Konobar otkrio priču o glumcu iz Tko to tamo pjeva: ‘Žena ga preko ramena odnijela kući’

Konobar i šef sale u jednom poznatom restoranu u centru Beograda, Milenko Poštić u srpskoj emisiji “Gastromaratonac” ispričao je brojne anegdote kojih se sjeća s glumcima, koji su stekli popularnost za vrijeme bivše države. Naime, Milenko je govorio o Bati Živojinoviću, Draganu Nikoliću i Mileni Dravić, zbog njih se navodno zaposlio u restoranu.

“Prvi put kad sam došao vidio sam Batu Živojinovića, Dragana Nikolića i Milenu Dravić kako sjede u dvorištu restorana. Šetao sam sa svojom tadašnjom djevojkom, a sadašnjom suprugom i ona reče – što bi bilo lijepo da ti ovdje radiš. I tako je bilo. Iznad nas je svojevremeno bila Kazališna akademija. Dolazili su glumci. Petar Kralj je dolazio svaki dan pio votku i espresso”, rekao je on pa ispričao neobičan događaj iz kafića.

“Došli Paja Vujisić, Milan Srdoč i onaj mali glumac što igra popa u “Tko to tamo pjeva” (Petar Lupa prim. aut.). On mali, a supruga ima dva i nešto metra. I on se napio jednu večer. E sad, je li on nju zvao ili je ona došla po njega, u svakom slučaju – ona dođe, podiže ga, stavi preko ramena i odnese kući”, kazao je Poštić.

Srpska komedija iz 80-ih proslavila mnoge

Također, čest gost restorana bio je slikar Dragan Lubarda. “Napije se i onda hoće nazdravljati i pričati s gostima. I mi ga izguramo nekako iz restorana, a on legne ispred na ulicu i kaže: Joj, izbaciše me iz moje kuće. Onda ga uvedemo opet unutra uz obećanje da se smiri. Kad je dolazio ove zadnje 2-3 godine, uđe i kaže mi: Sinko, pobjegoh sa svoje sahrane, daj jedno pivo”, prisjetio se konobar.

Podsjetimo, mnogi su popularni glumci iz Srbije stekli veliku slavu upravo u spomenutom filmu “Tko to tamo pjeva”. To je bila srpska komedija iz 1980. koju je režirao Slobodan Šijan. Film ima višeslojnu priču o tragikomičnim nezgodama putnika u jednom dotrajalom autobusu koji iz provincije vozi prema Beogradu, u kojoj se skriva alegorija o malograđanskom licemjerju, te o raspadu Kraljevine Jugoslavije u osvit Drugog svjetskog rata.

Zbog ovoga filma je u Puli glumac Aleksandar Berček dobio Zlatnu arenu za sporednu ulogu. U filmu na zadnjem sjedištu autobusa pojavljuje žena obučena u crno. Nije potpisana na špici. Slobodan Šijan je kasnije objasnio da su ženu našli usput i da je stalno sjedila u autobusu, ali se zbog lošeg osvjetljenja nije vidjela u svim scenama.

Srpkinja muškarce ostavlja bez daha kada saznaju čime se bavi: ‘Život je ljepši nego u Beogradu’

Autobus koji je korišten za snimanje, već se koristio u filmu Živojina Pavlovića “Doviđenja u sljedećem ratu”. U prvotnom scenariju filma zbog završne scene bombardiranja Beograda su divlje životinje trebale pobjeći iz zoološkog vrta. No, ta scena nikada nije snimljena zbog razdoblja tuge nakon Titove smrti. Ipak, na kraju je ipak uključena u film “Underground” Emira Kusturice.