Pismo Franje Tuđmana lordu Owenu i Stoltenbergu iz 1993!

Autor: Marin Vlahović

Federacija Bosne i Hercegovine pokušava Hrvatskoj zabraniti gradnju Pelješkog mosta i to na hrvatskom teritoriju. Slovenci prijete izvršenjem odluke kompromitirane međunarodne arbitraže iz koje se Hrvatska povukla. Iz Srbije nam stalno stižu poruke kako ne postoje hrvatski ili bosanski Srbi, već samo Srbi kao jedinstvena nacija, valjda, ako im prilike to dopuste i na jedinstvenom teritoriju neke nove Velike Srbije. Kako smo se našli u ovakvoj situaciji stalne defenzive u odnosu na agresivno susjedstvo? Zar Hrvatska nije pobijedila u ratu, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini?

Miroslav Tuđman je u knjizi „Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije“ objavio korespondenciju predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana i dokumente o Bosni i Hercegovini u razdoblju 1990-1995. Ovom prilikom objavljujemo pismo koje je predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman poslao supredsjedateljima „mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji“ lordu Davidu Owenu i gospodinu Thorvaldu Stoltenbergu. Pismo je dobar pokazatelj Tuđmanovih razmišljanja o prostornim i povijesnim granicama hrvatskog naroda. Danas ga neki novopečeni desničari optužuju da je bio komunist, pa i izdajnik, ali Tuđman je kao lider nacije čitavo vrijeme imao u vidu granice Banovine Hrvatske iz 1939. Da se nije radilo samo o teoretskim idejama, svjedoči i ovo pismo u kojem dr. Franjo Tuđman sasvim otvoreno iznosi prijedloge mogućih zamjena teritorija. Naravno, i te prijedloge treba promatrati u kontekstu odgovora na planove Owena i Stoltenberga koji su i sami predlagali različite teritorijalne trampe. U nastavku pročitajte pismo predsjednika Franje Tuđmana supredsjedateljima „MKBJ“ Owenu i Stoltenbergu:

 

Štovani,

Potpuno razumijem Vašu brigu (izraženu u pismu koje sam primio jučer 25. lipnja) da u Bosni i Hercegovini treba postići pravedno razgraničenje prihvatljivo za Muslimane i međunarodnu zajednicu.

Nadam se da Vas ne moram uvjeravati da ću sa svoje strane učiniti sve da se postigne najpravednije pa i svako moguće rješenje za postizanje mira.

Međutim, prijedloge o kojima je riječ u Vašem pismu ne bih mogao podržati. Što se tiče pristupa Muslimanske većinske republike Jadranskom moru mislim da je potpuno zadovoljavajuće ono što sam ponudio sa slobodnom zonom u hrvatskoj luci Ploče.

Traženje nekog razgraničenja u području istočno od Mostara (kroz Šipovac i Blagaj) i južno od puta Rečica-Stolac (uključujući Opličići i Poplat) ne dolazi u obzir jer siječe cjelinu područja i glavne prometnice.

Molim Vas imajte na umu razgraničenja iz 1939. Ono se u sadašnjim okolnostima ne može smanjivati na hrvatsku štetu. To nije prihvatljivo ni za pučanstvo Herceg-Bosne, a ni za Hrvatsku iz strateških razloga.

O ustupanju područja sjeverno od Save kod Brčkog u zamjenu za područje oko Dubrovnika ne možemo uopće raspravljati. U Hrvatskoj je veliko i opće nezadovoljstvo što je Hrvatska ostala bez teritorija do Zemuna, a pogotovo kotara Šid koji je 1939. hrvatsko-srpskim sporazumom bio uključen u Banovinu Hrvatsku. O tom uskom području za prometnicu moglo bi se jedino raspravljati u zamjenu za područje Subotica-Sombor, u kojemu hrvatsko i mađarsko stanovništvo čini većinu u odnosu na srpsko, a eventualno i za spomenuti kotar Šid.

Osim toga područje oko Dubrovnika srpsko-crnogorski predstavnici nude u zamjenu za Prevlaku. Načelno o tome hrvatska strana iz strateških razloga zaštite Dubrovnika može prihvatiti razgovore.

Dijelim Vaše mišljenje da je problem u pronalaženju realističnog prijedloga razgraničenja. Pritom, međutim valja imati na umu ne samo veličinu teritorija nego i prometne, gospodarske i kulturne odrednice.

Sve tri strane u BiH a i međunarodna zajednica, morati će se na kraju suglasiti ako ne s najboljim a ono s jedinom mogućim rješenjem da bi došli do mira.

U očekivanju da će nas dosadašnje spoznaje i idući susreti približiti tom cilju, upućujem Vam izraze svoje zahvalnosti za dosadašnje napore i najbolje želje za konačni uspjeh.

S poštovanjem,                   Predsjednik Republike Hrvatske

Zagreb, 26. lipnja 1993      Dr. Franjo Tuđman

 

 

Autor: Marin Vlahović