako je pokazao svoju beskompromisnost i borbenost u igri. Dakle, nakon 0-0 u Beogradu, i vodstva austrijskog prvaka doma 2-0, završilo je s 2-2. Pongračić je dobio žuti karton zato što je nagazio suparničkog igrača, a nakon utakmice kapetan Zvezde Vujadin Savić je rekao:

“Ne znam što je Pogrančiću to trebalo. Provocirao nas je otpočetka. Na kraju je probudio onaj srpski inat u nama”. Naravno da nije bilo baš tako kako je rekao Savić, ali Pongračič je već tadaigrao sjajno u najelitnijem europskom natjecanju. Pongračić je s Red Bull Salzburgom u dva navrata osvojio austrijsku Bundesligu te jednom kup. U 2020. godini Pongračić je prešao u Wolfsburg za deset milijuna eura. A kupljen je samo za jedan milijun. Kakav posao Austrijanaca?

Lovrena napadaju Srbi zbog Thompsona, a bivši Vatreni sad je na meti i kod nekih Hrvata

Debitirao prije četiri godine

U Wolfsburgu se baš i nije naigrao, a nije se ni slagao s našim trenerom Nikom Kovačem. Pa je išao na posudbu u dortmundsku Borussiju, da bi prije dvije godine osvanuo u Lecceu. Sve kao posuđeni igrač Wolfsburga. U talijanskom klubu je procvjetao.

Za Dalićeve „vatrene„ debitirao je 11. studenoga 2020. godine u prijateljskoj utakmici protiv Turske. U prošlom ciklusu Lige nacija u utakmicama protiv Dnaske i Francuske, tim sjajnim gstujučim pobjedama, doslovce nas je sve impresionirao.

Jedno vrijeme ga nije bilo u reprezentaciji. I on je platio ceh sitnim ozljedama i neigranjem u klubovima. Pritom, dohvatila ga je i mononukleoza. Oporavljen, sada je u Lecceu bio izvanredan i dolazi na pripreme top spreman.