U Splitu protiv Italije 1995. godine najljepša atmosfera i potvrda odlaska na EP u Englesku

Kasnije, u jesen 1995. godine Hrvatska je protiv Italije igrala uzvratnu utakmicu u skupini. Hrvatskoj kao prvoplasiranij u skupini u tom dvoboju je trebao bod kako bi potvrdila prvo mjesto i izravan plasman na europsku smotru godinu dana kasnije u Engleskoj. S druge strane, Talijanima je prvo mjesto osiguravala samo pobjeda u splitskoj utakmici. I do njega su željeli pošto-poto doći. Bilo je tu igara i izvan terena…

Samo dva mjeseca prije Hrvatska je u oslobodilačkoj akciji Oluja oslobila cjelokupni hrvatski teritorij i Talijani su u nedavnim zbivanjima nedaleko Splita vidjeli svoju šansu da zakuhaju nervozu u hrvatskim redovima. Tako su Talijani prije određivanja grada domaćina utakmice uputili prosvjednu notu Uefi s porukom “samo da se ne igra u Splitu”. Računajući na teze kako je Split “grad u ratnoj zoni”, ne akceptirajući da je još dva mjeseca prije Hrvatska bila posve oslobođena. Uefa nije uslišala talijanske molbe i dvoboj se morao igrati u Splitu.

Čak je i talijanska javnost osudila namjere talijanskog predsjednika nogometnog Saveza Antonija Mataresea koji je predlagao da se dotična utakmica igra čak u Austriji. Talijanski novinari znali su biti nemilosrdni, pišući čak da je njihova momčad “prepuna kukavica”.

Bili su to dani neposredno nakon oslobađanja okupiranih dijelova Hrvatske, na krilima euforije i zanosa igrala je tada i reprezentacija, a dvoboj protiv Italije bio je što se tiče atmosfere zacijelo i najspektakularniji kojeg je naša reprezentacija ikada odigrala.

Danima prije utakmice stizali su u Split navijači iz cijele Hrvatske, te ostalih europskih zemalja, navijači su pripremali velike zastave te koreografiju. Prije utakmice Gibboni je otpjevao u zboru s cijelim stadionom pjesmu – Mi smo prvaci. A ugođaj je bio savršen, još kad su poletjeli milijuni papirića s krova poljudskog stadiona… Podrška hrvatskoj reprezentaciji bila je gromoglasna, a sami talijanski igrači nakon utakmice govorili su u mikrofone kako takvu atmosferu nikad nisu doživjeli. Na utakmici je bio i predsjednik Republike Hrvatske, dr. Franjo Tuđman koji je pozdrvljen ovacijama.

Utakmica možda kvalitetom nije ispunila očekivanja, jer tribine su tražile pobjedu, no Italija koja je htjela osigurati barem drugo mjesto i dodatne kvalifikacije, a pobjedom možda izboriti šansu i za vrh ljestvice, odigrala je puno bolju partiju nego u Palermu gdje je Hrvatska pobijedila 2-1.

Nakon početnog ispitivanja snage, bez prigoda, dogodio se zanimljiv detalj. Isključen je bio vratar Italije Bucci koji je loptu dirao rukom izvan kaznenog prostora, ispred Šukera u naletu. Sudac Uilenberg iz Nizozemske je isključio Buccija, a talijanski izbornik Arrigo Sacchi je izvadio Zolu da bi stavio vratara Tolda. No, tu prednost Hrvatska nije iskoristila.

Talijani su prvi poveli, a zoditak je postigao Demetrio Albertini u 29. minuti. Poljud je i tada proključao u podršci reprezentaciji, Blažević je promijenio raspored igrača u nastavku, umjesto Jurčevića na desnom boku uveo je Koznikua i pritisak je urodio plodom već u početnim minutama drugoga poluvremena.

Bokšić je izborio jedanaesterac, srušio ga je Toldo koji je mogao zaraditi i crveni karton, no dobio je samo žuti. Ipak bi isključenje dva talijanska vratara bilo previše. Naravno, Šuker je realizirao jedanaesterac.

Do kraja je ostalo 1-1, činilo se da su tim ishodom bili zadovoljni i Hrvati i Talijani. Jer, Hrvati su hitali sigurno prema prvome mjestu, a Italija se bodom na vrućem gostovanju u Hrvatskoj spasila kompliciranja situacije oko osvajanja drugog mjesta.