screenshot, youtube

Jedan od najvećih i neponovljivih!

Autor: 7Dnevno/19. prosinca, 2014./Andrija Kačić Karlin

Krešimir Ćosić je osvojio sve što se može osvojiti u amaterskoj košarci, a ostavio je trag i u sveučilišnoj američkoj košarci. Poznat je bio po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim prijaznim karakterom i dobrotom, te je mnogima služio i služi kao sportski i osobni uzor

On je sigurno jedan od najvećih hrvatskih sportaša, on je čovjek koji nikad nikoga nije naljutio, unatoč svojoj posvemašnjoj uspješnosti. On je osvajao sve što se moglo osvojiti, on je plijenio svojom dobrotom i poštenjem. On je – Krešimir Ćosić!

Dogodine će biti 20 godina otkako nas je napustio, no u hrvatskom sportu Krešimir Ćosić živi još uvijek i nadahnjuje. Po njemu se zove Kup natjecanje, njegovim imenom nazvana je suvremena dvorana u Zadru, a središte Zadra krasi njegov spomenik. Navijači i svi oni koji iskreno vole košarku tako odaju dug košarkaškom vizionaru, što je Ćosić uistinu i bio. Ćosić je osvojio dve što se može osvojiti u amaterskoj košarci, a ostavio je trag i u sveučilišnoj američkoj košarci. Poznat je bio po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim prijaznim karakterom i dobrotom, te je mnogima služio i služi kao sportski i osobni uzor.

Njegov dostojanstven život nije u onim vremenima bio bez poteškoća. Našao se pod pomnim istragama i pratnjama jugoslavenskih istražnih organa zbog propovijedanja mormonstva u ondašnjoj Jugoslaviji. Ćosić je prihvatio mormonstvo dok je nastupao za američku sveučilišnu momčad Brigham Young. Po povratku u Hrvatsku, kao vjerni sljedbenik, 1975. godine osnovao je mormonsku zajednicu u Hrvatskoj. Uz pomoć katoličkog svećenika, Krešo Ćosić je preveo Mormonovu knjigu s engleskog na hrvatski jezik. Mormonova knjiga je izdana 1979. godine i taj Ćosićev prijevod se još uvijek koristi u našoj zemlji.

Pod zaštitom Staneta Dolanca

Njegov suigrač Giuseppe Gjergja znao se prisjetiti tih vremena neugodnih po Ćosića zbog priadnosti mormonskoj crkvi:

“Velik je bio problem zbog Ćosića kad se otkrilo s kakvim se sadržajem vratio iz Amerike. O njemu i njegovu propovijedanju zborilo se na svim mogućim mjestima, od mjesnih zajednica, komiteta, instituta, svih mogućih institucija i partijskih ćelija pa sve do boračkih veterana iz Drugog svjetskog rata. Ćosića nisu nikad priveli, imao je preveliku karizmu, ali su ga beskrajno anatemizirali – vrlo je brutalno potjeran iz Zadra s optužbama da je nesposoban i da je lopov, da je ukrao 800.000 maraka. Otišao je u Olimpiju u Ljubljanu pod okrilje jednog od najjačih ljudi u Jugoslaviji, Staneta Dolanca koji ga je uzeo u zaštitu”, objašnjavao je svojedobno Gjergja.

Sve te udare Ćosić je izdržao stoički. Njegova sportska i ljudska karizma nadvladale su sve objede. Bio je velik, neponovljiv…

Krenimo redom. Krešimir Ćosić rodio se u Zagrebu, ali je odrastao u Zadru gdje je i počeo košarkašku karijeru 1964. godine. Debitirao je u dresu Zadra kao 16-godišnjak, a samo godinu kasnije već je na potpuno iznenađenje slavio naslov prvaka Jugoslavije. Zadar je tada imao sjajnu momčad (Marcelić, Komauec, Ostarčević, Gjergja), a predvodio ju je sjajnim partijama golobradi Ćosić koji je ubrzo dobio i poziv za reprezentaciju. Novi naslov prvaka Zadar je osvojio 1967. godine, a igrao je sjajno i u europskom Kupu prvaka, kada je Europa saznala za Krešu Ćosića. Zadar je uskoro osvojio i treći naslov prvaka (1970.) a niski uspjeha dodao je i dva Kupa.

Potom je Ćosić odlučio otići u Sjedinjene Američke Države, točnije na Sveučilište Brigham Young. Igrao je tamo četiri godine, od 1969. do 1973. U tom vremenu bio je prvi igrač izvan SAD-a koji je izabran na draftu za NBA ligu. Zatražili su ga Portland Trail Blasersi kao prvog u desetom krugu drafta – u draftu su ga kasnije izabrali i LA Lakersi, no sve te ponude Ćosić je odbijao. Makar, i danas su mnogi stručnjaci jednoglasni, Ćosić je imao u ono vrijeme kvalitetu za igranje u NBA ligi.

Koliki je njegov utjecaj na američku košarku bio, svjedoči i da je Ćosić bio prvi europski igrač u sastavu najboljih sveučilišnih igrača nakon jedne sezone, a na Brigham Young sveučilištu, na počasnom mjestu u dvorani, su dva košarkaška dresa zauvijek umirovljena u povijesti te škole – Ćosićev dres i dres Dannyja Aingea, igrača Boston Celticsa iz slavnih osamdesetih.

Igrač koji je osvajao trofeje

Veliko je iznenađenje bilo kada se Ćosić odlučio za povratak u Europu. Mnogi stručnjaci smatraju da je Ćosić mogao igrati zapaženu ulogu u NBA ligi, i to u vrijeme kada ondje uopće nije bilo igrača izvan SAD-a.

U međuvremenu, njegov Zadar kojeg je napustio i Gjergja, proživljavao je teške dane. Povratkom Ćosića 1973. godine, klub se iznova vinuo u visine tadašnje jugoslavenske i europske košarke. Bio je to svojevrstan specifikum Krešimira Ćosića – gdjegod je igrao, taj je klub osvajao trofeje. Pa je tako Zadar osvajao jugoslavenska prvenstva 1974. i 1975. godine. Zadar je znao u prvenstvu imati i 25 pobjeda zaredom. Te godine i danas se smatraju zlatnim razdobljem zadarske košarke – nikad više j klub nije doživljavao tako zvijezdane trenutke.

Ćosić je 1976. godine prešao u ljubljansku Olimpiju gdje je radio i kao trener. No, kako je oslabljenom Zadru prijetilo ispadanje iz jugoslavenske lige, tako se Ćosić registrirao ponovo kao igrač Zadra. U Olimpiji su pak pomaknuli igranje svojih utakmica dan ranije kako bi Ćosić vodio košarkaše s klupe, potom bi sjedao u auto i vozio do Zadra gdje bi odigrao utakmicu i pobijedio za svoj matični klub. I potom se opet vraćao u Ljubljanu. Toliko je Krešo volio Zadar.

Nakon ljubljanske avanture, Ćosić je otišao u Italiju u bolonjski Sinudyne, kao igrač. Igrao je tamo dvije godine. I naravno, osvojio dva naslova talijanskog prvaka.

Ćosić se nakon talijanskih uspjeha odlučio prijeći u Cibonu, bivšu Lokomotivu koja je tek tražila svoje mjesto pod košarkaškim suncem. Velika većina stručnjaka drži da Cibona nikad ne bi dosegla te najveće trenutke košarkaške slave da joj na tom mukotrpnom putu nije pomogao upravo Krešimir Ćosić. Zbog sudačkih nepravdi Cibona nije u prvom mahu s Ćosićem osvajala naslove, no 1982. godine Ciboni je uspjelo ono što nikad prije nikome nije. Osvojila je sva tri trofeja u jednoj sezoni – domaće prvenstvo, Kup i europski Kup kupova u sjajnoj finalnoj pobjedi protiv madridskog Reala. Zar treba spominjati – Ćosić je bio uvjerljivo najbolji igrač Cibone u svim natjecanjima. Zagrebačka publika ga je obožavala!

“Krešo, majstore!”

Koliki je ugled Ćosić imao, potvrditi će i opis jednog događaja. Temperamentna zadarska publika bila je pomalo razočarana što Ćosić iznova ne igra za Zadar. Prigodom jednog gostovanja Cibone u Zadru, navijači u Jazinama ošinuli su uvredama Ćosića tijekom njegovog zagrijavanja na parketu sa suigračima Cibone.

Krešimir Ćosić se samo okrenuo, ispustio loptu i pogledao navijače svojim tipičnim pogledom, kao da ih je pitao: “Zar vi to meni?” I u trenutku se atmosferra u dvorani promijenila. Cijela dvorana počela je skandirati: “Krešo, majstore!”. Doista, svojom dobrotom Ćosić je imao katkad i hipnotičke moći. Pritom, u konkretnom slučaju, i samim navijačima je bilo neugodno što su provociranjem pokušali omesti svoju najveću legendu.

S košarkaškom reprezentacijom Jugoslavije Ćosić je osvajao medalje baš na svakom natjecanju. Čak 303 puta je nastupio za reprezentaciju. Osvajao je na europskim smotrama zlato (1973., 1975., 1977.), srebro (1969., 1971., 1981.) i broncu (1979.), na Svjetskim prvenstvima prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim igrama zlatnu (1980. u Moskvi.) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju., 1976. u Montrealu).

Bio je uspješan i kao trener. Na klupu je zasjeo 1976. godine kao trener-igrač u Olimpiji iz Ljubljane. No, nakon prestanka igračke karijere postao je izbornik jugoslavenske reprezentacije, nakon EP-a u Njemačkoj 1985. godine kada nije osvojio medalju – osvojio je srebrnu medalju na svjetskom smotri u Španjolskoj godinu dana kasnije. Na Olimpijskim igrama u južnokorejskom Seolu 1988. godine osvojio je srebrnu medalju.

Naposljetku, po stjecanju hrvatske neovisnosti Ćosić se posvetio radu za domovinu, zaposlio se u diplomatskoj službi kao ministar savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu.

Preminuo je 25. svibnja 1995. godine, nakon kratke bolesti – raka limfoma – u Baltimoreu u SAD-u, s nepunih 47 godina života. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama.

Autor:7Dnevno/19. prosinca, 2014./Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.