Astronomi otkrili ‘duha’ oko Zemlje: Je li Mjesec naš jedini prirodni satelit?

Ideja da Zemlja uz Mjesec ima dodatne prirodne satelite dugo je intrigirala astronome i javnost. Iako je svima poznato da naš planet ima samo jedan prirodni satelit, povremeno i privremeno ona dobiva “kvazi-mjesece“, nebeska tijela koja dijele orbitu Zemlje, ali nisu gravitacijski vezana za nju.

Što je još intrigantnije, prema studiji astronoma sa Sveučilišta Eötvös Loránd (Budimpešta, Mađarska) iz 2019., Zemlja ima i “oblake Kordiljevskog“, tzv. mjesece duhove. Tu pojavu 1961. otkrio je poljski astronom Kazimierz Kordylewski (1903.-1981.).

Da bismo u potpunosti razumjeli “mjesece duhove“, moramo proniknuti u koncept Lagrangeovih točaka. NASA definira te točke kao “pozicije u svemiru gdje gravitacijske sile sustava dvaju tijela poput Sunca i Zemlje stvaraju pojačana područja privlačenja i odbijanja.” Te su točke ključne za svemirske misije jer omogućuju letjelicama da se “parkiraju” u svemiru uz minimalnu potrošnju goriva.

Izazovno istraživanje

U svakom sustavu dvaju tijela postoji pet Lagrangeovih točaka. Od njih se L1, L2 i L3 smatraju nestabilnima i leže duž linije koja povezuje dvije velike mase. Nasuprot tome, L4 i L5 su stabilne točke koje tvore vrh dva jednakostranična trokuta s velikim tijelima na njihovim vrhovima. Te stabilne točke mogu sadržavati manja nebeska tijela, poput trojanskih asteroida koji se nalaze u točkama L4 i L5 u sustavu Jupiter-Sunce.

U sustavu Zemlja-Mjesec, pretpostavlja se da stabilne točke L4 i L5 sadrže oblake prašine, poznate kao oblaci Kordiljevskog. Međutim, otkrivanje tih oblaka pokazalo se izazovnim zbog raznih smetnji kao što su sjaj neba, svjetlost zvijezda, zodijačko svjetlo i svjetlo s Mliječne staze.

Hipoteza je ostala bez čvrstih dokaza godinama sve do 2018. kada je revolucionarna studija upotrijebila polarizirajuće filtre za otkrivanje ovih nedostižnih oblaka. Tim je imao za cilj uhvatiti polarizirano svjetlo, jer reflektirano ili raspršeno svjetlo obično pokazuje polarizaciju.

Uperite svoj pogled u noćno nebo: Stiže nam iznimno rijedak kozmički fenomen

‘Možda su samo prolazni’

Ta se metoda pokazala učinkovitom, a kada su se istraživači usredotočili na točku L5, primijetili su polarizirano svjetlo koje ukazuje na prašinu, učinkovito isključivši druge izvore polarizacije.

“Prvi smo put promatrali i polarimetrijski registrirali oblake Kordiljevskog oko Lagrangeove točke L5 Zemlje i Mjeseca. Ovo opažanje potvrđuje postojanje tih oblaka koje je Kordylewski prvi fotometrijski promatrao”, objavio je tim.

Unatoč tom značajnom otkriću, tim je upozorio da bi ti oblaci mogli biti prolazna pojava. Na stabilnost točaka L4 i L5 mogu utjecati poremećaji od Sunca, solarnog vjetra i drugih planetarnih tijela, što može uzrokovati raspršivanje ili pomicanje tih oblaka prašine.

Otkriće oblaka Kordiljevskog ne samo da potvrđuje dugogodišnju teoriju, već poboljšava i naše razumijevanje dinamičkih interakcija unutar orbitalnog okoliša našeg planeta. Nadalje, ovim se otkrićem naglašava složenost i stalno kretanje unutar Sunčeva sustava, nudeći novu perspektivu na nebeska tijela koja prate Zemlju na njenom putu oko Sunca.