Čuvenog Hrvata zaboljela velika nepravda: ‘Najteže mi je to bilo probaviti’

U mjesecu smo u kojem obilježavamo i dvije godine kako ga nema. Jedinstvena pojava hrvatskog sporta, veliki sportaš, neće biti zaboravljen. Petar Skansi je i kao igrač i kao trener ostavio duboku brazdu u našim sportskim i društvenim životima, dočim je gubitak za košarku i nenadoknadiv. Evo jedne pričice koju Petar Skansi za cijelog života nije mogao preboljeti…

Košarkaški klub Jugoplastika iz Splita, danas KK Split, jedna je od najvećih hrvatskih sportskih ikona. Ne, nećemo se ovoga puta baviti trofejima Jugoplastike, napose s tri naslova europskog prvaka, to smo obradili precizno i pojedinačno, nego ćemo otići u daleku 1972. godinu, kad je splitski košarkaški klub u sjajnom izdanju došao do finale Kupa prvaka.

A jednu od glavnih uloga u toj sezoni odigrao je upravo Petar Skansi, visoki, spretni i efikasni centar. Da, igrao je kao jugoslavenski prvak taj Kup prvaka klub iz Splita izvrsne utakmice, zaslužio je i pobjedu u finalu u Tel Avivu protiv Ignisa iz Varesea.

Velika igračina, pa trener

No, suci i neiskustvo koštali su već tada Jugoplastiku naslova europskog prvaka, no sve je naplaćeno krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina s tri uzastopna naslova prvaka, s tri senzacije nad senzacijama.

U priči oko tog finala Kupa Prvaka 1972. godine valja izdvojiti podatak da je Jugoplastika imala zadnji napad za pobjedu, pri rezultatu 70-69. Damir Šolman, Zagrepčann koji je postao legenda splitske košarke, se uzdigao i pod prekršajem šutirao. Nije pogodio, ali se ni suci nisu oglasili.

Šolman je bio velik košarkaš, poseban po tome što je izvanredno šutirao s krila, bio je praktički nepogrešiv. I tada bi pogodio, sigurni su bili svi, da nije udaren u ruku neposredno prije šuta.

To je Skansiju najteže palo

Šolman je nakon tog šuta ostao ležati, a suci, Avramidis iz Grčke i Topozoglu iz Turske brže-bolje pobjegli su s terena u svlačionicu pred bijesom košarkaša Jugoplastike. Šolman je potom napravio sjanu karijeru, te godine proglašen najboljim košarkašem bivše Jugoslavije 1972. godine. Imao je 226 nastupa za reprezentaciju, zabio 1785 koševa i bio sudionik olimpijskih igara. Osim tog priznanja Šolman je bio i najbolji strijelcem savezne lige 1973. godine, a četiri je puta bio reprezentativac Europe.

Za Ignis iz Varesa igrao je tada i mladi Dino Meneghin, i on će napraviti sjajnu karijeru, on se tog finala rado sjeća, kako i ne bi, nakon takve sretne pobjede. A s njim je borbu u finalu, kasnije i u reprezentativnom dresu često vodio baš Petar Skansi. “Mi smo bili apsolutni favoriti, a protiv nas je igrala izvanredna momčad, ni sad mi nije jasno kako smo pobijedili“, govori Meneghin, a starim „plastičarima „ je nakon takvih riječi samo teže, makar je prošlo gotovo 38 godina od tog finala.

Petar Skansi znao je reći: “Najteže mi je u karijeri bilo bilo kad smo nesretno izgubili veliki finale protiv Ignisa u Tel Avivu. Mislm da smo zaslužili tada tu titulu. Još uvijek proživljavam prekršaj u zadnjoj sekundi nad Šolmanom koji nije dosuđen i Talijani su pobijedili 70-69. Tu su zapravo počela moja prva iskustva sa sudačkim nepravdama međunarodnih razmjera“.

Ustao protiv Mamića i ‘uznemirio’ Hrvatsku: Zdravko mu je ‘sjeo’ na plaću, nije ga puštao

No, Jugoplastika je već 1976. godine osvojila Kup Radivoja Koraća u finalu protiv Chinamartinija iz Torina, a 1977. godine ponovno je osvojila Koraćev kup protiv Fortituda iz Bolonje. Dakle, europski doprvaci 1972, godine su bili: Petar Skansi, Damir Šolman, Rato Tvrdić, Mihajlo Manović, Zdenko Prug, Branko Macura, Dražen Tvrdić, Lovre Tvrdić, Duje Krstulović, Mirko Grgin, Drago Peterka, trener: Branko Radović. A Petar Skansi će se itekako pamtiti…