Otkrivena pozadina strašnih žrtvovanja: Konjima odrubljivali glave i žive ih pokapali

Prije otprilike 1000 godina, pogani koji su živjeli u blizini Baltičkog mora uvozili su konje od svojih novokršćanskih sjevernih susjeda i podvrgavali životinje jezivim javnim žrtvama, zaključak je nove studije.

Konji su igrali značajnu ulogu u baltskoj kulturi između 1. i 13. st., o čemu svjedoče brojni konjički artefakti i povijesni izvještaji o elitama koje su pile fermentirano kobilje mlijeko. Međutim, budući da Balti nisu bili pismeni prije obraćenja na kršćanstvo, velik dio onoga što se zna o njihovoj poganskoj vjeri dolazi iz arheoloških istraživanja.

U novoj studiji, objavljenoj 17. svibnja, istraživači su proveli biomolekularnu analizu 80 žrtvovanih konja s devet arheoloških nalazišta u današnjoj Poljskoj, Litvi i ruskoj pokrajini Kalinjingradu.

I mužjaci i ženke

Analiza je otkrila da su za žrtvovanje odabrani i muški i ženski konji, što dovodi u pitanje prethodnu pretpostavku da su za taj ritual odabrani samo pastusi. Žrtvovanja konja obično su se izvodile odrubljivanjem glave, skidanjem kože, raščetvorivanjem konja ili zakopavanjem živih konja.

Zooarheologinja i glavna autorica studije Katherine French sa Sveučilišta Države Washington (SAD), objasnila je da njihovi rezultati pokazuju da Balti nisu birali isključivo muške konje za žrtvovanje. Studija je otkrila da su otprilike 66% konja bili pastusi, a 34% kobile.

Osim toga, istraživanje je uključivalo analizu izotopa stroncija zubne cakline konja, koja je identificirala da tri konja nisu lokalnog porijekla, već su vjerojatno došli iz istočne i središnje Švedske ili južne Finske. To otkriće naglašava opseg trgovačkih mreža preko Baltičkog mora od 11. do 13. st.

Jedan nelokalni konj u Kalinjingradu pokopan je s artefaktom pod skandinavskim utjecajem, što ukazuje na vezu između baltskih poganskih trgovaca i njihovih skandinavskih kolega. Istraživači su primijetili da su se konji prevozili preko Baltičkog mora na brodovima, što je razina mobilnosti koja prije nije bila prepoznata u arheološkim zapisima.

Zooarheolog Flint Dibble sa Sveučilišta u Cardiffu (Wales, UK), pohvalio je studiju zbog inovativne upotrebe znanstvenih metoda za proučavanje drevnih životinjskih populacija. Impresivna veličina uzorka od 80 konja naglašava važnost primjene ovih metoda za otkrivanje relevantnih arheoloških obrazaca.

Dibble je sugerirao da trgovina konjima na velike udaljenosti u sjevernoj Europi sada zahtijeva daljnju istragu. Francuski znanstvenici planiraju nastaviti tu liniju istraživanja ispitivanjem suvremene tehnologije brodova kako bi utvrdili kako su se konji prevozili na teretnim brodovima iz vikinškog doba.

Drevni običaji

Žrtvovanje konja je drevna praksa koja se protezala kroz razne kulture i civilizacije, često povezana s religijskim ritualima, pogrebnim obredima i obožavanjem bogova. Ta praksa odražava duboko poštovanje prema konjima, ali i vjerovanje u njihovu moć i simboliku.

U drevnoj Indiji, konj je imao ključnu ulogu u ritualu poznatom kao Ašvamedha. Taj kraljevski obred uključivao je žrtvovanje konja kako bi se osigurala kraljeva moć i blagostanje kraljevstva. Smatralo se da žrtvovanje donosi prosperitet i jača kraljevu božansku legitimnost.

U nordijskoj mitologiji i praksi, konji su također žrtvovani tijekom pogrebnih ceremonija. Vikinzi su vjerovali da će konj pratiti pokojnika u zagrobni život, osiguravajući mu prijevoz i zaštitu. Konji su često pokapani zajedno s ratnicima, ukazujući na njihov status i važnost.

Rimljani su slavili festival Equus October, tijekom kojeg su žrtvovali konja boga Marsa koji je u njihovoj mitologiji bio bog rata. Taj obred bio je posvećen vojnoj moći i plodnosti zemlje. Žrtvovanje konja simboliziralo je snagu i žrtvu za dobrobit zajednice.

Otkriveno smrtonosno oružje staro 300.000 godina: Znanstvenici ne mogu vjerovati

Postoje brojni razlozi

Konji su često žrtvovani bogovima kako bi se umilostivila božanstva i osigurala božanska zaštita i blagostanje zajednice. U mnogim kulturama, konji su smatrani svetim životinjama povezanim s bogovima rata, plodnosti i smrti.

U mnogim društvima, konji su pratili preminule u zagrobni život. Smatralo se da će konji pomoći pokojniku da prijeđe u drugi svijet i osigurati mu dostojanstven dolazak u zagrobni život.

Osim toga, posjedovanje i žrtvovanje konja bio je simbol moći, bogatstva i prestiža. Elitne klase koristile su ovu praksu kako bi demonstrirale svoju moć i bliskost s božanstvima.

Žrtvovanje konja kroz povijest odražava duboko ukorijenjena vjerovanja i običaje različitih kultura. Iako nama danas ta praksa može izgledati surovo, ona nam pruža uvid u način na koji su naši preci razumjeli i komunicirali sa svetim i nadnaravnim svijetom.