Otkriveni tragovi izvanzemaljskog svijeta pod Zemljinim plaštom: Dokazi su nedvojbeni

Znanstvenici vjeruju da je prije otprilike 4,5 milijardi godina nešto golemo udarilo u Zemlju snažnom silinom.

Rezultat tog udarca bila je hrpa krhotina lansiranih u svemir, koje su se kovitlale uokolo dok nisu formirale Mjesec. Od velikog objekta, za koji se smatralo da je veličine Marsa i koji je nazvan Theia, nije ostalo ništa posebno. Ili smo barem tako mislili.

Istraživači iz Kine, SAD-a i UK-a otkrili su dokaze da su dijelovi Theije završili unutar Mjeseca. No, sada novi dokazi također upućuju na to da su dijelovi Theije također završili i unutar Zemlje.

LLVP mrlje zapravo su dijelovi Theije?

Ako je to slučaj, hipoteza o golemom udaru mogla bi riješiti misterij koji muči znanstvenike više od desetljeća: prisutnost gustih grudica materijala veličine kontinenta, zakopanih duboko ispod Zemljinog plašta nekih 2900 kilometara (1800 milja) niže, zakrivljenih oko njegove jezgre.

“Naša otkrića dovode u pitanje tradicionalno mišljenje da je golemi udar doveo do homogenizacije rane Zemlje”, kaže Hongping Deng iz Šangajskog astronomskog opservatorija (SHAO) Kineske akademije znanosti.

“Umjesto toga, čini se da je divovski udar koji je formirao Mjesec izvor heterogenosti ranog plašta i označava početnu točku Zemljine geološke evolucije tijekom 4,5 milijardi godina”, kazao je Deng.

Mrlje koje se omotavaju oko Zemljine jezgre poznate su kao velike površine niske brzine smicanja ili LLVP. Znamo za njih jer se seizmički valovi koji putuju Zemljom od potresa kreću različito kroz različite materijale.

Trajni tragovi u sastavu Zemlje

Kroz seizmičke podatke znanstvenici su uspjeli dobiti detaljne karte LLVP-ova: velika, gusta područja na granici jezgre i plašta, jedno ispod Afrike, drugo ispod Tihog oceana. Znanstvenici su do sada smatrali da LLVP-ovi nastaju nekom vrstom unutarnjeg procesa Zemlje, kao što su ostaci starih tektonskih ploča, ili mrlje s višom temperaturom, ili ocean magme u podnožju plašta.

Ali tim koji stoji iza ovog najnovijeg otkrića mislio je da je nešto drugo moglo pridonijeti formiranju LLVP-ova, a smatraju kako je to mogla biti Theia. Prethodne numeričke simulacije sugerirale su da je većina Theie završila ugrađena u Mjesec, a samo su tragovi ostali unutar Zemlje. Ali to ne mora nužno biti slučaj.

Dakle, već nekoliko godina istraživači istražuju mogućnost da je velika količina Theie zapela unutar Zemlje, gdje ostaje do danas, smetajući znanstvenicima.

Proveli su niz računalnih simulacija udara Theije i promatrali učinke koji su imali na njihovu simuliranu Zemlju. I pronašli su nekoliko znakova da je golemi udar mogao ostaviti trajne tragove na sastav Zemlje.

Prvi je slojevitost Zemljinog plašta. U simulacijama, materijal Zemlje i Theije pomiješan je u gornjem plaštu u oceanu tekuće magme, dok je donji plašt ostao čvršći i pretežno silikatni Zemljin materijal. Ova slojevitost, temeljena na seizmičkim podacima, možda postoji i danas.

Oko 2 do 3 posto Zemljine mase moglo bi potjecati od Theije

Drugi su LLVP-ovi. Tim je otkrio da su komadi Theina materijala, samo deseci kilometara u promjeru, mogli potonuti do granice jezgre i plašta. Tamo se akumuliraju, rastući u LLVP-ove.

Otprilike 2 do 3 posto Zemljine mase, otkrili su istraživači, moglo je potjecati od Theije. Očekuje se da će LLVP materijal biti između 2 i 3,5 posto gušći od Zemljinog plašta i bogatiji željezom.

Ovo je dobra vijest, jer znači da postoji način da se testira.

“U većini simulacija udara formiranja Mjeseca, većina lunarnih materijala dolazi iz udarne jedinice, pa očekujemo da buduće misije mogu dobiti stijene lunarnog plašta i usporediti ih s mrljama plašta da vidimo dijele li iste kemijske karakteristike”, rekao je za Science Alert glavni autor studije, geofizičar Qian Yuan s Caltecha.

Dugotrajan učinak na čitavu Zemljinu evoluciju

Ako je to slučaj, to nam daje novi set alata za razumijevanje povijesti i formiranja našeg planeta, te povijesti i formiranja Sunčevog sustava. A, zauzvrat, to bi nam moglo pomoći da razumijemo druge svjetove i mogućnost nastanjivanja tamo u široj galaksiji.

Nismo pronašli egzoplanete poput Zemlje u Mliječnoj stazi. Ogromni udar mogao bi biti jedan od razloga zašto je Zemlja takva kakva jest.

“Drevni sudar koji je formirao Mjesec mogao bi imati dugotrajan učinak na čitavu Zemljinu evoluciju pa bi to mogao biti jedan od temeljnih čimbenika zašto je Zemlja geološki drugačija od drugih stjenovitih planeta.”

Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature.