Pogledajte kako je mladi Ola zabio mladom Buffonu na SP u Japanu 2002. godine (VIDEO)

Osvajao je svojom borbenošću srca ne samo hrvatskih navijača i klubova za koje je nastupao, on je bio uzor svakom poštenom sportašu.

Otišao je iz hrvatske nogometne reprezentacije Ivica Olić, zvali smo ga “Ola”, nakon antologijskih nastupa u nacionalnom dresu, nakon bezbrojnih trenutaka veselja i ushita. Nedostajati će nam do bola. Bespredmetno je nabrajati sve njegove zasluge tijekom 104 utakmice koje je odigrao za reprezentaciju, usput zabivši 20 golova, asistiravši još više puta, svaki puta ostavljajući posljednji atom snage na terenu.

Osvajao je svojom borbenošću srca ne samo hrvatskih navijača i klubova za koje je nastupao, on je bio uzor svakom poštenom sportašu. Njegov pristup sportu i natjecanju bio je toliko iskren da je izazivao strahopoštovanje i kod suparnika.

Jednom nam je Nikola Jurčević ispričao kako su ga u stručnom reprezentativnom stožeru Slavena Bilića zamolili da ne trči toliko prema naprijed kada se suparnički stoperi dodavaju, upozoravaši ga da bespotrebno gubi snagu. Znate što im je odgovorio:

“Ne mogu si pomoći, živcira me što se tamo poigravaju toliko, htio bih im uzeti loptu da bude kod nas”!

Pozornost svjetske nogometne javnosti privukao je pogotkom na svjetskoj smotri u Italiji, na utakmici u Kashimi 2002. godine. Taljani su vodili s 1-0 i tadašnji izbornik Mirko Jozić u igru je uveo pred kraj utakmice Olića. Nisu prošle ni dvije minute i Ivica Olić je zabio izjednačujući pogodak. Proslavio ga je skidanjem dresa ispod kojeg je bila majica njegovog tek rođenog sina. Dres je u oduševljenju iskidao i morao mu se hitno s klupe za pričuve nabaviti novi…

Samo tri minute kasnije Rapaić je postigao pobjedonosni pogodak iz akcije koju je začeo Olić, oduzimanjem lopte Talijanima. To morate pogledati i u srcu reći – Hvala ti Ola!

Bio je to početak blistave reprezentativne karijere, a Olić nas je svojom zapanjujućom borbenošću doslovce tjerao da navijamo za klubove za koje je nastupao, ruski CSKA, njemački HSV, Bayern, Wolfsburg, a ne smijemo zaboraviti ni njegove sjajne učinke u Herthi, Marsoniji, zagrebačkom Dinamu, Zagrebu s kojim je osvojio jedini naslov prvaka tog kluba.

Da, nedostajati će nam, kao i mi navijači njemu. Za utjehu, poručujemo Oli, godinama i desetljećima pričat ćemo o tvojim potezima. Kadgod ćemo pričati o nogometu nećemo te moći zaobići. Zbogom, hvala i sretno Ivica Oliću!