Znanstvenici objasnili kako je nastalo smijanje: ‘Pogledajte što rade čimpanze’

Mladi čimpanza Azibo zadirkivao je odraslu jedinku u svojoj obitelji u Zoološkom vrtu u Leipzigu (Njemačka)… Ta scena samo je jedna od mnogih koju su znanstvenici analizirali kako bi pokazali da se veliki primati igraju i zadirkivaju slično kao i ljudska djeca.

Prema novoj studiji, kognitivni preduvjeti za šalu vjerojatno su evoluirali od zajedničkog pretka prije više milijuna godina jer se kod sve četiri vrste velikih primata javlja zadirkivanje. Istraživači su dokumentirali širok raspon zadirkivanja.

Primjerice, to se odnosi na ponudu predmeta drugom primatu i povlačenje u posljednjem trenutku, sprječavanje da drugi uhvate ono što žele i sl. Takvo ponašanje javlja se i kod ljudske djece, najranije nakon osmog mjeseca.

Razne vrste zadirkivanja

Prema studiji, zadirkivanje u igri uključuje anticipiranje reakcije drugih, kao i uživanje u protivljenju njihovim očekivanjima. Voditeljica studije Isabelle Laumer tvrdi da su istraživači bili iznenađeni što takvo zadirkivanje rijetko rezultira agresivnim ponašanjem.

“Mlade čimpanze ponekad uznemiravaju starije dok spavaju, skačući na njih, grizući ih ili vukući im kosu”, dodala je.

Tim istraživača, uključujući znanstvenike s Sveučilišta u Kaliforniji (Los Angeles, SAD), analizirao je 75 sati videozapisa čimpanza, bonoba, gorila i orangutana koji su se zabavljali u zoološkim vrtovima. Fokusirajući se na jedno mladunče svake vrste, istraživači su identificirali 18 različitih oblika zadirkivanja.

Nije iznenađujuće da su čimpanze bile najaktivnije u zadirkivanju. Voljele su udarati odrasle koji drijemaju ili se jednostavno “glupirati”. Orangutani su pokazivali vještinu povlačenja za kosu. Gorile su pak ljubitelji gurkanja.

Otkriveni tragovi izvanzemaljskog svijeta pod Zemljinim plaštom: Dokazi su nedvojbeni

Jačanje odnosa

Kao u slučaju Aziba, većina interakcija uključivala je mladunče koje zadirkuje odraslu jedinku, ponavljajući gestu dok ne dobiju reakciju. U četvrtini interakcija, prvotna meta je preokrenula uloge i uzvratila zadirkivanjem.

“Takva igra zahtijeva dvoje, ali zadirkivanje mora biti asimetrično – jedan mora ciljati drugoga”, ističu istraživači.

Kognitivna sposobnost sudjelovanja u takvoj šali morala je biti prisutna u zajedničkom pretku ljudi i svih modernih primata prije najmanje 13 milijuna godina, zaključuju istraživači no i dalje ne žele spekulirati o tome koji je cilj takvog ponašanja.

Ipak, Laumer smatra da takvo zadirkivanje pomaže “testirati društvene granice” kod ljudske djece, stvarajući međusobno zadovoljstvo i potencijalno jačajući odnos između zadirkivača i žrtve njihove šale.