SRPSKE ŠKOLE U VUKOVARU: Profesori povijesti preskaču Domovinski rat, ali se zato prije proslave Sv. Save skidaju hrvatski grbovi sa zidova učionica!

" Naša djeca u školama, koje imaju odjele na srpskom jeziku i pismu, svake godine moraju svjedočiti općenarodnim proslavama sv. Save u školama. Ako bismo se tome usprotivili, vjerojatno bi nas se smatralo netolerantnima, a nitko nas ne pita slažemo li se s ovakvim događanjima u našim školama."

Teško da će se reintegracija stanovništva u Vukovaru moći nazvati uspješnom, sve dok mladi naraštaji zajedno ne odrastaju. Da se zajednička igra i školske brige djece u ovom gradu ne dogode, pobrinula se srpska nacionalna manjina koja je odbila zajedničke škole i na taj način separirala djecu. No, problemi time nisu stali. Odbijanje srpskih profesora povijesti da na valjan način uče djecu o Domovinskom ratu te o mladoj hrvatskoj povijesti, kao i proslave Svetog Save pri čemu se sa zidova učionica skidaju hrvatski grbovi, ljute Vukovarce. Na sve to nas upozorava “Koordinacija Udruga proisteklih iz Domovinskog rata grada Vukovara”, ali svoje upozorenje šalje i predsjednici Kolindi čijoj se reakciji nadaju:

Otvoreno pismo o problemu učenja hrvatske povijesti u školskim odjelima na srpskom jeziku i pismu

“Svi vukovarski branitelji i naši sugrađani koji su se nakon mirne reintegracije vratili u svoj grad i svoje domove, bili smo svjesni i spremni na brojne ustupke zatečenom stanovništvu, a sve u svrhu mira i ostvarenja kakvog takvog suživota.

Jedan od ustupaka bilo je i pravo na osnivanje škola i školskih odjela na srpskom jeziku i pismu, dakle prema A modelu školovanja. Naime, srpska manjina nije htjela prihvatiti ni model B ni model C u okviru kojih bi svi učenici išli u iste odjele, a svoj bi jezik, povijest i kulturu slušali na posebnim satima. Dakle, možemo zaključiti da upravo srpska manjina odbija suživot i suradnju.

No, ni to im nije bilo dovoljno, nego im je odobren moratorij na učenje novije hrvatske povijesti, kako ne bi morali svojoj djeci reći istinu o Domovinskome ratu i tko je bio agresor, a tko žrtva.

Isti taj moratorij istekao je 2003. godine, a što je vidljivo u odluci Ustavnog suda od 12.kolovoza 2014.godine članak 27.1.točka I., time su svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.

Međutim, stvarnost je potpuno drukčija. Profesori koji predaju povijest u odjelima na srpskom jeziku i pismu još uvijek preskaču temu Domovinski rat, a u najboljem slučaju ovom se temom bave samo površno u najkraćim crtama.

Je li moguće da od 2003. na ovakvu samovolju i kršenje zakona nije reagirala nikakva prosvjetna inspekcija? Je li moguće da nitko nije znao da se ni 12 godina od ukidanja moratorija zaposlenici škola oglušuju na hrvatske zakone? Dokle će se u ovoj državi zakoni primjenjivati djelomično? Dokle će pred zakonom biti jednakih i jednakijih? Doprinosi li ovakvo ponašanje normalizaciji odnosa ili se normalizacija očekuje samo od hrvatskoga naroda? Naša djeca u školama, koje imaju odjele na srpskom jeziku i pismu, svake godine moraju svjedočiti općenarodnim proslavama sv. Save u školama. Ako bismo se tome usprotivili, vjerojatno bi nas se smatralo netolerantnima, a nitko nas ne pita slažemo li se s ovakvim događanjima u našim školama.

Poštovana predsjednice, molimo da u interesu zaštite digniteta Domovinskoga rata i uspostave pravnog poretka u svim porama društva, pa tako i u školstvu, potaknete nadležno ministarstvo na rješavanje ovoga, za hrvatsku budućnost, jako važnoga problema. Svi hrvatski državljani, trebali bi Republiku Hrvatsku doživljavati kao svoju domovinu i prihvatiti hrvatsku povijest kao vlastiti identitet.

Borili smo se za cjelovitu i samostalnu domovinu i smatramo da se u svim njezinim dijelovima moraju poštovati zakoni.”