novazemlja

‘Šveđani se moraju integrirati u kulturu imigranata, ne obratno’!

Autor:

NGO financiran od švedske vlade je pokrenuo kampanju kojom osuđuje politiku integracije imigranata u švedsko društvo. Umjesto toga, kažu, Šveđani se moraju integrirati u kulturu imigranata, te prihvatiti njihov jezik i običaje.

Teško je zamisliti kako bi se Šveđani, od kojih brojni muškarce koji mokre stojećki smatraju seksističkim i zaostalim barbarima, mogli uklopiti u vrijednosni sustav imigranata kojima je žena nerijetko negdje iznad ovce, a ispod konja i kamile na vrijednosnoj ljestvici. Naime, u arapskom svijetu se i danas mladenke i haremske milosnice često kupuje spomenutim valutama, a silovane žene kamenuje zbog nevjere ukoliko nemaju bar četiri muška svjedoka.  Ali – ideja je tu, a i loš propagandni video, financiran od švedske vlade, koji možete vidjeti ovdje, objavljen prije tri dana.

U videu, punom jeftine patetike, sentimentalnog kiča, i propagande na razini osnovnoškolskog uratka o miru u svijetu, kaže se kako nije da se samo “novi Šveđani” moraju integrirati u sredinu u koju su došli, već se i “etablirani” Šveđani moraju integrirati u “novu Švedsku”. Onu u kojoj trenutno postoji 55 no-go zona u koje bijelci ne smiju nakon mraka, a ni prije njega nije baš sigurno pa u njih hitna dolazi samo u pratnji policije, i u kojoj silovanja ima otprilike koliko i u Mombasi. “Vrijeme je da shvatimo da će novi Šveđani zahtijevati svoj prostor”, kaže se, uz tepanje Švedskoj kako je ona “sigurno mjesto” za migrante. Za migrante možda sigurno, u usporedbi s onim odakle dolaze – no više ne tako sigurno za one koji su navikli na visoke nordijske standarde javnog reda i sigurnosti. No, zaključak je: “Nema povratka. Švedska više nikad neće biti kakva je bila”. S tim se nije teško složiti.

Kampanja se zove “Nova zemlja”, #detnyalandet, a uz video tu je i website koji objašnjava zašto Šveđani moraju prihvatiti strane kulture i jezike, a ne tek zahtijevati od novopridošlih “Šveđana” da postanu Šveđani. Organizacija iza videa i internetske stranice se zove Individuell Människohjälp (IM), odnosno na engleskom “Swedish Development Partner”, švedski parner za razvoj. Kažu da je njihova misija borba protiv siromaštva i isključivanja iz društva. Dakle, kad jednom svi naučimo Urdu i pravedno podijelimo svoj zarađeni novac, nitko više neće biti siromašan niti će se osjećati isključenim iz društva. Slatko. No, IM je također i službeni član od vlade financiranog, zapravo državnog, “Swedish Fundraising Councila” (SFC) i financira se novcem švedskih poreznih obveznika.

“Integracija ne znači da se jedna strana treba prilagoditi onoj drugoj, niti da svi moraju misliti, raditi i osjećati jednako. Integracija je zasnovana na druženju, i prava druženja su zasnovana na reciprocitetu”, mudruju oni dalje. Možda je netko ipak prije toga trebao pitati imigrante žele li se oni uopće družiti sa “starim” Šveđanima i žele li uopće biti uključeni u njihovo društvo, jer iskustvo pokazuje da se većina imigranata svojevoljno getoizira i ne pokazuje želju za bilo kakvim druženje s ljudima ne-arapskog porijekla. Usto, Turci u pravilu ne žele ni čuti za Arape koji su bili u kolonijalnom odnosu spram njih do XX stoljeća (pa tako u Njemačkoj “antiimigrantske patrole” koje traže Arape vodi – Turčin), kamoli za Kurde, a jedni i drugi u pravilu ne žele imati posla s crnim ljudima. Da ne govorimo o odnosu sunita i šiita. Problem integracije prelazi odnos bijele zajednice prema useljenicima – nametnuti “suživot” raznim grupama useljenika, iz različitih kultura i različitih nacionalnosti, bi se moglo pokazati kao puno veći izazov nego natjerati bijelce da prigrle pridošlice kao svoje rođene. Potonje u Švedskoj zapravo i nije neki problem.

Drugim riječima, useljenici bi mogli i trebali zadržati svoje civilizacijske standarde, koji nerijetko uključuju prezir spram žena i gotovo uvijek spram homoseksualaca, a liberalna Švedska u kojoj se “govor mržnje” proganja i kažnjava strože nego svojevremeno psovanje majke drugu Titu u antifašizmu, bi trebala prihvatiti da postoje drugi i drukčiji. A tim drugima i drukčijima je čak i ono što Šveđani smatraju seksizmom, rasizmom i homofobijom i dalje često previše radikalno feminističko, gay, i multikulti. Kako bi to trebalo funkcionirati u praksi, teško je reći, jer različite kulture podrazumijevaju i različite zakonske standarde, a u civiliziranom društvu ne možete imati različite zakone za različite grupe ljudi. Problem je što su standardi ponašanja koji su u imigrantskim četvrtima u Švedskoj posve prihvatljivi za lokalnu zajednicu, “starim” Šveđanima posve neprihvatljivi, i obratno. Usto, Islam nije tek marama preko glave i halal hrana: Islam je nedvojbeno i politički čimbenik, nespojiv s liberalnom politikom jedne Švedske. Islam je, kako ističu i ugledni islamolozi na zapadu, pa i oni islamskih korijena poput Bassama Tibija, u korijenu sustava vrijednosti koji je jednostavno nespojiv s modernim svijetom. No, zapadni multi-kulti ekstremisti ne prezaju ni pred kojim socijalnim eksperimentom s nesagledivim posljedicama po cijele države i nacije kako bi opravdali svoje isprazne teorije o ljudima koje ne poznaju, i kulturama o kojima ne znaju ništa.

Komentar s najviše lajkova ispod gornjeg videa na Youtubeu inače kaže: “Ja nisam Šveđanin, ali ovo svejedno smatram uvredljivim”. A i svi ostali su uglavnom izrazito uvredljivi. Kampanju Šveđani baš i ne komentiraju: kad bi rekli što misle vjerojatno bi bili javno proglašeni rasistima, i došli pod udar zakona. Do sad su već naučili da je o nekim stvarima bolje šutjeti. Ali je zato u zadnjem istraživanju radikalno antiimigrantska “Demokratska stranka” izbila na prvo mjesto po popularnosti među biračima. To im međutim neće puno pomoći, jer je formirana velika “antifašistička” koalicija u kojoj su manje-više sve ostale stranke, kako bi se spriječio njihov dolazak na vlast pod svaku cijenu.

Autor:

ZADNJE VIJESTI