Hrvatskoj se ovo nikada u povijesti nije dogodilo: Pogledajte koliko novca potražujemo od ostalih

Po isteku prve godine boravka u području eura ili eurozoni hrvatski građani prvi put jasno mogu vidjeti kako njihova zemlja – država, ustanove, poduzetnici i građani – “posluju” s ostalim zemljama članicama Europske unije i Europskom središnjom bankom (ESB-om). To im je omogućila bilanca prekograničnih plaćanja unutar EU-a u sustavu platnog prometa Target-2 koji vodi i objavljuje Europska središnja banka. Naime, do kraja 2022. godine i do njezina ulaska u eurozonu podaci za Hrvatsku bili su skriveni u zbirnim podacima za sve članice koje tada nisu koristile euro kao vlastitu monetu, a od 1. siječnja 2023. ESB ih i za Hrvatsku objavljuje izdvojene i jasno vidljive. A ta bilanca za Hrvatsku zasad je vrlo dobra i s vremenom postaje sve bolja.

Europska unija, naime, ima puno toga “zajedničkog” i “jedinstvenog”, ali ne i kompletirani bankarski sustav. Kad bi europski jedinstveni bankarski sustav bio kompletiran, tada bi neki Francuz, na primjer, nekom Hrvatu platio sto eura za boravak u njegovu apartmanu na Jadranu tako da bi svojoj banci u Francuskoj dao nalog da na njegovu računu smanji stanje za sto eura, a da na računu Hrvata u njegovoj banci u Hrvatskoj za sto eura poveća stanje. No izravno transferiranje eura s jednog bankovnog računa u jednoj državi članici EU-a na drugi bankovni račun u drugoj državi članici EU-a – nije moguće.

Plaćanja se u Europskoj uniji iz jedne države članice u drugu još odvijaju posredno, preko nacionalnih središnjih banaka, u sustavu plaćanja nazvanom Target-2, i to ne fizičkim prijenosom novca, nego uzajamnim kreditiranjem pa potom prijebojem potraživanja i dugovanja.

Ishod operacije

Tako, kad Francuz svojoj poslovnoj banci u Francuskoj da nalog da s njegova tekućeg računa plati sto eura Hrvatu na njegov tekući račun u njegovoj banci u Hrvatskoj, najprije će banka skinuti sto eura s Francuzova računa, a potom će francuska središnja banka Banque de France skinuti sto eura s računa francuske banke kod sebe, u središnjoj banci. Potom će Banque de France javiti Hrvatskoj narodnoj banci da za sto eura kod sebe poveća stanje na računu hrvatske poslovne banke u kojoj Hrvat ima tekući račun, a tek na kraju će hrvatska poslovna banka stanje na tekućem računu Hrvata povećati za sto eura.

Ishod te operacije bit će da je Francuz Hrvatu platio sto eura, ali tako što će francuska središnja banka u sustavu Target-2 imati proknjižen dug od sto eura, a Hrvatska narodna banka potraživanje od sto eura. Kada se bilanca sustava Target-2 ažurira i objavi, a to se događa svakih par tjedana, svatko će na svijetu putem interneta moći vidjeti da se iz Francuske “odlilo” sto eura, a da je u Hrvatsku sto eura “priteklo”, odnosno, da iz Francuske više novca odlazi nego što pritječe, a u Hrvatsku više pritječe nego što odlazi. Dug francuske i potraživanje hrvatske središnje banke sravnit će se kad neki Hrvat kroz Target-2 plati sto eura nekom Francuzu.

Zahvaljujući servisu Target-2 u vlasništvu i pod upravom Eurosustava, plaćanje se trenutno i glatko odvija između 52.000 banaka i korisnika njihovih usluga. Stanje s plaćanjima u sustavu Target-2 izvrstan je sintetički pokazatelj međunarodnih ekonomskih odnosa jer obuhvaća sve vrste plaćanja, ukupni prekogranični tok novca: od kupnje i prodaje robe preko plaćanja usluga i transfera zarade gastarbajtera do plaćanja različitih subvencija, investicija ili vrijednosnih papira. No bilanca Targeta otkriva i to da su plaćanja snažno asimetrična, da su središnje banke nekih država članica EU-a akumulirale ogromne dugove središnjim bankama drugih država članica. Odnosno, da neke središnje banke imaju ogromna potraživanja od drugih središnjih banaka, potraživanja za koja uopće nije jasno hoće li se ikada moći “sravniti” s plaćanjima u obrnutom smjeru.

Veliki dužnik

Njemačka središnja banka Bundesbank tako je od ostalih europskih središnjih banaka krajem listopada 2023. godine potraživala 1058,98 milijardi eura, luksemburška 257,83 milijarde, a nizozemska 118,78 milijardi eura.

S druge strane, središnja banka Italije dugovala je ostalim središnjim bankama 526,28 milijardi eura, španjolska 374,78 milijardi, francuska 125,28 milijardi eura. Novac “bježi” i iz Austrije, 64,73 milijarde eura. Dok se Njemačka, Luksemburg i Nizozemska pune novcem, eurima, Italija, Španjolska, Francuska i Austrija se prazne. Dugoročno je to za eurozonu neodrživo.

U posljednjih godinu dana bilanca međudržavnih plaćanja u Uniji nešto se malo popravila, neravnoteža se malo smanjila, “škare” dugovanja i potraživanja blago su se zatvorile. Jer, u prosincu 2022. Njemačka je potraživala gotovo bilijun i tristo milijardi eura, a Italija dugovala više od 700 milijardi. I Europska središnja banka veliki je dužnik, čak 361,60 milijardi eura, jer su nacionalne središnje banke u svojim zemljama za nju kupovale državne obveznice.

Prvi put u povijesti

I, ono što prvi put u povijesti možemo vidjeti za Hrvatsku: njezina je središnja banka od ostalih potraživala 13,46 milijardi eura, za toliko je bila “u plusu”, odnosno, do kraja listopada 2023. godine u Hrvatsku se slilo trinaest i pol milijardi eura više nego što se iz nje odlilo, slično kao i u Sloveniju ili na Cipar. Trinaest i pol milijardi za Europsku uniju nije neki veliki novac, ali za malu Hrvatsku jest, a veseli i činjenica da je Hrvatska narodna banka u sustavu Target-2 kreditor, a ne dužnik, te da iznos njezinih potraživanja brzo raste. U svibnju stare godine iznosila su tek 3,28 milijardi eura.

Bilanca sustava Target-2 i njezine promjene iz godine u godinu te iz mjeseca u mjesec – kao za novopridošlicu u eurozonu Hrvatsku – odličan su indikator dinamike tokova novca preko europskih državnih granica. No u kakav su položaj s vremenom te promjene dovele Hrvatsku, najviše govori njezin neto međunarodni investicijski položaj, pokazatelj koji dobar dio profesionalnih ekonomista ne cijeni previše premda upravo po njemu i Europska unija procjenjuje je li neka njezina članica u ekonomskim “neravnotežama” koje mora ispraviti i svesti u dogovorene okvire. Neto međunarodni investicijski položaj zemlje (eng. NIIP, net international investment position) pokazuje razliku između ulaganja nerezidenata u nekoj zemlji i rezidenata u inozemstvu, a radi boljeg predočavanja izražava se u postotku bruto domaćeg proizvoda zemlje, s pozitivnim ili negativnim predznakom.

Tektonska promjena

Možemo reći i ovako: NIIP pokazuje koliko domaćini “duguju” “strancima” za sve što su oni uložili u njihovoj zemlji, a koliko je “inozemstvo” dužno domaćinima, relativno prema BDP-u promatrane zemlje. Na prvi pogled zvuči suhoparno i nezanimljivo, a zapravo je i ekonomski i politički izuzetno važno.

Dosegne li razlika između ulaganja nerezidenata u nekoj zemlji i rezidenata u inozemstvu visok udjel u BDP-u, narod začas počne prosvjedovati “da su nas stranci porobili”, da je na djelu “suvremeni kolonijalizam”, da je zemlja postala “rob stranaca” i slično. To, dakako, ima i čisto materijalnu dimenziju: relativno veća ulaganja nerezidenata znače veći odljev zarada, profita ili kamata u inozemstvo, ali ima i političku dimenziju: primjerice, opasnost od korištenja ulaganja radi jačanja geopolitičkog utjecaja. Stoga je uravnoteženost inozemnih ulaganja i domaćih u inozemstvu, dakle niski NIIP, ali sa što višim novčanim iznosima, ekonomski i politički za svaku državu jako poželjna. Pa kako s tim stoji Hrvatska na isteku 2023. i početku 2024. godine?

Nakon sezone iz noćne more Modrićev suigrač napokon saznao prekrasnu vijest koja sve briše

I u tom segmentu makroekonomije u 2023. godini, naime, dogodila se tektonska promjena jer Hrvatska je s ulaskom u eurozonu ostala bez svojih gotovo 30 milijardi eura deviznih rezervi koje su bile uložene u inozemne državne obveznice pa su predstavljale hrvatsko ulaganje u inozemstvu, “protutežu” inozemnim izravnim, portfeljnim i ostalim ulaganjima u hrvatskoj međunarodnoj investicijskoj poziciji ili NIIP-u.

O najnovijem stanju međunarodnih ulaganja Hrvatske na kraju trećeg tromjesečja ili zadnjega dana rujna 2023. izvijestila je 20. prosinca Hrvatska narodna banka i prema njoj stanje je minus 15,82 milijarde eura – toliko novca su nerezidenti više uložili u Hrvatsku nego hrvatski rezidenti u inozemstvu, odnosno, toliko Hrvatska više duguje strancima nego inozemstvo Hrvatskoj. U odnosu na bruto domaći proizvod, taj iznos doseže 21,3 posto BDP-a. S obzirom na to da po pravilima Europske unije taj udjel u BDP-u ne bi smio prijeći 35 posto, to je vrlo dobar rezultat.

Plaćamo Njemačkoj

Naime, prije samo četiri i pol godine, na kraju ožujka 2019., neto stanje međunarodnih ulaganja bilo je osjetno nepovoljnije nego danas, minus 25 milijardi eura ili gotovo minus 60 posto hrvatskog bruto domaćeg proizvoda. No stanje se poboljšalo zahvaljujući rastu deviznih rezervi Hrvatske narodne banke i njezinim ulaganjima tih rezervi u inozemstvu, u obveznice najrazvijenijih europskih država od kojih je Hrvatska ubirala kamatu, nekad manju, nekad veću, a nekad i negativnu, što znači da je Hrvatska, na primjer, posljednjih par godina, umjesto da od nje ubire kamatu, plaćala Njemačkoj da uzme i koristi njezinu državnu štednju.

Nije ugodno ni vidjeti da u statistici hrvatskih međunarodnih ulaganja u hrvatskoj imovini uopće nema izravnih ulaganja Hrvata u inozemstvu, samo nešto malo ulaganja međunarodnih pričuva te “portfeljnih i ostalih” koji su se iz obveza kao nekim čarobnim štapićem neobjašnjeno preselili u imovinu.

U svakom slučaju, promatrano statistički, Hrvati mogu biti zadovoljni što je priljev novca u njihovu zemlju veći od odljeva, u posljednjem kvartalu čak za šest milijardi eura ili više nego ikad, što je njezina neto međunarodna investicijska pozicija podnošljivo negativna i što se bruto inozemni dug s 85 posto BDP-a na početku 2021. godine do potkraj 2023. spustio gotovo na 60 posto BDP-a, što je europski zakonski “plafon”. Dakle, za “poslovanje” Hrvatske s ostalim zemljama članicama Europske unije i ostatkom svijeta mogli bismo reći da je uredno, ali s inozemnim bruto dugom većim od 60 milijardi eura i prilično rizično.

Nakon sezone iz noćne more Modrićev suigrač napokon saznao prekrasnu vijest koja sve briše