SVI DOKAZI PROTIV OPASNIH TEORIJA UROTE O 5G MREŽI: Zrači i toplina iz radijatora pa nikome ništa

Početkom 2020. godine u hrvatskim su se gradovima održavali prosvjedi protiv cijepljenja i 5G mreže, a kada se koronakriza razbuktala, sve se češće moglo čuti kako neki građani, pa i javne osobe, govore da je 5G mreža odgovorna za širenje koronavirusa.

Situacija je eskalirala kada su u travnju prošle godine u nekoliko britanskih gradova zapaljeni stupovi mobilne telefonije. Bijesni su građani napali čak i inženjere, misleći da im oni potajno uvode 5G mrežu. “To je jednostavno besmislica, i to opasna”, odgovorio je na novinarsko pitanje o toj teoriji Michael Gove (53), ministar u vladi Borisa Johnsona (56).

I u nas je bilo bizarnih slučajeva. Desetak dana nakon britanskog incidenta, nepoznati počinitelj, ili više njih, za uskrsnog se ponedjeljka, ohrabren činjenicom da je ostatak sela ostao doma zbog karantene, popeo na sportski centar Crljenica i polomio čudnu tehnološku napravu koju je Općina ondje bila postavila. Tih se dana pisalo kako su Bibinjci uvjereni da im za vrijeme karantene Općina iza njihovih leđa potiho uvodi 5G mrežu. Dakako, uopće nije bila riječ o 5G opremi, nego o običnoj opremi za prijenos bežičnog internetskog signala koji većina mještana ima u vlastitom domu.

U znanosti postoji jasan konsenzus da je 5G mreža posve sigurna te da su priče o negativnom utjecaju na ljudsko zdravlje plod neosnovanih teorija urote. Unatoč tome, neki političari u mnogim državama svijeta pozivaju svoje vlade da zaustave ili barem uspore uvođenje 5G mreže dok se ne ispitaju njezini učinci na zdravlje.

“5G” je peta generacija mobilne mreže koja će s vremenom zamijeniti 4G. Osnovna je razlika u tome što 5G omogućuje veće brzine prijenosa podataka. Navodi se da će biti čak tisuću puta brža od 4G mreže te se predviđa mogućnost većeg broja povezanih uređaja.

Što je zračenje?

No u ovom članku osvrnut ćemo se na mnogo dublje korijene takvih konspiracijskih teorija. Riječ je o strahu od utjecaja električne struje koja i dan-danas izaziva strah neupućenih.

Struja je posvuda oko nas. Bez nje ne bismo mogli ni zamisliti život suvremenih ljudi. O njoj obično i ne razmišljamo. No zašto onda još postoje bojazni da nas struja polako ubija? Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo se prvo podsjetiti što struja uopće jest.

Električna struja je usmjereno gibanje nabijenih čestica. U metalima su to elektroni, u poluvodičima struju čine elektroni i šupljine, u elektrolitima su to pozitivni i negativni ioni, u plazmi elektroni i ioni, a u supravodičima parovi elektrona.

To gibanje stvara električna i magnetska polja koja se šire svemirom i nose energiju. Taj fenomen nazivamo: elektromagnetsko zračenje. I upravo se u tome krije problem. Riječ “zračenje” izaziva nelagodu među laicima. No, “zračiti” ovdje jednostavno znači “emitirati”, baš kao što radijator “emitira” toplinu u obliku infracrvenog zračenja.

Različiti dijelovi elektromagnetskog spektra odgovaraju različitim vrstama zračenja i mnogi od njih su potpuno bezopasni.

Doduše, neki od njih mogu biti itekako opasni. Zračenje vrlo kratkih valnih duljina poput ultraljubičastog (10 do 400 nanometara), rendgenskog (0,001 do 10 nm) i gama zračenja (0,4 do 42,8 pikometara) dovoljno je jako da izbaci elektrone iz njihovih atoma, što može dovesti do brojnih problema, od opeklina do genetskih oštećenja i smrti. I upravo je to ono što mnogi ljudi imaju na umu kada čuju pojam “zračenje”.

Ostatak spektra pokriva širok raspon dužih valova od vidljive svjetlosti (380 do 780 nm), infracrvenog zračenja (700 nm do 1 mm), mikrovalnog zračenja (1 do 300 mm) i radiovalova (1 mm do 100 km). Brojni naši uređaji emitiraju takvo zračenje: mobiteli, routeri, dalekovodi, kućanski aparati i sl. No ono ne remeti molekule u našem tijelu.

Problematične studije

Postoji, međutim, zračenje koje stimulira naše živce i mišiće. Može uzrokovati da se nakostriješimo ili čak da osjetimo kako nas nešto pecka. Ostale su vrste korisne za pripremu večere. Mikrovalne pećnice potiskuju molekule vode u vašoj hrani i tako je zagrijavaju. To nam se stalno događa. Primjerice, ugodna toplina koju osjećamo na plaži nastaje jer nam se koža zagrijava zbog izlaganja elektromagnetskom infracrvenom zračenju sunca. Zapravo, mi smo oduvijek okruženi prirodnim i općenito bezopasnim izvorima elektromagnetskog zračenja.

No od industrijske revolucije mnogo smo toga dodali u svoju neposrednu okolicu. Pitanje je li struja zapravo opasna prvi je put privuklo pozornost javnosti kada je jedna studija (N. Wertheimer, E. Leeper, 1979.) povezala leukemiju sa životom u blizini dalekovoda. Dakako, studija je ubrzo diskreditirana jer izravna uzročna veza nije potvrđena.

Ipak, strah je nadživio studiju. Ideja se nastavila razvijati. Činjenica da se i danas pišu tisuće studija o mogućim opasnostima zorno nam pokazuje da se na elektromagnetsko zračenje gleda kao na stvarnu prijetnju. Mnogi ljudi tvrde da su osjetljivi na zračenje koje dolazi iz naših uređaja i mobitela. Prijavljuju simptome poput glavobolje, mučnine, kožnih reakcija, peckanja očiju ili iscrpljenosti. Međutim, riječ je o učincima koji se javljaju na dnevnoj osnovi. Tek je nekoliko studija upozorilo na mnogo opasnije posljedice, poput povezanosti strane glave na kojoj osoba drži mobitel dok razgovara i pojave tumora na mozgu.

Pravo pitanje

Prema tome, pitanje na koje znanost pokušava odgovoriti ne odnosi se na akutne učinke zračenja. Znamo da rendgensko zračenje uzrokuje trenutačno oštećenje DNK u našim stanicama, no isto se ne odnosi na radiovalove.

Pravo je pitanje, stoga: je li slabo elektromagnetsko zračenje kojemu smo neprekidno izloženi dugoročno štetno zbog posljedica nekog zasad nepoznatog mehanizma?

Usred mora svakodnevnih svjedočanstava, izvještaja i studija, veoma je teško dati odgovor na to pitanje. No ta je debata dobar primjer razlikovanja dobrog i lošeg javnog komuniciranja. Studije koje šire paniku zbog elektromagnetskog zračenja veoma su kontroverzne te im manjka stvarna znanstvena metodologija. Umjesto na konkretnom istraživanju, one se često temelje na anketama.

Primjerice, pacijente s tumorom na mozgu ponekad su pitali koliko su se često koristili mobitelom u posljednjih nekoliko godina. Ne samo da je sama metoda pogrešna nego su i ljudi veoma nepouzdani. Skloni smo pogrešnom pamćenju pa se na nas može lako utjecati. Povrh svega, studije i medijski izvještaji često odabiru samo one rezultate koji im najviše odgovaraju, primjerice, kako bi privukli više čitatelja.

Dobar je primjer studija (National Institute of Environmental Health Sciences, 2018.) koja je istražila pojavu tumora kod štakora i miševa kao posljedicu zračenja mobitela. Iako su mediji bombastično pisali o povezanosti, studija zapravo pokazuje da se tumor pojavio samo kod štakora, i to samo kod mužjaka, dok kod miševa uopće nije.

Priču dodatno komplicira činjenica da je agencija Svjetske zdravstvene organizacije pod nazivom IARC (Međunarodna agencija za istraživanje raka) u svibnju 2011. klasificirala uporabu mobitela kao mogući karcinogen skupine 2B, što znači da su moguće karcinogeni za ljude. No činjenica je da je IARC to učinio na temelju ograničenih rezultata istraživanja u ljudi i nedovoljnih dokaza iz drugih vrsta istraživanja. Stoga je zaključak da se istraživanja o toj temi moraju nastaviti.

Dugoročne studije

Možemo zaključiti da znanstvene studije zasad nisu dokazale da elektromagnetsko zračenje uzrokuje zdravstvene probleme. Da postoje nedvosmislene uzročno-posljedične veze, dosad bismo već znali za njih zbog svih podataka kojima raspolažemo.

Iako mnogi znaju reći kako im šteti zračenje laptopa, mobitela ili televizora, morate uzeti u obzir tzv. učinak nocebo (suprotnost od placebo). Ako vas glava prestane boljeti čim isključite laptop, mogli biste zaključiti da je to zbog zračenja. Jednom kada sami sebe uvjerite u njihovu povezanost, upravo bi vam vaše uvjerenje moglo stvoriti zdravstvene tegobe.

No važno je znati da znanost ostaje otvorena za sve mogućnosti. U tijeku je nekoliko dugoročnih studija koje će nam dati mnogo jasniju sliku o povezanosti mobitela i tumora.

“MOBI-KIDS” je međunarodna studija o rizičnim čimbenicima za tumor na mozgu kod mladih ljudi. U studiju su uključeni stručnjaci iz šesnaest zemalja. U razdoblju od pet godina, ispitat će se oko 2000 oboljelih i 4000 zdravih mladih osoba u dobi od 10 do 24 godine.

“COSMOS” (Cohort Study of Mobile Phone Use and Health) naziv je studije koja će istražiti učinak dugoročne uporabe mobitela i drugih bežičnih tehnologija na ljudsko zdravlje. Studija će ispitati 105.000 odraslih korisnika mobitela u Ujedinjenom Kraljevstvu, 90.000 u Nizozemskoj, 50.000 u Švedskoj, 30.000 u Danskoj i 15.000 u Finskoj. Očekuje se i velik broj ispitanika u Francuskoj.

Dok čekamo rezultate tih velikih studija, bitno je da ne podliježemo neosnovanim i znanstveno neutemeljenim idejama, nepotrebnom strahu i panici.