Čudesni Hrvat gurao ih je do trona, fešta je oduševila baš sve u Jugoslaviji

On je istinska legenda Hajduka, ali i društvenog života Splita. Vinko Cuzzi. Bio je silno uspješan kao nogometaš, ali i kao djelatnik kluba. Obnašao je dužnosti i predsjednika Skupštine Hajduka, bio je i član Uprave. K tome, bio je uspješan sudac županijskog suda. Njegov sin Ivo također je bio prvotimac Hajduka.

Da, on je tijekom karijere završio za diplomiranog pravnika, što je nevjerojatan uspjeh s obzirom koliko je bio posvećen nogometu.

Vinko Cuzzi rođen u Splitu 11. srpnja 1940. godine, umro je 8. prosinca 2011. godine. Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1958. i u sljedećih 11 godina nastupio 434 puta. Pazite ovo, čak 11 godina je bio član Hajduka, danas je tako nešto nezamislivo.

Vukas mu je bio prvi trener

Imao je izgrađen specifičan stil igre. U njegovoj pojavi bio je objedinjen razarač i graditelj igre. Slovio je kao obrambeni igrač. U Hajduku je došao kao pionir, a prvi trener mu je bio čuveni Bernard Vukas. Počeo je kao vezni igrač, ali je preusmjeren na desni bok. Kako je bio snažan i izdržljiv čest je kao današnji moderni braniči „bježao„ u napad.

Za seniorsku momčad Hajduka debitirao je 1958. godine. Kao kapetan momčadi sudjelovao je u prvom Hajdukovom osvajanju Kupa Jugoslavije 1967. godine. Nakratko 1968. godine nastupao je za švicarsku Lausanneu.

Za A reprezentaciju Jugoslavije odigrao je osam utakmica, Debitirao je u prijateljskoj utakmici protiv SSSR a u Moskvi 4 rujna 1965. godine (0:0), a od dresa reprezentacije oprostio se u prijateljskoj utakmici protiv SR Njemačke u Hanoverum 23. lipnja 1966. godine (0:2).

Istinski nogometni as

O njegovoj se igri govorilo u superlativima. Tadašnji izbornik Miljanić znao je reći:

“Cuzzi nije zvijezda, on je uistinu nogometni as.”

Doista, bio je igrač koji je stizao svuda, po cijelom je terenu izvanrednom hladnokrvnošću zaustavljao protivničke napade. Nerijetko je kao bek znao “probiti” stranu, a njegovi munjeviti prodori po desnom krilu stvarali su pravu zabunu u protivničkoj momčadi. Njegova je igra izazivala velike i spontane aplauze gledališta.

Velika fešta se pamti

Znao je kao kapetan momčadi upozoriti i na nedostatke trenera, što su mu pojedinci zamjerali. Međutim, Cuzzi je samo radio svoj posao, a nestručnost pojedinih trenera tih godina Hajduk je zamalo dovela do ispadanja u Drugu ligu. Da nije bilo Cuzzija lako se bi se Hajduk našao u drugom razredu jugoslavenskog nogometa. On je bio konstanta koja je održavala klub na životu. Pojedinci su sputavali kvalitetne igrače, umjesto da su razvijali prirodne nadarenosti.

Dolaskom Dušana Nenkovića u Hajduk 1964. godine momčad kojoj je Vinko Cuzzi bio na čelu, dobila je fizionomiju. Zaredale su njegove odlične igre, a Hajduk je ponovno počeo svoj nogometni uspon prema vrhu jugoslavenskog nogometa.

Došlo je i finale kupa 1967. godine protiv Sarajeva u Splitu i pobjeda 2:1. Vinko Cuzzi bio je prvi kapetan u povijesti Hajduka koji je podigao pehar namijenjen pobjedniku Kupa Jugoslavije… Bila je to fešta u gradu pod Marjanom koja je opčinila sve u bivšoj Jugoslaviji.

Čudesni Hrvat probija se težim putem: S Mamićem zaratio, neki ga vide kao pravi izbor za Vatrene

I nije čudno što su zaiskrile suze u očima navijača Hajduka kada se Vinko kao kapetan momčadi obratio nazočnima, nakon što je primio pokal:

“Hajdučko srce nije u stanju da primi i zadrži svu radost koju nam je donijela ova pobjeda osvajanjem trofeja jugoslavenskog kupa. Uzbuđeni kao nikada do sada konačno smo prešli prag dvadesetogodišnjih snova koji nisu dali mira generacijama ovog kluba“, rekao je Cuzzi.

Pored osvajanja prvog kupa Vinko Cuzzi rado je pamtio utakmicu protiv Dinama u Zagrebu 1961. godine kada je Hajduk usred Zagreba slavio s 4:1. Prisjećao se tadašnje odlične partije pokojnog Andrije Ankovića koji je demonstrirao svu ljepotu nogometne igre. No, ta utakmica ipak je bila Cuzzijeva životna partija.